Novi režijski “uradak” Vlade Kantona Sarajevo: Diskriminacija djece na tržišnoj osnovi

Iako se radi o privremenom rješenju, tendencija je da će predloženi način subvencioniranja izazvati opravdano negativan stav velikog dijela javnosti, prvenstveno jer u povlaštenu poziciju postavlja djecu koja su na listi čekanja. Ovo može izazvati negodovanje roditelja čija su djeca primljena u javne vrtiće, ali i roditelja koji su djecu prethodno upisali u privatne vrtiće zbog nedostatka mjesta u javnim ustanovama i time, po automatizmu, izgubili pravo na subvencije

 

Piše: Hamza RIDŽAL

U Službenom glasniku BiH 5/18 objavljena je odluka Ustavnog suda BiH o usvajanju apelacije Eme Hodžić, pri čemu je utvrđena povreda prava na imovinu nakon što su se stekli uvjeti za raskid ugovora o pružanju usluge centralnog grijanja. Centar za poslovnu afirmaciju (CPA), nevladina organizacija iz Zenice, svojevremeno je pomogao da se odluka Ustavnog suda BiH provede na nivou Grada Zenice, budući da je i prije same odluke, na XVI sjednici Gradskog vijeća Grada Zenica, održanoj 30. novembra 2017. godine, jednoglasno usvojena inicijativa da od 15. aprila 2018. godine građani budu oslobođeni plaćanja neustavnih i nezakonito nametnutih paušala od 10% za račune daljinskog grijanja. CPA je predstavio ovaj problem u studiji “Pravni karakter obaveze plaćanja paušala (ne)korisnika centralnog grijanja”, nakon čega je uslijedila i javna rasprava.

Važnost ove odluke Ustavnog suda BiH ogleda se prvenstveno u tome što je vrlo jasno naznačeno nekoliko veoma važnih stavki koje se ne spominju tako često kada je posrijedi govor o određenim odredbama Ustava BiH. Ustavni sud BiH u ovoj odluci navodi veoma bitan detalj argumentacije apelantice Eme Hodžić, koji uvažava tvrdnjom da Ustav BiH i Evropska konvencija garantira zaštitu prava na imovinu, te da članak IV Ustava BiH propisuje “punu slobodu kretanja osoba, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine”, čime je potvrđeno načelo slobodnog tržišta, karakteristično za države liberalne demokracije.

Kada je CPA pokrenuo novu inicijativu, a u vezi s načinom na koji država vrši alokaciju resursa kada je posrijedi subvencioniranje predškolskih ustanova (PU), imao je na umu ovu odluku Ustavnog suda BiH zbog važnosti date odredbe kada je riječ o odnosu države i tržišta na teritoriji Bosne i Hercegovine. CPA je krenuo s novim veoma važnim projektom koji se odvija još od 2015. godine, ali je sada napokon dobio svoje konačne okvire. Predškolsko obrazovanje veoma je važno i vrlo složeno kada se uzimaju u obzir dugoročni efekti koji se od njega očekuju, tako da je CPA pokrenuo inicijativu o vaučerizaciji kao sredstvu za razvoj i unapređenje sistema obrazovanja. Naime, usluge predškolskog obrazovanja obavljaju se kako u javnim, tako i u privatnim ustanovama, ali mimo polemike 2017. godine na nivou Sarajevskog kantona u vezi sa zakonskim definiranjem razlika između predškolskih ustanova i ustanova vrtića i igraonica koje su primarno vršioci usluge dnevne brige o djeci, rijetko se raspravljalo o načinu na koji funkcionira sistem rada predškolskih ustanova. S tim u vezi, CPA je, imajući na umu tržišno načelo o kojem je se očitovao Ustavni sud BiH (Službeni glasnik BiH 5/18), pokrenuo detaljno istraživanje modela finansiranja i rada predškolskih ustanova.

U studiji “Vaučerizacija kao sredstvo za razvoj i unapređenje sistema obrazovanja” evidentirano je da uslugu predškolskog odgoja i obrazovanja u ukupno 79 općina u Federacije BiH obavljaju kako javne, tako i privatne ustanove s jednom važnom razlikom: javne ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja bivaju subvencionirane tako da u ukupnoj strukturi cijene nerijetko veoma važan dio čini subvencija. U slučaju privatnih ustanova to nije tako (jedina iznimka jeste Kanton Sarajevo, u kojem je ove godine predviđeno sufinansiranje isključivo privatnih vrtića, iako u ovom Kantonu postoje i javne institucije čiji je osnivač Kanton Sarajevo, o čemu će kasnije biti govora). Zbog toga je CPA načinio i pravnu analizu ovog problema objavom studije “(Ne)diskriminacija djece rane i predškolske dobi i ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja na području Grada Zenica”.

Posmatrajući cjelokupnu sliku na tržištu usluga predškolskog odgoja i obrazovanja, vidljivo je da je u čak devetnaest općina Federacije BiH ova usluga potpuno prepuštena privatnom sektoru, dok je dominantno prisutna kombinacija javnih i privatnih ustanova. U šezdeset općina ova usluga odvija se posredstvom što javnih, što privatnih ustanova, s tim da javne predškolske ustanove bivaju subvencionirane i time imaju određenu prednost u odnosu na privatne. Iznos subvencija razlikuje se od općine do općine, pa tako imamo vrlo mizerno subvencioniranje od 3,47 KM, koje dobija državni vrtić u općini Foča-Ustikolina, do 294,69 KM po djetetu, koje na mjesečnom nivou izdvaja općina Prozor-Rama. Zamisao CPA inicijative jeste da sistem subvencioniranja podjednako uključi i javne i privatne ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja, s ciljem detaljnijeg praćenja kratkoročnih i dugoročnih efekata i razvijanja slobodnog tržišta i zdrave konkurencije.

PROBLEM SELEKTIVNOG SUBVENCIONIRANJA

U Bosni i Hercegovini trenutno je prisutno “selektivno subvencioniranje”, ali primarno na temelju razlike da li je PU javnog ili privatnog karaktera, pri čemu javne PU ne prave značajnu kvalitativnu razliku da bi se ta tačka uzela kao osnovni razlog ove selektivnosti. Uzmu li se u obzir različite prakse organiziranja predškolskog odgoja i obrazovanja, selektivna vaučerizacija, kojoj su cilj djeca ugroženih porodica u nepovoljnim životnim uvjetima, pokazuje se dosta efikasnom jer se subvencije primarno koriste da nadomjeste vrijeme koje majke provode u edukaciji i radu. To stvara dodatni priliv novca porodici, a s druge strane, i to pretežno kod dječaka, razvijaju se veoma bitne nekognitivne vještine, što doprinosi padu stope kriminaliteta, ali i socijalnoj mobilnosti ugrožene djeca. Upravo su to vrlo često djeca koja i nemaju pristup predškolskom sistemu odgoja i obrazovanja.

Imajući na umu odluku Ustavnog suda BiH u vezi s usvajanjem apelacije Eme Hodžić i isticanje karaktera načela slobodnog tržišta, bitno je obratiti pažnju kako uopće funkcioniraju različita tržišta u Bosni i Hercegovini, te u kojim segmentima su kvalitetna, a u kojima pak nisu. CPA je vođen tim načelom bio ponukan još 2015. godine da započne detaljnije istraživanje načina organizacije tržišta usluga predškolskog sistema odgoja i obrazovanja. Jasno je da tržišta mogu imati neke nedostatke, međutim, to nas ne sprečava da, kada određene usluge koje se održavaju posredstvom budžeta gradova i kantona, jednako ne propitujemo pitajući se koliko su date usluge nužne da se daju na način kako se to trenutno čini. Baš je takav slučaj s javnim ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja čije usluge za sada nude i javne i privatne institucije. Zainteresiran da se opsežnije pozabave efikasnošću rada javnih i privatnih predškolskih ustanova odgoja i obrazovanja, CPA je 2015. godine započeo ovu priču objavljivanjem studije “Društvena uloga JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica”.

Još su tada uvidjeli da na tom području javne ustanove (JU) predškolskog odgoja i obrazovanja imaju nekoliko problema. Prosjek djece koja su uživale usluge javnih ustanova bio je 3,2%, što je bilo ispod bosanskohercegovačkog prosjeka, a godišnja prosječna potrošnja po djetetu (za njih 320) iznosila je 1.920,97KM. Broj djece nije bio jedini problem, štaviše, JU je za 2014. godinu imala negativan finansijski ishod od 101.711 KM, uz neisplaćene obaveze prema zaposlenima od 208.715 KM. Alokacija resursa očito se ne obavlja sasvim efikasno kada se sagleda finansijski ishod. Ali pogledamo li, recimo, finansijski izvještaj JU-ova za predškolski odgoj i obrazovanje Naše dijete u Tuzli za 2018. godinu, vlastito finansiranje iznosilo je 2.205.324,80 KM, a rashodi i kapitalni izdaci 3.237.590,77 KM. Ukupan prihod bio je 3.555.464,15 KM, od čega veoma bitnu stavka igra budžet Grada Tuzla u iznosu od 1.150.000,00 KM, a tu su još i prihodi za obavezni predškolski odgoj, te budžet Vlade Tuzlanskog kantona. Iako je razlika između prihoda i rashoda u Tuzli pozitivna, kada se uzmu ukupni rashodi, očito je da bi javne PU bez subvencioniranja teško mogle opstati u postojećim okvirima.

U odnosu na položaj privatnih davatelja usluge predškolskog odgoja i obrazovanja, javne ustanove imaju mnogo povoljniju poziciju, i to ne samo u kontekstu subvencioniranja. Grad Zenica dodjeljuje javnim ustanovama lokacijsku prednost i oslobođenost od naknade za zakup. Privatne ustanove predškolskog odgoja i obrazovanja snose veoma visoke troškove za zakup te su lokacijski u nepovoljnijem položaju budući da se uglavnom ne nalaze u centralnom dijelu gradske jezgre. U izvještaju sačinjenom 2011. godine, predstavnici Ombudsmena istakli su da je jedan od stalnih problema predškolskog odgoja i obrazovanja isključenost određenih kategorija djece, posebno djece iz ruralnih sredina ili udaljenih krajeva grada i djece s posebnim potrebama. Također, bilo je zaključeno da je nužno povećati obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, i to posebno djece iz ranjivih grupa.

VAUČERIZACIJA I SELEKTIVNO SUBVENCIONIRANJE U KS

CPA je upravo na osnovu nekoliko svojih studija rađenih od 2015. godine pa sve do polovine 2019. godine došao do sličnih rezultata, i to posebno s fokusom na Grad Zenicu. Mali broj djece uživa usluge predškolskog obrazovanja, pri čemu selektivno subvencioniranje, kojim se privatne ustanove stavljaju u nepovoljniji tržišni položaj, ne donosi značajne pomake. Problem efikasnosti pojavljuje se na dva nivoa: finansijska samoneodrživost i problem uključivanja većeg broja djece iz ranjivih kategorija. Vaučerizacija, koja podrazumijeva takvo subvencioniranje da roditelji sami odaberu hoće li njihovo dijete pohađati javnu ili privatnu predškolsku ustanovu, upravo podstiče veću ekonomsku efikasnost nagrađivanjem onih institucija koje nude zavidan kvalitet i za kojima postoji najviši nivo potražnje, što je posebno efikasno u modelu selektivne vaučerizacije koja ima za cilj djecu ranjivih kategorija. Upravo su to kategorije koje imaju najviše koristi od predškolskog sistema odgoja i obrazovanja.

Vaučerizacija, koja može sadržavati različite modele, primarno cilja upravo na nekoliko stavki koje su problematične u našem sistemu predškolskog odgoja i obrazovanja: veća konkurencija, ukidanje nepovoljnijeg tržišnog položaja privatnih davatelja usluge predškolskog odgoja i obrazovanja, te što je najvažnije, povećanje korisnika usluga djece iz ranjivih porodica. Uz sve to, veoma je važno imati što kvalitetniji dugoročni sistem evaluacija posredstvom kojeg bi se pratile određene kontrolne grupe djece korisnika i nekorisnika sistema vaučerizacije kako bi se dobila jasnija slika o utjecaju predškolskog odgoja i obrazovanje na kasniji razvoj djece i socijalnu mobilnost. CPA ovim koracima želi otvoriti neophodne polemike u vezi s predškolskim obrazovanjem koje, ako se kvalitetno posveti ranjivim kategorijama, može veoma povoljno utjecati na druge već spomenute kategorije, a to je povećanje stope socijalne mobilnosti i smanjenje stope nejednakosti. Sistem koji trenutno gledamo, što na nivou svih općina u FBiH, što konkretno na nivou Grada Zenica, jeste problematičan jer je striktno posvećen javnim ustanovama koje ne pokazuju dovoljnu efikasnost da postanu samoodržive ili barem ustanove koje će mnogo više proširiti svoju uslugu na ranjive kategorije, čime se kasnije može stvoriti veća dobit negoli je to ukupni trošak koji predstavlja subvencioniranje ovih institucija. Predškolski sistem odgoja i obrazovanja, ako se kvalitetno iskoristi, polučuje pozitivne društvene ishode i zbog toga CPA želi da se u narednom periodu posveti što više ovoj tematici kako bi usluga predškolskog obrazovanja bila dovedena do onih kojima ona najviše koristi, a to su primarno djeca ranjivih kategorija.

S druge strane, u Kantonu Sarajevu ove godine planirano je subvencioniranje isključivo privatnih vrtića, što je druga krajnost koja se višestruko loše može odraziti na našu obrazovnu, ekonomsku i društvenu stvarnost. U javnom pozivu Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS istaknuto je da će Vlada subvencionirati po 200 KM mjesečno samo onu djecu koja ne budu primljena u javnu predškolsku ustanovu. To znači da su subvencije namijenjene isključivo onoj djeci koja se upišu u privatne vrtiće. Iako se radi o privremenom rješenju, tendencija je da će predloženi način subvencioniranja izazvati opravdano negativan stav velikog dijela javnosti, prvenstveno jer u povlaštenu poziciju postavlja djecu koja su na listi čekanja. Ovo može izazvati negodovanje roditelja čija su djeca primljena u javne vrtiće, ali i roditelja koji su djecu prethodno upisali u privatne vrtiće zbog nedostatka mjesta u javnim ustanovama i time, po automatizmu, izgubili pravo na subvencije.

Dok su iz Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS u javnom pozivu rekli da će Vlada subvencionirati djecu koja su na listi čekanja, a koja se upišu u privatne vrtiće s po 200 KM mjesečno, iz Udruženja privatnih vrtića na svojoj web-stranici saopćili su da će djeca koja s liste čekanja upišu privatne vrtiće plaćati 160 KM, kolika je cijena i u JU “Djeca Sarajeva”. To bi značilo da će roditelji koji dobiju subvenciju iz vlastitog budžeta plaćati isti iznos kao i roditelji čija djeca idu u javnu predškolsku ustanovu. Na prvi pogled, to bi se moglo učiniti pravičnim. Međutim, kvaliteta usluge koju trenutno pružaju javne PU u Kantonu Sarajevo neusporediva je s onom koju nude pojedini privatni vrtići. Tako su roditelji, paradoksalno, dovedeni u poziciju da imaju razloga za radost ako ne bude mjesta za njihovo dijete u javnoj predškolskoj ustanovi.

PRIVATNI SEKTOR ISKORIŠTEN KAO PRIJELAZNA FAZA

Projekat CPA “Vrtići za svu djecu”, kako objašnjava Dino Arnaut iz Centra za poslovnu afirmaciju, ima za cilj povećavanje broja djece kojima će biti omogućen boravak u predškolskom sistemu. To je moguće postići kroz koegzistenciju javnog i privatnog obrazovanja, kao i kroz preuzimanje vodeće uloge privatnog segmenta u sektoru obrazovanja, a naročito u oblasti predškolskog obrazovanja. Vaučerizacija predstavlja potencijalno rješenje i može biti ustanovljena kao sistem obrazovanja koji će porodicama omogućiti slobodu izbora unutar decentraliziranog i kompetitivnog sistema obrazovanja. Takav sistem utjelovljuju četiri principa: izbor korisnika usluge, osobni napredak, stimulacija konkurencije i jednake mogućnosti. Vaučeri omogućavaju roditeljima da izaberu ustanovu za svoju djecu među svim opcijama koje ispunjavaju uvjete bez obzira na to jesu li one javne ili privatne.
Potez Vlade KS mogao bi imati i neugodne posljedice jer opciju subvencioniranja nudi samo roditeljima koji su stavili svoju djecu na listu čekanja, čime se ignoriraju oni roditelji koji to nisu učinili. Samim time, narušen je princip pravičnosti i nisu osigurani jednaki pristupi i jednake mogućnosti, kao ni jednaki uvjeti i prilike za svu djecu. Također, ova mjera narušava i princip sloboda na način da politika ograničava individualna prava i izbore te tržišne slobode.

Od početne tačke koja je bila uključivanje privatnih vrtića u sistem subvencioniranja, što CPA i zagovara, priča je otišla u totalno drugom smjeru, koji je loš i za budućnost privatnih vrtića.

Dino Arnaut iz Centra za poslovnu afirmaciju objašnjava da su trenutni potezi Vlade KS samo privremeno rješenje, a da strategija Vlade KS podrazumijeva, ustvari, povećanja kapaciteta javnih ustanova i kreiranje još veće konkurencije privatnom sektoru od privilegiranog državnog. “U budućnosti će državni vrtići imati puno veće kapacitete, i nastavit će se širiti, sve dok se ne ukine lista čekanja, što može potencijalno značiti znatno isključene privatnih vrtića iz općeg predškolskog sistema i limitiranje usluge privatnog sektora na visokokvalitetnu uslugu namijenjenu višoj klasi građana s natprosječnim primanjima. Tim potezom još će se više povećati jaz između privatnog i državnog sektora. Državni sektor povećat će dodatno subvencije, uposlit će više radnika, što će sve utjecati na uvjete poslovanja privatnog sektora. Samim time, nastavlja se sa sistematskom diskriminacijom privatnih ustanova, a u korist državnih, kao i sa sistematskom diskriminacijom djece koja ne borave u područjima u kojima su locirani privilegirani državni vrtići”, kaže Arnaut, ističući da je ovom neefikasnom javnom politikom najviše pogođen privatni sektor.

“Rješenje je u potpunosti bazirano na jačanju monopolističke pozicije javnog sektora, time opterećujući dugoročno budžet, a koristeći privatni sektor kao privremenu prelaznu fazu, koji bi u konačnici bio ugušen ovakvom diskriminirajućom politikom. Time se nastavlja širiti i jačati mehanizam predškolskog odgoja i obrazovanja koji se pokazuje kao neefikasan i neekonomičan u odnosu na privatne vrtiće, čime se ide se nasuprot državne strategije jačanja privatnog sektora i razvijanja tržišne ekonomije. Implementacija politike u KS može postati loš primjer i drugim kantonima i općinama širom Bosne i Hercegovine, što će dodatno otežati naš cilj jačanja privatnog sektora u sistemu predškolskog odgoja i obrazovanja”, poručuje Arnaut.

Pravo rješenje, kako kaže, bila bi vaučerizacija predškolskog obrazovanja koja bi omogućila kreiranje sistema obrazovanja koji će porodicama omogućiti slobodu izbora unutar decentraliziranog i kompetitivnog sistema obrazovanja. Ekonomska studija CPA (cpa-bih.org/vacuerizacija-obrazovanja) ukazuje na koristi vaučerizacije, iz čega je vidljivo da vaučeri daju mogućnost roditeljima da izaberu ustanovu za svoju djecu među svim opcijama koje ispunjavaju uvjete, bez obzira na to jesu li one javne ili privatne.

PROČITAJTE I...

Zanimljivo je da ga je, kako kaže, rahmetli Safet Isović nagovorio da počne svirati i pjevati uz gusle. On ga je poslušao i osamdesetih je godina bio jedan od najboljih guslara u Bosni i Hercegovini. Čak je s Mujom Novalićem bio jedini Bošnjak na guslarskom festivalu u Tršiću

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!