fbpx

Norveške milijarde

Novac se svake godine iz Ministarstva finansija prebacuje u fond, kojim upravlja Centralna banka. Utvrđene su opće linije investicijske politike, kao i one firme u koje fond neće ulagati jer krše određena etička načela.

 

Norveški državni mirovinski fond učinio je građane te zemlje bogatim. Zahvaljujući eksploataciji naftnih polja i prihodima od prodaje, država je prije 23 godine napravila fond koji je danas najveći na svijetu.

Prije nekoliko dana objavljeno je da je njegova vrijednost prvi put nadmašila trilion eura. Uzimajući u obzir da u zemlji živi 5,3 miliona ljudi, svakom pripada oko 200.000 eura.

Norveška je sedmi svjetski proizvođač nafte i treći najveći proizvođač plina. Upravljanje energetskim resursima nije uvijek jednostavno (primjer Venezuele), a Norvežanima je uspjelo da pravilno upravljaju prihodima od crnog zlata.

Jedan od odgovornih za uspjeh fonda jeste Yngve Slyngstad, predsjednik Uprave Norges Bank Investment Management (NBIM), entiteta koji je Ministarstvo finansija Norveške ovlastilo za upravljanje fondom. Slyngstad je, nakon što je 11 godina držao uzde fonda, krajem godine objavio da se povlači s te dužnosti.

Pod njegovom palicom fond je postigao prosječni godišnji prinos od 8%. Ukupni povrat od stvaranja fonda jeste 5,9% godišnje. Ovi povrati omogućili su akumuliranje kapitala. Danas, od ukupne imovine fonda, samo trećina odgovara prihodima od nafte, dok dvije trećine potječu od revalorizacije ulaganja i snage norveške krune u odnosu na ostale valute.

Menadžeri su uspjeli stvoriti bogatstvo koje se mjeri u hiljadama miliona eura. “Kad je fond stvoren, niko nije mislio da će premašiti 10 milijardi kruna”, objasnio je Slyngstad. “Povrat ulaganja toliko je visok da se može usporediti s ponovnim otkrivanjem nafte.”

Norveška je 23. decembra proslavila najveći božićni dar u svojoj historiji; prošlo je 50 godina od otkrića nalazišta nafte i plina u Sjevernom moru. Krajem šezdesetih u zemlji je većina mislila da se treba priključiti tadašnjoj Evropskoj ekonomskoj zajednici, klici današnje Evropske unije. No, kada su Norvežani shvatili da žive na jednoj od najvećih rezervi fosilnih goriva na planeti, odlučili su ostati van evropskih integracija.

Kada je naftna kriza iz 1973. godine uzrokovala nestabilnost cijena nafte, počela se razmatrati akumulacija finansijskih rezervi kako bi se mogli nositi s fluktuacijama na robnim tržištima i pripremiti se za buduće iscrpljivanje rezervi fosilnih goriva. Norveška je željela ublažiti tu ovisnost.

Godine 1990. usvojen je zakon kojim je stvoren Naftni fond, koji je uglavnom isprva ulagao u javni dug. Danas su vrijednosni papiri 70% imovine fonda, koji kontrolira 1,5% svih kotiranih firmi na planeti.

Novac se svake godine iz Ministarstva finansija prebacuje u fond, kojim upravlja Centralna banka. Utvrđene su opće linije investicijske politike, kao i one firme u koje fond neće ulagati jer krše određena etička načela.

Među njima su kompanije koje proizvode za oružje (“Lockheed Martin”, “Boeing”, “Airbus”), duhanske kompanije (“Imperial Tabacco”, “Philip Morris”), ali i “Wall Mart” jer prodaje oružje. Ukupno, fond ima udjela u 9.158 kompanija u 73 zemlje širom svijeta, uključujući divove kakvi su “Apple”, “Nestle”, “Microsoft” ili “Samsung”.

Sljedeći članak

Za Mehmeda nema zime

PROČITAJTE I...

Moramo biti oštri prema Vladi Turske, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!