fbpx

NOVI STAV: Brza cesta umjesto autostrade pakla

Treba li vjerovati Aleksandru Vučiću kada govori ono što godi našemu uhu? Treba, ali pod uvjetom da nećemo zaboraviti njegovu izreku “da će za jednog Srbina ubiti sto muslimana”. Bolje bi bilo znati da će za jedan kilometar autoputa ili brze ceste koju izgrade Bošnjaci Srbi izgraditi stotinu kilometara

U prodaji je novi broj magazina Stav.

Glavni urednik Stava, Filip Mursel Begović, u uvodniku broja 99, analizira zvaničnu posjetu Denisa Zvizdića Beogradu.

U uvodniku naslovljenom sa „Brza cesta umjesto autostrade pakla“, Begović piše: „Treba li vjerovati Aleksandru Vučiću kada govori ono što godi našemu uhu? Treba, ali pod uvjetom da nećemo zaboraviti njegovu izreku “da će za jednog Srbina ubiti sto muslimana”. Bolje bi bilo znati da će za jedan kilometar autoputa ili brze ceste koju izgrade Bošnjaci Srbi izgraditi stotinu kilometara.“

U ovom broju bavimo se zakonom koji niko ne poštuje – Zabranom negiranja genocida. Prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, raspirivanje mržnje negiranjem genocida kažnjivo je zatvorom od tri mjeseca do tri godine. U proceduri su usvajanja izmjene Krivičnog zakonika Srbije, prema kojem je kažnjivo djelo negiranja genocida u Kongu, koji su počinili Kongoanci, ali nije kažnjivo negiranje genocida u Srebrenici, koji su počinili Srbi

Naš kolumnista Faris Nanić piše o apsurdima preklapanja velikih teritorija.

“Priznavanjem prava na formiranje velike Hrvatske, Srbije i Albanije otvorila bi se Pandorina kutija ostalih balkanskih i susjednih velikodržavnih projekata koji bi se služili istim argumentima. I Mađari i Slovenci i Bugari i Grci i Makedonci i Rumuni imaju slične velikodržavne projekte koji čuče u prikrajku i čekaju svoju priliku. Međutim, treba upozoriti na veliku opasnost za sve (ne samo za neke, kako se nadaju velikodržavni nacionalisti svih boja) od strašnih ratova i njihovih posljedica u borbi za velikodržavne teritorije koje se apsurdno preklapaju”, stoji u članku pod naslovom “Sudar velikodržavlja na Balkanu opasnost je za sve”.

Čitali smo i tajne dokumente CIA-a koji su odnedavno dostupni javnosti.

“Srpske snage odgovorne su za 90% počinjenih zločina“, naslov je teksta u kojem, između ostalog stoji:  „Drugog aprila 1993. godine nastao je dokument naslovljen sa “Silovanje kao instrument etničkog čišćenja”. U njemu se navodi kako je CIA identificirala 34 objekta u kojima su žene bile zatvarane i s vremena na vrijeme silovane. “Otkrili smo također obrazac ponašanja, organizirani transport žena ka specijalnim kampovima u kojem su zlostavljane danima i sedmicama nakon što su borbe okončane. Dostupni dokazi pokazuju da su zvaničnici u Beogradu bili u najmanju ruku svjesni da se događaju silovanja te da su srpski lideri do sada bili neuspješni u nastojanjima da se okonča s tom praksom. Brutalna priroda silovanja i drugih zločina natjerali su mnoge Muslimane da pobjegnu ili emigriraju negdje drugdje radije nego da čekaju mirovni sporazum i povratak svojim kućama.”

Za Stav govori Salem ef. Dedović, mostarski muftija.

„Mi ostajemo pri stavu da se dijalog mora njegovati, da se zajednice trebaju otvarati, da je od neprocjenjive važnosti da mladi ljudi imaju priliku upoznati svoje vršnjake u drugim vjerskim zajednicama s kojima žive u istome gradu. Vrlo značajan impuls međureligijskoj saradnji daje i Odbor za međureligijsku saradnju u Trebinju, a u kojem participiraju Islamska zajednica i Pravoslavna crkva. Katolička crkva u Hercegovini, organizirana kroz dvije hercegovačke biskupije, na čijem je čelu mostarsko-duvanjski biskup, ne iskazuje volju za učešćem u takvim međureligijskim odborima. Naši su kontakti s biskupijom prigodničarski i sporadični“, kazao je Dedović.

Pišemo i o reakcijama na nastup generala Atifa Dudakovića u Luksemburgu.

“Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga zapravo govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS”, stoji u članku Stava.

Za Stav govore Aleš Kurt, Amir Reko, Arif Ahmetašević…

Novi broj Stava u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 26. januara širom BiH.

 

 

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!