NOVI STAV: Noć vještaca

Ovosedmični susret Milorada Dodika i Dragana Čovića sa Miroslavom Lajčakom u Bratislavi jedna je od središnjih tema 243. broja Stava.

 

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Ovosedmični susret Milorada Dodika i Dragana Čovića sa Miroslavom Lajčakom u Bratislavi jedna je od središnjih tema 243. broja Stava.

„I Čović i Dodik odavno se kockaju s državnim interesima, a što je najgore, s obzirom na međunarodnu zajednicu, dobro im ide. Posljednji šamar državi došao je iz Bratislave, gdje su se susreli bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčak, Dodik i Čović, baš po uzoru na Matu Bobana i Radovana Karadžića, koji su se sastali u Grazu 1992. godine i usaglasili operionalizaciju podjele Bosne dogovorenu u Karađorđevu 1991. između Tuđmana i Miloševića. Ne zaboravimo Lajčakovu izjavu iz 2009. da je “BiH mrtav konj” jer očito da se ide prema osedlavanju neke nove podjele“, stoji u analizi mogućih konzekvenci večere u Bratislavi.

Devetnaest je godina prošlo, a otpremnina još nema. Radnici koji su na teritoriji koja danas predstavlja Republiku Srpsku bili zaposleni 31. decembra 1991. godine i nakon toga nezakonito dobili otkaz, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, imaju pravo na otpremninu u visini dvije prosječne plaće. Za ostvarivanje ovog prava trebali su podnijeti zahtjev tokom tri mjeseca – decembar 2000. i januar i februar 2001. godine. Zahtjeve za ostvarivanje prava na otpremninu u smislu odredbe člana 152. Zakona o radu podnijelo je 58.658 osoba evidentiranih u bazi Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS-a. Šta se desilo, da li su naplatili svoj novac saznajte u novom broju Stava.

U ovom broju Stava donosimo nastavak putopisa „Tragom Poslanikove porodice – Iračke hronike“, a reporter Stava ovoga je puta „U gradu Nuhova sina Sama“, odakle piše: „Kao da tenzije između sunija i šiija nisu dovoljne, u Samari se skrio i jedan broj preživjelih ISIL-ovaca, pa su teroristički napadi na civile i snage sigurnosti svakodnevna pojava. Mi smo u Samari turistički, a oni teroristički.“

Posjetili smo Muzej ratnog djetinjstva kako bi se uvjerili da li su na mjestu ozbiljne kritike upućene kustosima muzeja u vezi sa njegovom postavkom. Naime, brojni turisti koji posjećuju Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu ne mogu saznati što se stvarno dešavalo djeci tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ne mogu saznati ni da je bila agresija; tu riječ nismo mogli pronaći u muzeju.

U ovom broju Stava još jedna priča o muzejima. Ovaj put iz Bihaća gdje je otvoren Muzej 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Muzej je zvanično i otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu saboraca Mehrudina Dedića, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu. Ono što za duže od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i Hercegovinu, za svoj 5. korpus.

Likvidacija Abu Bakira al-Bagdadija i američko licemjerje jedna je od tema novog broja Stava. „Najbitnija razlika u percepciji dviju podjednako brutalnih terorističkih organizacija jeste ta da se PKK percipira kao “sekularna”, a Bagdadi i kompanija kao “islamska”. Da terorizam nema religiju, pa ni ideologiju, promiče zapadnim obožavateljima PKK-a, a o islamofobiji i orijentalizmu ne vrijedi ni govoriti“, piše dopisnik Stava iz Turske.

Iz Tuzle donosimo priču o (vjerovatno) najstarijem padobrancu u Evropi. Ibrahim Kalesić (85) s padobranom skočio 1.400 puta. Prvi skok izveo 1951. godine na tuzlanskom Mejdanu. “Poslije prvog skoka, sve je išlo lakše, ali moram istaknuti da nisam prvi koji je skakao u Tuzli. Bilo je padobranaca i prije mene, ali su brzo odustajali. Samo sam ja ostao u ovom sportu 68 godina i nisam imao problema”, priča Ibrahim za novi Stav.

Iz Istanbula donosimo priču o obljetnici Udruženja “Bosna Sandžak”. Oni ove godine proslavljaju važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnika brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara. U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena.

Protekle su sedmice ekshumirani posmrtni ostaci Francisca Franca i preneseni u porodičnu grobnicu. Tim povodom u novom Stavu donosimo priču o čudnom odnosu španskog diktatora sa muslimanima, tačnije, Arapima koji su ga decenijama podržavali.

„Kako bi stekao povjerenje i poštovanje Marokanaca, Franco se odvažio na do tada, ali i danas nezamislivu gestu – odobrio je korištenje džamije u Cordobi za namaz. Calderwood piše kako su zbog toga odmah počele kružiti glasine kako je Franco prešao na islam. Zbog naklonosti s kojom se odnosio prema muslimanima, počeli su ga zvati “hadži Franco”. Naravno, Franco nikada nije bio u Meki, ali je uspio u nakani da ga se smatra “dobrim muslimanom”. U vrijeme prije nezavisnosti zemlje, kada se skupina marokanskih izbjeglica iz francuske zone nastanila u španskom protektoratu, potpomognuta zemljom i novcem Francove vlade, novoizgrađeno naselje nazvali su Aldea del Hajj Franco“, stoji, između ostalog, u tekstu iz novog izdanja Stava.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 31. oktobra, širom Bosne i Hercegovine.  

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!