fbpx

Nosioci bošnjačkog razdora: Sve upućuje da Zukorlić sprema odvojiti Islamsku zajednicu u Sandžaku od Sarajeva

Vara se svako ko misli da iza svakog teksta koji izlazi iz Zukorlićeve sljedbe ne stoji sam Zukorlić. Cilj mu je izazvati reakciju, koja ovaj put smjera naelektrizirati atmosferu ne bi li stvorio preduvjete da odvoji Islamsku zajednicu u Srbiji od IZ u BiH. Da bi to uradio, potreban mu je razlog. Nervoza je veća jer Rijaset mudro šuti i ne daje povoda za daljnje polemike. Ipak, ako povoda ne bude bilo, spreman je Zukorlić napraviti povod, iskonstruirati incident, izrežirati atentat. Ne bi to bilo prvi put

 

Zbog sujete, nekog višeg plana u pozadini ili nečeg trećeg što već naslućujemo, Muamer Zukorlić, muftija emeritus i političar, ne smiruje se nakon što je ostao usamljen na zasjedanju Sabora Islamske zajednice u BiH, pokušavajući nametnuti tačku dnevnog reda vezanu za prof. Mustafu ef. Spahića.

Uslijedio je, iz dana u dan, serijal tekstova Zukorlićevih saradnika i stranačkih kolega. Svi bi oni, ugađajući svom prsatom šefu, depolitizirali Islamsku zajednicu u BiH. Pritom imaju i urnek kako se to radi s obzirom na to da se u Muftijstvu sandžačkom više uopće ne zna ko je ustvari efendija, a ko odbornik Stranke pravde i pomirenja, ko čuva kutije i maše stranačkim barjakom, a ko mujezini, šta su vakufske prostorije, a šta stranačke kancelarije.

Slična je priča i s navodnim baukom KOS-a u bošnjačkim redovima, na što nas Zukorlić i njegova sljedba svesrdno upozoravaju. Međutim, dok Zukorlić govori o KOS-u, mi iskreno strepimo šta smjeraju u crnoj Škodi parkiranoj iza njegovih junačkih leđa u kojoj se nalaze agenti srpske BIA‑e. Ukratko, sve za šta Zukorlić optužuje druge možemo prepoznati u njemu samom.

Urote o prisutnosti KOS-a među bošnjačkom elitom odavno je sažvakana tema koja je mogla imati svoje poklonike u godinama nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali danas je na razini sumanutosti kojom se najčešće bave sumanuti. Primjerice, hrvatska radikalna desnica često voli plašiti narod s teorijama zavjere u režiji sveprisutnih agenata KOS-a i UDBA-e. Kada je neko u medijima primijetio da je nemoguće da neki starci vode ozbiljne špijunske mreže, jer je doslovno riječ o starcima, počelo se govoriti o djeci, pa čak i unučadi kosovaca i udbaša koji nastavljaju njihov posao. Gotovo identičnu vrstu narativa preuzeo je i Muamer Zukorlić, naravno, ne bez srodnika na koje se naslanja i u Bosni i Hercegovini. Neke stranke i lideri među Bošnjacima pokušali su na ovim objedama graditi političke karijere.

Osim nereda koji su širili, koliko su uspjeli, govori i činjenica da ih danas nema na bošnjačkoj političkoj mapi. Jer, ko će normalan među Bošnjacima povjerovati da se sam Alija Izetbegović okružio aktivnim agentima KOS-a? Alija Izetbegović jeste regrutirao vojni i obavještajni kadar bivše države, ali to je bio sasvim legitiman proces tranzicije iz jednog u drugo političko uređenje. U moru kadrova tog haotičnog vremena ubačenih je bilo, naravno da ih je bilo jer uvijek ih ima, ali zasigurno možemo reći da među njima nije bio general Fikret Muslimović. Štaviše, u knjigama koje je neumorno pisao nakon rata u Bosni i Hercegovini Muslimović se otkriva kao sigurnosni stručnjak i analitičar koji razobličuje ne samo strategije subverzija protiv države Bosne i Hercegovine nego kao onaj koji demaskira protagoniste koji su subverzije provodili, ili još uvijek provode.

Nadalje, ko će povjerovati da su oni koje su tajne službe pratile, prebijale, montirale procese i tamničile – kosovci?Zukorlić tvrdi da kosovci u Bošnjaka hoće fildžan-džamahiriju, bošnjačku državu. A Mustafa ef. Spahić, po Zukorliću, kolovođa je i politički komesar tog “Bošnjakistana”. Ipak, imalo razuman promatrač mora primijetiti jednu malu koincidenciju. Nekad je istog tog Spahića, uz Aliju Izetbegovića i ostale mladomuslimanske intelektualce, UDBA optužila u “Sarajevskom procesu” 1983. godine da želi islamsku republiku na tlu bivše SFRJ. Zukorlić, političar koji podržava Aleksandra Vučića i kojeg čuva srpska BIA, optužuje Mustafu ef. Spahića 37 godina nakon toga da sada želi ne muslimansku već bošnjačku državu. Rukopis je identičan. Stara igra, drugi akteri. Naravno, igra je to koja uvijek treba kvislinga, nosioca posla (odnosno razdora) među samim Bošnjacima. Muamera Zukorlića pritom naročito frustrira činjenica da niko iz Islamske zajednice u BiH ne želi polemizirati s njim. U svakom narednom tekstu neko od njegovih ađutanata ode korak dalje u optužbama, uvredama i nipodaštavanjima i Islamske zajednice i samog reisul‑uleme. Nedavno je to učinio Zukorlićev kolega u srbijanskoj skupštini Jahja Fehratović. U tekstu kojem je poenta da Bošnjaci navodno žele likvidirati Zukorlića Fehratović zaključuje:

“Moram priznati da govoriti o opasnostima po život prijatelja i učitelja, a posebno lidera našeg pokreta izaziva, blago rečeno, izuzetnu neprijatnost, ali osjećaj dužnosti da raskrinkam pozadinu tih prijetnji je u mene očito jači. Zato na kraju moram biti krajnje eksplicitan. Za bilo kakvu neprijatnost, a posebno opasnost, koja bi se eventualno, i ne daj Bože, mogla u budućnosti desiti akademiku Zukorliću kao posljedica ove hajke, smatrat ćemo odgovornim: Hasana Gabelu, Amarilda Gutića, Fikreta Muslimovića, Husein-ef. Kavazovića i Bakira Izetbegovića.”

Analizom medijskog djelovanja Muamera Zukorlića u posljednjih godinu dana možemo izvesti zaključak da su on lično, ili njegove pismonoše, napali člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, pa drugog člana Predsjedništva Željka Komšića, zatim predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i na kraju reisul-ulemu Huseina ef. Kavazovića.

Zapravo, postavlja se pitanje da li to Zukorliću, ili nekome drugome, smeta najviše državno rukovodstvo i najviši bošnjački autoriteti? I da li je neko u ovih godinu dana (tražite i dalje u prošlost) čuo nekad Zukorlića da je rekao jednu lošu riječ o Vučiću, srpskom režimu, o diskriminaciji Bošnjaka…?

Vara se svako ko misli da iza svakog teksta koji izlazi iz Zukorlićeve sljedbe ne stoji sam Zukorlić. Cilj mu je izazvati reakciju, koja ovaj put smjera naelektrizirati atmosferu ne bi li stvorio preduvjete da odvoji Islamsku zajednicu u Srbiji od IZ u BiH. Da bi to uradio, potreban mu je razlog. Nervoza je veća jer Rijaset mudro šuti i ne daje povoda za daljnje polemike.

Ipak, ako povoda ne bude bilo, spreman je Zukorlić napraviti povod, iskonstruirati incident, izrežirati atentat. Ne bi to bilo prvi put. Prije nekoliko godina pričao je o nekom snajperu u švedskom Malmöu koji se tu misteriozno našao, a s kojim je trebala biti izvršena njegova likvidacija prilikom posjete Švedskoj i tamošnjoj bošnjačkoj zajednici.

Kada god mu ponestane medijske pažnje, on bi malo da se pravi žrtvom neke velike zavjere. Kao da se nalazi u ulozi Srećka Šojića, koji sam sebi piše pisma s prijetnjom smrću. Jer, Zukorlića su prvo, navodno, trebali ubiti Srbi i BIA. Zamislite životne ironije našeg velikog sandžačkog gazije i akademika, sada ga oni čuvaju. Zatim su mu, navodno, prijetile vehabije. Sada je okružen njima i postaju uvaženi profesori na njegovom Fakultetu islamskih studija. Došli smo do faze kada Zukorlića navodno želi ubiti bošnjačka elita, Bakir, Šefik, Fikret, reis… Navodno, Bošnjaci hoće, a BIA ne da.

No, šalu na stranu, iako tragikomičnosti nikad ne nedostaje kada je u pitanju Muamer Zukorlić. Priča o atentatu i navodnoj ugroženosti Zukorlića priča je preko koje naslućujemo da se želi odvojiti od Sarajeva. Jer, Zukorliću ne treba Sarajevo kao administrativni centar Islamske zajednice. Sarajevo mu je trebalo samo kao politička platforma preko koje će svoje protivnike etiketirati kao izdajnike, a sebe ustoličiti kao vjerodostojnog Bošnjaka koji ne arbitrira samo u Sandžaku nego i u Bosni i Hercegovini. Bio je na pragu uspjeha, izvisio je. Očito će Zukorlić etiketu izdajnika, na koncu priče, sam sebi nalijepiti na čelo.

Novi politički mamac za lahkovjerne glasače Muamer Zukorlić bacio je nedavno pozvavši lidere bošnjačkih stranaka u Sandžaku (Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina) na bošnjačko jedinstvo i formiranje zajedničke liste uoči aprilskih lokalnih izbora koji će se održati ove godine u Republici Srbiji. Naravno, ovo je tek predstava za publiku jer je Zukorliću posve jasno da je bošnjačko jedinstvo, koje uključuje njega kao partnera, gotovo nemoguća misija. SDP i SDA Sandžaka takvu su vrstu jedinstva već postigli, a već neko vrijeme muku muče s vlastitom koalicijom koja je na stalnim kušnjama. Teško je povjerovati da bi koalicija SDP-SDA u Sandžaku mogla biti proširena. Na koncu, bilo kakva priča o bošnjačkom jedinstvu u Sandžaku polazi od rješavanja statusa dvije Islamske zajednice, za što Zukorlić ne pokazuje interes. Dobro upućeni u sandžačke prilike kažu da je ustvari Zukorlić pretrpio ogromnu političku štetu nedavnim izazivanjem sukoba s vjerskim i političkim elitama u Sarajevu. Ne samo da se potvrdio kao serijski gubitnik na izborima nego je pritom kod svojih sljedbenika, otkrivši svoje destruktivno lice, znatno narušio imidž jedinog vjerodostojnog tumača bošnjaštva, kao i jedinog autoriteta koji ima organsku vezu s maticom u Bosni i Hercegovini.

U ovom trenutku jedina veza koju Zukorlić ostvaruje u matici Bošnjaka jeste ona sa SDA otpadnikom Elmedinom Dinom Konakovićem i njegovom strankom Narod i pravda. Nije riječ o ideološkom povezivanju već o onom interesnom, i to prije svega u subverzivnom odnosu prema Islamskoj zajednici u BiH, a zatim i posve amaterskom i divljačkom shvatanju bošnjačkog identiteta. Unutar ove dvije osnovne poveznice mnoštvo je drugih, manje vidljivih oku promatrača, poput odnosa prema Republici Turskoj, za koju obojica smatraju da je prijetnja njihovim političkim interesima, te će, vodeći se tom logikom, poticati svaku vrstu destruktivnosti koja bi mogla štetiti Republici Turskoj, a pogodovati njenim neprijateljima.

I Zukorlić i Konaković pokazali su da imaju sklonost unošenja razdora u Islamsku zajednicu, i to izazivanjem dubokih podjela s političkom pozadinom, s konačnim ciljem preuzimanja svih resursa koje Bošnjaci prepoznaju kao mjesto dostojanstva i vlastite homogenizacije. Njihovo razumijevanje bošnjačkog identiteta svodivo je na rezultate BANU-a, što znači da je posve ništavno. Akademija koja nije napravila ništa, niti to može sa Zukorlićem na čelu. Jedini dosadašnji primijećeni rezultat jeste izdavanje Zukorlićevih knjiga (ili knjiga o njegovoj veličini i važnosti za Bošnjake) koje služe isključivo za lažno dokazivanje njegove nepostojeće akademske utemeljenosti. Konaković će pritom iz skupštinskih klupa uzvikivati da će štititi bošnjački identitet od SDA, a jedino što je od raznovrsnosti tog identiteta prepoznao jeste žablji balon Zukorlićeve akademije. S obzirom na to, skandal oko dodjeljivanja 60 hiljada maraka BANU Konaković je pravdao navodnom hajkom protiv akademika koji nisu po volji vladajuće oligarhije. Za pretpostaviti je da će ovaj tandem nastaviti svoje destruktivno djelovanje, ali mijenjajući taktiku i svodeći je na populističke mjere koje gode uhu lakovjernih. /R.S./

PROČITAJTE I...

Vedrinu tih prozora nesvakidašnje raspoređenih po bjelini fasade, u čijim se zelenim zjenicama kupa cijelo selo, ništa ne može izbrisati

Odgovori na Mehmed Poništi odgovor

KOMENTARI

  • Tarik 09.02.2020.

    Kao Sandzaklija ne bih se slozio sa stavom da gospodin Zukorlic zeli odvojiti Islamsku zajednicu Sandzaka od Bosne. Jer se jedino se on i borio protiv toga kada su Srbi zeljeli to prije desetak godina.
    Da politicki vrh Bosne nije korumpiran i da Alija nije potpisao fildzan drzavu sa 25% Bosne za Bosnjake sve bi bio drugacije.

    Odgovori
  • Mehmed 09.02.2020.

    Ovoj tekst u “Stavu” a i drugi napisi o Zukurlicu pokazuje da su Bosnjaci- Bosanci a i Bosna najvise ugrozeni od od SDA i IZ-e… Jednom Zukurlic rece : SDA je nastala u Sandzaku…a tomo ce joj se i Dzenaza klanjati… .

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!