fbpx

NOVI STAV: Migrantska kriza, međubošnjački sukob i blokada države

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 27, avgusta širom Bosne i Hercegovine

 

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Središnja tema ovog 286. broja Stava je migrantska kriza i muke koje je donijela stanovnicima Bosanske Krajine.

Migrantska kriza pretvara se u specijalni rat protiv Bošnjaka, njome se želi izazvati međubošnjački sukob i potpuna blokada države. U grupama na Facebooku koje problematiziraju migrantsku krizu, pogotovo onima iz Krajine, već se počelo s aktivizmom, tačnije okupljanjima članova, blokadama puteva i odvraćanjem migranata. Na njima se pojavljuju sumnjivi profili koji maliciozno pokušavaju da narativ usmjere ka nekom međubošnjačkom sukobu na regionalnom i zavičajnom nivou. Harangira se protiv Sarajeva, ponekad Tuzle ili Zenice, sav fokus pokušava se usmjeriti ka “političkom Sarajevu” dok se ignorira subverzija srpske i hrvatske politike, amnestira se i srbijansko ubacivanje migranata i hrvatski “pushback”, dok se izmišlja nekakav “politički islamizam” koji “uvozi migrante” i tako dalje. Krajina i Krajišnici pokušavaju se predstaviti kao “corpus separatum” ne samo u teritorijalnom smislu već i u identitetskom, kulturnom i političkom

Nova školska godina u Bosni i Hercegivibni takođe je jedna od glavnih tema novog broja Stava. Čini se da je svaki kanton u Federaciji BiH svijet za sebe. Svako za sebe pravi plan za odvijanje nastave u uvjetima pandemije virusa korona. Postoje i sličnosti i razlike. Zajedničko svim kantonima, osim Kantona Sarajevo, jeste to što će sva djeca u školske klupe ove jeseni. U Kantonu Sarajevo radit će se kombinirani model, djeca do 5. razreda osnovne škole ići će u školu, a ostali razredi osnovne škole i svi srednjoškolci imat će online nastavu. Nastava, koja počinje 1. septembra, u prve dvije sedmice bit će prilagođena trenutnoj epidemiološkoj situaciji.

U ovom broju Stava analiziramo i najnovije javne istupe kantonalnog oporbenjaka, Elmedina Konakovića.

U već poslovičnim napadima blažeg oblika logoreje, što na online skupštinskom zasjedanju, što u izjavama za medije, Konaković tako miješa babe i žabe, svjesno brka nadležnosti u javnom zdravstvu, iz neznanja ili svjesno brka pojam hospitalizacije sa zbrinjavanjem pacijenta, alarmantno govori o velikoj stopi smrtnosti od virusa korona u Kantonu Sarajevo bez da takvu tvrdnju potkrijepi ikakvim činjeničnim pokazateljem, savjetuje populis (jer, on to zna iz iskustva) kako se pravovremeno treba uzimati terapija antikoagulansima i uz to, kao egzemplaran primjerak “nekoga iz mase”, priča o vlastitom samotretmanu.

Lokalni novembarski izbori takođe su tema 286. broja Stava. O njima za Stav govore načelnički kandidati Nezir Pivić i Muhamed Fazlagić a posebno se bavimo Mostarom.

Zaista se trivijalnim čini predstojeće izbore u Mostaru doživljavati kao lokalne, tretirati ih samo kroz teme bitne za prosperitet mjesnih zajednica, kvartova i mahala. Idejni pravac politike HDZ-a i stranaka okupljenih oko HNS-a, o čemu dostatno svjedoči njihov stav o potvrđenoj presudi Međunarodnog suda u Hagu u slučaju “Prlić i ostali”, kao i oslikani mural pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka u prostorijama navijača “Zrinjskog”, od 1992. godine do danas ni za dlaku se nije promijenio.

Ove se godine navršilo 150 godina od rođenja Džemaludina ef. Čauševića, muslimanskog prosvjetitelja, reformatora, vjerskog lidera, reisul-uleme bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih muslimana, alima koji je najsnažnije i najodlučnije zastupao obnovu muslimanskog vjerskog i društvenog života. Pa iako je prošlo toliko vremena od njegova rođenja i vremena u kojem je djelovao, nekad se čini da su još uvijek aktuelna neka od pitanja o kojima je on raspravljao. Nijedan naš reisul-ulema nije imao tako buran život kao Mehmed Džemaludin Čaušević a o tome pišemo u novom broju Stava.

O još jednom bosanskohercegovačkom i bošnjačkom velikanu pišemo u ovom broju Stava, Smailu Baliću.

Kad se rodio 26. augusta 1920. godine, dali su mu ime po djedu Smailu, upravitelju medrese u Čapljini. Nakon mekteba i osnovne škole, Smail je, najvjerovatnije po djedovim uputama, upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, maturiravši 1940. godine. Započeo je studirati na sarajevskoj Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi, ali studij je nastavio u Zagrebu, a potom, vrlo brzo, u Austriji, gdje će na Filozofskom fakultetu Bečkog univerziteta diplomirati orijentalistiku (arabistiku, turkologiju i filozofiju), odbranivši doktorat 1945. godine pod naslovom Duhovne pokretačke snage u bosanskohercegovačkom islamu – Historijske misli i sociološki stavovi (Die geistigen Triebkräfte im bosnisch-herzegowinischen Islam. Ideengeschichtliche und soziologische Anstze). U 25. je godini promoviran u čast doktora filozofskih nauka.

U novom Stavu čitajte i o zanimljivom “#LetsGoHijri”, projektu kompanije “ProductiveMuslim”. Cilj kampanje jeste “oživjeti” način života iz vremena “prve Hidžre” jer je islamski kalendar temelj za organizaciju duhovnosti pojedinca i zajednice. Pokretači kampanje smatraju da usklađivanjem s hidžretskim kalendarom svakodnevice u privatnom i poslovnom životu vjernici, njihove organizacije i firme mogu ostvariti ogromne duhovne, socijalne i ekonomske koristi.

O povezivanju nikaba i LGBTI kroz reklamu “Nikea” pišemo u novom Stavu. Francuska, Danska, Austrija, Belgija, Njemačka i Holandija samo su neke od zemalja gdje je nošenje nikaba skroz ili djelimično zabranjeno. U mnogim je nošenje nikaba i novčano kažnjivo. Razlog zabrane često se argumentira i kroz čuvanje sigurnosti, te se samim tim nikab dovodi u poziciju kao da predstavlja opasnost. Ako je već poznato da je nikab u zapadnim zemljama nešto što je “opasno”, zašto je baš on izabran u reklami “Nikea” da predstavlja islam, odnosno muslimanku? I zašto baš nikab prelazi u dugine boje? Svjesno ili nesvjesno, očito je da se radi o nekoj drugoj poruci, a ne o promoviranju sporta i zajedništva u različitosti

Izvršna direktorica Muzeja bholokausta u Seattleu, Dalila Dee Simon, članica je odbora Udruženja organizacija holokausta. Prošle je godine Simon nakratko posjetila Bosnu i Hercegovinu kroz turističko putovanje uvezano sa Slovenijom i Hrvatskom. S Dee Simon razgovarali smo o srebreničkoj postavci njenog muzeja, ali i o njenim saznanjima o tome šta se u periodu od 1992. do 1995. godine dogodilo u Bosni i Hercegovini i bivšoj SFRJ.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 27, avgusta širom Bosne i Hercegovine

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 26.08.2020.

    Gadi mi se tolika oholost i mrznja prema izbjeglicama (migrantima, nazovi kako hoces ali ne bjeze od dobra). Bosnjo hoce sve kada je on izbjeglica u tudjoj zemoji. Bosnji je malo koliko god da mu das. On se uvijek osjeca zakinuto i prevareno cak i kada mu kao izbjeglici nude i smejstaj i hranu. Ali, Bosnjo bi ove izbjeglice otjerao u kazamate i zicu i ostavio da umiru bez milosti. Vrlo dvolicno i podlo od naroda koji je i sam bio u izbjeglistvu i hriscanska vrata obilazio kruha trazeci.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!