fbpx

Normalno i nenormalno: Šta bi bilo da su Bošnjaci pjevali Turcima poput Srba

Erdoğana su u Srbiji dočekali u ponoć Aleksandar Vučić i kolona ministara i sve su uradili da osiguraju praznično raspoloženje, a sve to očekujući turska ulaganja. Sasvim normalno! S druge strane umjesto da se u tome vidi ekonomska prilika, svaki odnos Bakira Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdoğana, a on jeste istinski bratski i prijateljski, u BiH se nenormalno dočekuje na nož te kvalificira najgorim mogućim uvredama i predrasudama

Zamislimo da se na naslovnici ”Stava” pojavi slika turskog predsjednika pred njegov dolazak u BiH, a da na njoj piše ”Sultan Erdğoan dolazi”. Digla bi se kuka i motika, rekli bi janjičari, rekli bi da će nas nabiti na kolac, rekli bi da započinjemo novi ciklus turčenja i da zagovaramo povratak Osmanskog carstva. No, toga u ”Stavu” nije bilo, ali jeste na naslovnici ”Srpskog telegrafa” uoči dolaska Recepa Tayyipa Erdoğana u službenu posjetu Srbiji.

I? Ništa i, fakat došao Erdoğan i dočekan kao sultan, a Srbija propjevala na turskom.

Zamislite sada nekog ministra iz SDA da na svečanoj večeri u Domu Armije pred stolom Recepa Tayyipa Erdoğana i njegove supruge i Bakira Izetbegovića i njegove supruge uzimaju mikrofon i na lošem turskom jeziku zapjevaju gibajući se u orijentalnom ritmu ”Sabah olsun Osman-aga”. A predsjednici Erdoğan i Izetbegović pritom doslovno umiru od smijeha. Jao, rekli bi, vazalstvo, hamalstvo, ropstvo, podaništvo, diktatura, prodaja, smrt. Ali nije se dogodilo u sarajevskom Domu Armije, dogodilo se u beogradskom Domu Garde baš tako kako napisasmo, samo je “pevaljka” bio srpski šef diplomacije Ivica Dačić, a ludo nasmejani je bio Aleksandar Vučić. I? Ništa i, pjevalo se.

A zašto je pjevao Dačić, a Vučić mu ritmički pljeskao? Kako reče jedna moja prijateljica i poznavateljica ovdašnjih prilika, bez previše cinizma i ironije, direktno i jasno treba reći:

Ne u ime mita, ne u ime ljubavi, pjevalo se u ime ekonomije. Pjevalo se u ime tzv. otopljavanja odnosa i stvaranja povoljne investicijske klime. Jer srpska politika je shvatila da joj mit nije bitan, odnosno, on je sporedan kada je u pitanju privlačenje investicija. I taj odabir prate i srpski mediji.

I? Ništa i, sudeći po tome ispada da neki u BiH jednostavno nisu normalni. Ispada da je dio naših medija i pripadajućih komentatora krajnje zlonamjeran.

Erdoğana su u Srbiji dočekali u ponoć Aleksandar Vučić i kolona ministara i sve su uradili da osiguraju praznično raspoloženje, a sve to očekujući turska ulaganja. Sasvim normalno! S druge strane umjesto da se u tome vidi ekonomska prilika, svaki odnos Bakira Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdoğana, a on jeste istinski bratski i prijateljski, u BiH se nenormalno dočekuje na nož te kvalificira najgorim mogućim uvredama i predrasudama.

”Ko god vam u okruženju ponudi bolje uslove, dođite kod nas, mi ćemo da popravimo naše uslove i dobićete za pet odsto bolje uslove nego bilo gde drugo u okruženju, i za to vam lično garantujemo, i Vlada Srbije, i ja”, rekao je Vučić, koji nije štedio hvale na račun uspjeha Turske pod Erdoğanovom vlašću, a nije zaobišao ni podršku Srbije u vezi borbe protiv terorističke organizacije FETÖ.

Da je ovo rekao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, počela bi beskrajna medijska kanonada u kojoj bi bio optužen da je izdajnik koji rasprodaje državu Turcima. I još bi rekli: U čije on to ime ba nudi, pa nije mu ovo babovina?! Da je kojim slučajem Erdoğan dočekan uz turske zastave kao u Srbiji, neki naši mediji bi pitali: A gdje su bosanskohercegovačke?! Da je kojim slučajem veliki broj Sarajlija izašao na ulice i s poštovanjem prišao turskom predsjedniku, znamo šta bi se desilo jer to smo već vidjeli pred Predsjedništvom BiH. Dogodilo bi se tendenciozno medijsko izvještavanje s mjesta događaja, pokušalo bi se to predstaviti kao okupljanje radikala umjesto jedno sasvim normalno gostoprimstvo i srdačnost.

Koliko je turskih privrednika došlo u BiH zadnjih godina, u raznim delegacijama, od općinskog nivoa pa do državnih ministarstva? Nenabrojivo mnogo. Koliko je samo BIGMEV, centar za razvoj odnosa između BiH i Turske, doveo turskih privrednika u BiH, ali i odveo bosanskohercegovačkih privrednika u Tursku? Nenabrojivo mnogo! Uostalom, taj centar je pokrenuo jedan od najuspješnijih turskih industrijalaca imenom Muzafer Čilek, koji je čistokrvni Bošnjak porijeklom iz Fojnice. I šta su radili neki mediji, nenormalno su napadali Izetbegovića jer je Čilek prije par godina najavljen kao njegov ekonomski savjetnik?

Kada Turci ili Arapi ulažu u Srbiju, tada se kaže da nama izjavljuju ljubav, a da u Srbiju ulažu pare, a kada dođu, mi se svojski potrudimo da ih omalovažavamo. Zar je neko lud da pomisli da Turci i Arapi nisu primijetili i diplomatskim kanalima zabilježili svu tu javnu histeriju oko neosmanizacije, oko erdoğanizacije i diktatorizacije, vazalstva i hamalstva, oko izmišljenog masovnog naseljavanja Arapa, ali i rasizma kojega dio naših ljudi (prije svega mislimo na Bošnjake) ispoljava prema onima koji u BiH dolaze kao turisti ili kao investitori?! A oni, bez obzira na sve to, i dalje dolaze i dalje su zainteresirani za ulaganja.

Biste li vi da ste na njihovom mjestu? Ako ne znate odgovor, pitajte Aleksandra Vučića.

 

 

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!