fbpx

Nirnberški proces nikada ne bi bio pokrenut da se naciste pitalo podržavaju li tužbu protiv sebe samih?

Nacionalno pitanje, poput pitanja revizije, nema poziciju i opoziciju, tu je pozicija svima imperativ. Svako odstupanje se mora okarakterisati kao izdaja i tako se odnositi prema istima

Odgovor na zahtjev za reviziju presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za agresiju i genocid Međunarodnog suda pravde u Hagu danas je u najmanju ruku uvrijedio pola stanovnika Bosne i Hercegovine.

Zašto polovinu? – jer toliko je Bošnjaka u Bosni i Hercegovini prema posljednjem popisu. Ali taj isti narod ima 1/3 vlasti u zvaničnoj insituticiji na koju se referira Registrar Međunarodnog suda prave u Hagu koja zbog svoje kompleksnosti nije mogla na drugi način podnijeti zahtjev za reviziju.

Zašto polovinu? – jer druga trećina vlasti koja zastupa legitimitet bosanskih Hrvata je suzdržana, barem u svojim javnim nastupima i kao da zaboravlja ili nastoji zaboraviti sva stradanja Hrvata na ovim prostorima od strane te iste tužene države. Jer bosanski Hrvati nisu digli svoj glas i tražili da njihovi legitimni predstavnici ustraju u borbi za istinu i pravdu na ovim prostorima koja bi stavila tačku na i o karakteru rata i međunarodno posvjedočila o agresiji jedne države na ostale bivše jugoslovenske.

Zašto polovinu? – jer teško je očekivati da iste one snage koje su u prvoj presudi Međunarodnog suda za pravdu u Hagu okarakterisane kao genocidne i s genocidnom namjerom (vojska RS i MUP RS) i dalje uživaju ugled u svom narodu i čiji zvaničnici ne samo da nemaju hrabrosti već ni svijesti da pokretanjem revizije izdignu se iznad političkog i počnu promišljati državnički. Odlukom o nepokretanju revizije, predstavnici bosanskih Srba su zapečatili prvotnu odluku u kojoj su ove dvije zvanične institucije manjeg bh. entiteta odgovorne za čin genocida. Te da kao predstavnici bosanskih Srba nikada ne bi pokrenuli niti dali pristanak za jedan takav zahtjev koji je uperen protiv srbijanske politike 90-tih.

Pitanje revizije i bošnjačka politika

Svi predstavnici Bošnjaka kao i probosanske stranke i njihovi predstavnici su javno, neki barem deklarativno, izjavili punu podršku procesu pokretanja revizije presude Međunarodnog suda prave u Hagu u sporu između Bosne i Hercegovine protiv Srbije za agresiju i genocid. Taj čin jedistvenog stava barem po jednom pitanju među istima unio je ogromnu pometnju u političke procese u Bosni i Hercegovini, a i šire zbog svog međunarodnog karaktera. Taj čin jedinstva doveo je Međunarodnu zajednicu po prvi put u poziciju da sazove sjednicu Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC-u) o nekom činu ili djelovanju probosanskih političara. Upravo ovaj čin posvjedočio je da međunarodna zajednica poštuje samo snagu i jedinstven glas.

Nakon jedinstvene odluke o pokretanju procesa revizije predstavnika političkog, vjerskog, intelektualnog i nadasve predstavnika žrtava genocida u Bosni i Hercegovini, pojedini predstavnici političkih stranaka su nastojali minimizirati ulogu takvog jednog procesa te prihvatajući srpski narativ svesti je na tužbu pojedinca protiv države. I baš kako dolikuje animalnom svijetu dan odbijanja zahtjeva za reviziju od istih je dočekan kao dan vlastite pobjede. Trenutne pobjede koja može biti donekle razumljiva na personalnom nivou, ali istovremeno dugoročno-gubitnička u odnosu na naciju ali i državu Bosnu i Hercegovinu.

Pitanje revizije presude ne smije biti promatrano kroz prizmu odgovornosti pojedinca jer tužba nikada nije bila niti je smjela biti stvar pojedinca. Ona je stvar svih Bošnjaka ma gdje oni danas živjeli u svijetu kao žrtve politike za koju je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju. Odgovornost pojedinca može biti promatrana samo u onoj ravni u kojoj je pojedinac imao moć da doprinese samom činu, a svi smo morali. Morali smo radi kostiju naših bližnjih, radi historije i radi svjedočanstva da je u Bosni i Hercegovini vođen odbrambeno-oslobodilački rat protiv agresora.

Nacionalno pitanje, poput pitanja revizije, nema poziciju i opoziciju, tu je pozicija svima imperativ. Svako odstupanje se mora okarakterisati kao izdaja i tako se odnositi prema istima.

Međunarodni sud, pravda i žrtve genocida

Historiju pišu pobjednici, dok pravdu zaslužuju samo jaki. Dok je međunarodni sud pravde u Hagu, ako ništa onda zbog imena koji nosi trebao pokrenuti reviziju onog trenutka kada su postali javni dokumenti o umješanosti Miloševićeve Srbije i sporazuma Carle del Ponte, tadašanje glavne tužiteljice pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i beogradskih vlasti, danas u jednoj svojoj prije svega političkoj odluci se ponovo stavlja na stranu agresora i očekuje da isti donose odluku protiv sebe samih.

Da li bi Nirnberški proces ikada bio pokrenut da se pitalo optuženu stranu da li podržavaju tužbu protiv sebe samih? Pravda za žrtve nikada, nijednom presudom ne može biti zadovoljena. Postizanje pravde možda bi djelimično moglo ublažiti bol koje su žrtve pretrpjele tokom ali i nakon (tokom pronalaska kostiju svojih najmilijih) agresije na Bosni i Hercegovinu. Ali, kada bi danas kontestualizirali izreku rahmetli Predsjednika prilikom potpisa Dejtonskog mirovnog sporazuma glasila bi poput u situaciji kao što jeste, i u svijetu kakav što jeste bolje rješenje (mir) nije moglo biti postignuto.

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!