fbpx

NOVI STAV: Noć vještaca

Ovosedmični susret Milorada Dodika i Dragana Čovića sa Miroslavom Lajčakom u Bratislavi jedna je od središnjih tema 243. broja Stava.

 

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Ovosedmični susret Milorada Dodika i Dragana Čovića sa Miroslavom Lajčakom u Bratislavi jedna je od središnjih tema 243. broja Stava.

„I Čović i Dodik odavno se kockaju s državnim interesima, a što je najgore, s obzirom na međunarodnu zajednicu, dobro im ide. Posljednji šamar državi došao je iz Bratislave, gdje su se susreli bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčak, Dodik i Čović, baš po uzoru na Matu Bobana i Radovana Karadžića, koji su se sastali u Grazu 1992. godine i usaglasili operionalizaciju podjele Bosne dogovorenu u Karađorđevu 1991. između Tuđmana i Miloševića. Ne zaboravimo Lajčakovu izjavu iz 2009. da je “BiH mrtav konj” jer očito da se ide prema osedlavanju neke nove podjele“, stoji u analizi mogućih konzekvenci večere u Bratislavi.

Devetnaest je godina prošlo, a otpremnina još nema. Radnici koji su na teritoriji koja danas predstavlja Republiku Srpsku bili zaposleni 31. decembra 1991. godine i nakon toga nezakonito dobili otkaz, uglavnom Bošnjaci i Hrvati, imaju pravo na otpremninu u visini dvije prosječne plaće. Za ostvarivanje ovog prava trebali su podnijeti zahtjev tokom tri mjeseca – decembar 2000. i januar i februar 2001. godine. Zahtjeve za ostvarivanje prava na otpremninu u smislu odredbe člana 152. Zakona o radu podnijelo je 58.658 osoba evidentiranih u bazi Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS-a. Šta se desilo, da li su naplatili svoj novac saznajte u novom broju Stava.

U ovom broju Stava donosimo nastavak putopisa „Tragom Poslanikove porodice – Iračke hronike“, a reporter Stava ovoga je puta „U gradu Nuhova sina Sama“, odakle piše: „Kao da tenzije između sunija i šiija nisu dovoljne, u Samari se skrio i jedan broj preživjelih ISIL-ovaca, pa su teroristički napadi na civile i snage sigurnosti svakodnevna pojava. Mi smo u Samari turistički, a oni teroristički.“

Posjetili smo Muzej ratnog djetinjstva kako bi se uvjerili da li su na mjestu ozbiljne kritike upućene kustosima muzeja u vezi sa njegovom postavkom. Naime, brojni turisti koji posjećuju Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu ne mogu saznati što se stvarno dešavalo djeci tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ne mogu saznati ni da je bila agresija; tu riječ nismo mogli pronaći u muzeju.

U ovom broju Stava još jedna priča o muzejima. Ovaj put iz Bihaća gdje je otvoren Muzej 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Muzej je zvanično i otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu saboraca Mehrudina Dedića, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu. Ono što za duže od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i Hercegovinu, za svoj 5. korpus.

Likvidacija Abu Bakira al-Bagdadija i američko licemjerje jedna je od tema novog broja Stava. „Najbitnija razlika u percepciji dviju podjednako brutalnih terorističkih organizacija jeste ta da se PKK percipira kao “sekularna”, a Bagdadi i kompanija kao “islamska”. Da terorizam nema religiju, pa ni ideologiju, promiče zapadnim obožavateljima PKK-a, a o islamofobiji i orijentalizmu ne vrijedi ni govoriti“, piše dopisnik Stava iz Turske.

Iz Tuzle donosimo priču o (vjerovatno) najstarijem padobrancu u Evropi. Ibrahim Kalesić (85) s padobranom skočio 1.400 puta. Prvi skok izveo 1951. godine na tuzlanskom Mejdanu. “Poslije prvog skoka, sve je išlo lakše, ali moram istaknuti da nisam prvi koji je skakao u Tuzli. Bilo je padobranaca i prije mene, ali su brzo odustajali. Samo sam ja ostao u ovom sportu 68 godina i nisam imao problema”, priča Ibrahim za novi Stav.

Iz Istanbula donosimo priču o obljetnici Udruženja “Bosna Sandžak”. Oni ove godine proslavljaju važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnika brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara. U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena.

Protekle su sedmice ekshumirani posmrtni ostaci Francisca Franca i preneseni u porodičnu grobnicu. Tim povodom u novom Stavu donosimo priču o čudnom odnosu španskog diktatora sa muslimanima, tačnije, Arapima koji su ga decenijama podržavali.

„Kako bi stekao povjerenje i poštovanje Marokanaca, Franco se odvažio na do tada, ali i danas nezamislivu gestu – odobrio je korištenje džamije u Cordobi za namaz. Calderwood piše kako su zbog toga odmah počele kružiti glasine kako je Franco prešao na islam. Zbog naklonosti s kojom se odnosio prema muslimanima, počeli su ga zvati “hadži Franco”. Naravno, Franco nikada nije bio u Meki, ali je uspio u nakani da ga se smatra “dobrim muslimanom”. U vrijeme prije nezavisnosti zemlje, kada se skupina marokanskih izbjeglica iz francuske zone nastanila u španskom protektoratu, potpomognuta zemljom i novcem Francove vlade, novoizgrađeno naselje nazvali su Aldea del Hajj Franco“, stoji, između ostalog, u tekstu iz novog izdanja Stava.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 31. oktobra, širom Bosne i Hercegovine.  

 

PROČITAJTE I...

U knjizi Sjećanja na saradnju s Alijom Izetbegovićem, publiciranoj 2018. godine, Nihad Halilbegović osvjetljava neke manje poznate etape iz života Alije Izetbegovića. Budući da je Halilbegović bio na funkciji sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu grada Sarajeva, mnogo je vremena provodio s predsjednikom pa njegova knjiga ima i snažan pečat ličnog svjedočanstva. Također, u njoj su sačuvani brojni dragocjeni dokumenti i arhivska građa do koje je nekad veoma teško doći. Među tim dokumentima jeste i onaj Savjeti za aktiviste SDA iz ljeta 1998. godine, čiji je nacrt izradio Alija Izetbegović. U nastavku donosimo savjete u obliku u kojem su sačuvani u Halilbegovićevoj knjizi.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!