fbpx

Nikad tvrđa kohabitacija u historiji političkog života Hrvatske

Obojica su karijere počeli u diplomatiji, iznenadno došli na čelne pozicije u svojim strankama, a što je i najzanimljivije, dijele veoma slične ideološke poglede iako je Milanović vodio SDP, a Plenković vodi HDZ. Kada ne bi postojao lični animozitet, za vjerovati je kako bi se Milanović i Plenković savršeno slagali. Međutim, na površinu je isplivalo i različito mišljenje o određenim zakonskim i ustavnim odredbama, kao što su ovlasti Stožera civilne zaštite i o saradnji premijera s represivnim aparatom. Unatoč tome, Milanović i Plenković nikako se ne razlikuju u politici prema Bosni i Hercegovini

 

 

Piše: Armin HODŽIĆ

Nakon što je Zoran Milanović u januaru ove godine postao peti predsjednik Republike Hrvatske, premijer Andrej Plenković izjavio je kako će između njih vladati “tvrda kohabitacija”. Međutim, većina analitičara bila je skeptična prema toj izjavi, a slijedili su i parlamentarni izbori pa se tumačilo da Plenković želi sukobom s Milanovićem mobilizirati svoje biračko tijelo. Na tom tragu bili su i prvi mjeseci njihove saradnje koji su bili u suprotnosti s Plenkovićevom najavom. Iznenađujuće brzo su se dogovarali oko svih pitanja, prije svega oko reizbora čelnika SOA-e, oko imenovanja načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH Roberta Hranja, a Zoran Milanović u nekoliko je navrata javno davao podršku Vladi u borbi s virusom korona i s posljedicama potresa u Zagrebu.

Sinhronizirano su Plenković i Milanović djelovali i u politici prema Bosni i Hercegovini. Moglo bi se reći da se Milanović uklopio u okvir političkog djelovanja HDZ-a kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Brzo je započeo s kritiziranjem Željka Komšića, kojem je nekoliko godina ranije kao predsjednik SDP-a u Hrvatskoj držao govore na predizbornim skupovima, a žešće nego njegovi prethodnici počeo je i svojevrsni sukob s Bošnjacima, omalovažavajući i ismijavajući brojčano većinski narod u Bosni i Hercegovini. I kada se činilo da će se Plenković i Milanović potpuno stopiti i nastaviti djelovati sinhronizirano, dogodio se preokret.

Nakon otkrivanje afere “Janaf”, Milanović je krenuo u verbalni rat s Plenkovićem. Gotovo da je na svakodnevnoj bazi prozivao Plenkovića nazivajući ga raznim pogrdnim imenima, poput plameni jazavac, hrabri zec, arogantni balavac grandomanskih stremljenja, na što Plenković nije ostao dužan pa je Milanovića nazvao 54-godišnjim šmrkavcem, piromanom koji glumi vatrogasca itd. I više je nego očigledno da je riječ o sudaru dvaju ega koja ne podnose da postoje dva lidera i koje obilježava rivalstvo od mladih dana kada su se obojica uspinjala diplomatskim ljestvicama u Ministarstvu vanjskih poslova. Nije naodmet podsjetiti i kako je 2016. godine Plenković pobijedio Milanovića na parlamentarnim izborima, nakon čega je Milanović dao ostavku na čelu SDP-a i povukao se iz aktivne politike sve do predsjedničkih izbora ove godine. Zasigurno i u tome leži želja Milanovića za političkom osvetom Plenkoviću, a u trenucima kada je u Hrvatskoj parlamentarna opozicija jalova i neorganizirana, Zoran Milanović ustvari predstavlja najjaču opoziciju Andreju Plenkoviću.

U moru uvreda i bezazlenih izjava ipak postoji određeni sukob mišljenja i djelovanja između predsjednika i premijera države koje mogu imati dugoročne posljedice i utjecaj na društvo i državu. Jedan od prvih sukoba nastao je nakon Milanovićeve izjave kako Stožer civilne zaštite, koji je ključan donositelj odluka i mjera u borbi s virusom korona, djeluje nezakonito jer ograničava određena ljudska prava i slobodu kretanja. Plenković je, s druge strane, branio rad Stožera jer je riječ o Vladinom tijelu. Puno dublji sukob nastao je zbog tumačenja o saradnji premijera s državnim odvjetništvom i policijom kada je riječ o informiranju o tekućim istragama. Naime, Milanović smatra kako bi premijer trebao biti upoznat sa svim detaljima u važnim istragama, konkretnije, da je Plenković trebao znati za istragu o “Janafu” i hapšenju Dragana Kovačevića, u čijem se klubu Milanović redovno družio. Njegovim insistiranjem na stavu da je premijer trebao znati za navedenu istragu potkrepljuje se teza kako je vjerovatno Zoran Milanović snimljen tokom svojih razgovora u klubu koji je bio pod nadzorom istražnih organa, a sada na određeni način Andrej Plenković može znati o čemu je bilo riječi, ali i još važnije, možda utjecati da se snimke puste u javnost.

Na posljednjoj konferenciji za medije Milanović se požalio i na Plenkovićevo ponašanje prilikom njegovih sastanaka s Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem u Zagrebu. Naime, Milanović je prepričao kako ga je Milorad Dodik uoči svog posjeta Zagrebu nazvao i obavijestio da je pozvan na sastanak i od strane Andreja Plenkovića te ga je upitao treba li se odazvati, na što je Milanović odgovorio, prema njegovim navodima, s “apsolutno, on je hrvatski premijer”. S druge strane, kada su dolazili Izetbegović i Čović, Milanović tvrdi da je od Vlade RH dobio obavijest o sastanku 15 minuta uoči početka istog te se uzgred požalio kako je Bakir Izetbegović odbio njegov poziv za susret, na što Andrej Plenković nije reagirao. Očito je kako Milanović zamjera Plenkoviću što nije zauzeo oštriji stav prema Izetbegoviću i na neki način stao u odbranu Milanovića.

Šta se može zaključiti iz sukoba premijera i predsjednika Republike Hrvatske kakav do sada nije zabilježen u političkom životu Republike Hrvatske? Prije svega, riječ je o ličnom animozitetu između dvojice lidera koji dijele mnoge sličnosti. Obojica su karijere počeli u diplomatiji, iznenadno došli na čelne pozicije u svojim strankama, a što je i najzanimljivije, dijele veoma slične ideološke poglede iako je Milanović vodio SDP, a Plenković vodi HDZ. Kada ne bi postojao lični animozitet, za vjerovati je kako bi se Milanović i Plenković savršeno slagali. Međutim, na površinu je isplivalo i različito mišljenje o određenim zakonskim i ustavnim odredbama, kao što su ovlasti Stožera civilne zaštite i o saradnji premijera s represivnim aparatom. Unatoč tome, Milanović i Plenković nikako se ne razlikuju u politici prema Bosni i Hercegovini, iako Milanović šalje otrovne strelice zbog toga što je Plenković primio Izetbegovića. Za očekivati je da će ovakva retorika biti kontinuirana tokom cijelog mandata, ali ona predstavlja samo fasadu jer, u suštini, razlike između Milanovića i Plenkovića u političkom djelovanju i stavovima su minimalne.

 

PROČITAJTE I...

Knezović je upao u sevdah i ekstazu proslavljajući izborne rezultate u Novom Travniku, gdje je Konakovićev NiP guranjem svoga kandidata za načelnika općine podijelio bošnjačko glasačko tijelo i donio pobjedu kandidatu HDZ-a. “Sjajno je gledati kako Hrvati vraćaju Središnju Bosnu, kolijevku hrvatstva... Dite vraćamo materi i uskoro mu dajemo ime”, klikće Knezović i u vjersko-nacionalnom zanosu poentira: “Zvat će se Republika Herceg-Bosna i svi ćete biti pozvani na krštenje!”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!