fbpx

NOVI STAV: Alija Izetbegović o strankama nastalim iz SDA

"Oni hoće još jednom da osloba­đaju već oslobođenu Bosnu, a onaj njen nesretniji, neoslobođeni dio os­tavljaju drugima. Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u de­mokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati s patriotizmom“

 

U prodaji je novi broj magazina Stav.

Uvodnik novog, 189. broja Stava riječi su rahmetli Alije Izetbegovića, nekadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i prvog čovjeka Stranke demokratske akcije, koji je u svoje vrijeme slikovito i precizno opisao stranke nastale iz SDA.

“Oni hoće još jednom da osloba­đaju već oslobođenu Bosnu, a onaj njen nesretniji, neoslobođeni dio os­tavljaju drugima. Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u de­mokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati s patriotizmom“, kazao je Izetbegović.

Stav piše i o predstojećoj obljetnici smrti Alije Izetbegovića. Poruke koje sadrže djela Alije Izetbegovića ne prestaju biti aktuelne, a dokaz tome jeste da djelo Moj bijeg u slobodu danas mnogo čitaju nepravedno osuđeni pripadnici “Muslimanskog bratstva” u Egiptu, koji proživljavaju nepravdu diktatorskog režima. Odgojni elementi u ovom djelu posebno su upečatljivi.

Ukoliko Fahrudina Radončića nazovete „Šćepom“, nećete snositi nikakve posljedice zbog toga. Tako je, naime, presudio sarajevski Općinski sud.

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom.

Stav u novom broju podsjeća na 140. godišnjicu austrougarske okupacije BiH.

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje.

Od ovog broja Stav objavljuje Ratne zapise Abdulaha Sidrana u novoj rubrici nazvanoj “Zdravo, Bosno, stižem iz Sarajeva”.

“Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije.”

O životi i kulturi bh. Sefarda i njihovom specifičnom jeziku za Stav piše David Kamhi.

“Prevodioci Biblije vjerno su slijedili jevrejski original, što se može pročitati na naslovnoj stranici u odobrenju i pokroviteljstvu koje je dao vojvoda od Ferrare. Totalnim oponašanjem prijevoda iz 1553. godine stvoren je tzv. jezik “ladino”, koga neki smatraju “jezikom knjige”. Neke elemente ovog jezika koristili su učitelji u jevrejskim školama tokom vjekova, u Bosni sve do Drugog svjetskog rata. Jezik pisanih ili, bolje rečeno, kopirani jezik bio je veoma različit od kolokvijalnog jezika školovanih Sefarda, a pogotovo od svakodnevnog govora (jednog od dvaju subidioma) sarajevskog džiđoa.“

Stav donosi priču o vlaseničkoj porodici Džindo koja je igrom slučaja podigla farmu magaraca i danas od toga žive.

„Odlučili smo da kupimo jedno magare. To nam je bilo isplativije nego da kupujemo mlijeko sinu. Dijete, koje su gotovo dva mjeseca bezuspješno liječili u bolnici, uspjelo je da se izliječi za šest dana magarećim mlijekom“, kaže Alen Džindo. Zbog velikog interesiranja ljudi, supruga Meliha predložila mu je da se upuste u neizvjesni poduhvat uzgoja magaraca kako bi njihovim mlijekom pomogli i drugima.

Pravoslavna crkva je na ivici raskola a sve o tome čitajte u novom Stavu.

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu.

Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 18. oktobra širom Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

Za Stav pišu i govore kandidati na listama, uvaženi književnici, izdavači, intelektualci, privrednici, doktori nauka, sociolozi, sportaši, doktori medicine, muftije, imami, zlatni ljiljani, kulturni radnici, publicisti, dijaspora... Svi su Mostarci, rođenjem ili mjestom života, i svi se slažu u jednom: da su predstojeći izbori sudbinski bitni za Mostar i da je ključno u što većem broju izaći na izbore 20. decembra.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI