fbpx

“Nijedna zemlja danas nije islamska”

Želeći da pokažu kako su šerijatske norme univerzalne, članovi Fondacije utvrdili su da šerijata ima na polju ekonomije, ljudskih prava, socijale, biznisa, umjetnosti, kulture, zdravstva, politike u mnogim nemuslimanskim državama svijeta više nego u onima koje se formalno nazivaju ili samo smatraju islamskim državama. Liste se izdaju godišnje. Za 2019. godinu Bosna i Hercegovina dobila je 66. poziciju među 150 zemalja. Među najbolje plasiranim jesu skandinavske države, a dva puta zaredom prvi na listi bio je Novi Zeland

 

Razgovarao: Amir TELIBEĆIROVIĆ

Poznati islamski učenjak Muhamed Abduhu, pravnik i reformator iz Egipta koji je živio u drugoj polovici 19. stoljeća, izrekao je čuvenu misao: “Išao sam na Zapad, vidio sam islam, ali nisam vidio muslimane. Vratio sam se na Istok i vidio sam muslimane, ali nisam vidio islam.” Ova izreka kao krilatica dočekuje posjetioce Fondacije “Islamicity Index” u američkom gradu Baltimoreu. Suštinu te stare izreke članovi ove Fondacije već izvjesno vrijeme pretaču u statističke rezultate. Naime, “Islamicity” mjerenjima vrijednosnih sistema raznih država svijeta otkriva koliko je izvornih šerijatskih vrijednosti prisutno u njihovom uređenju, neovisno o tome da li su to pretežno muslimanske države ili nisu. Nakon toga, prave rang-listu država koje imaju više, a koje manje kolektivne primjene šerijata (samo ne pod tim nazivom) u svojim uređenjima. Te rang-liste plasiraju se u javnost, nešto preko interneta, a nešto izravno, izazivajući interesiranje širom svijeta, potičući i rasprave.

Želeći da pokažu kako su šerijatske norme zapravo univerzalne, držeći se njegove kolektivne, društvene primjene, a ne pojedinačne, članovi Fondacije otkrili su kako šerijata ima na polju ekonomije, ljudskih prava, socijale, biznisa, umjetnosti, kulture, zdravstva, politike i tako dalje u mnogim nemuslimanskim državama svijeta više nego u onima koje se formalno nazivaju ili samo smatraju islamskim državama. Liste se izdaju godišnje. Još nije izašla za tekuću godinu, a za prethodnu, 2019. godinu Bosna i Hercegovine, naprimjer, dobila je 66. poziciju među 150 zemalja. Među najbolje plasiranim jesu skandinavske države, a dva puta zaredom prvi na listi bio je Novi Zeland.

Predsjednik i osnivač ove Fondacije Hossein Askari, inače univerzitetski profesor biznisa i međunarodnih odnosa, pojasnio nam je kako i zašto “Islamicity” funkcionira, te šta znače ove liste, koji je značaj njihovih rezultata i na Istoku i na Zapadu planete.

STAV: Kada je pokrenuta Fondacija “Islamicity” i šta je bilo polazište?

ASKARI: Osnovao sam Fondaciju 2018. godine. Mislio sam da je važno da našim radom upravlja neprofitna fondacija. Ne kontrolira ih nijedna zemlja, nijedna kompanija, nijedna vjerska organizacija ili neko ko za to ima interes.

STAV: Vaša izjava o misiji kaže da vam je cilj podsticanje mirnih reformi u muslimanskim zemljama “ohrabrivanjem” efikasnih institucija. Kako bi izgledalo ovo “ohrabrenje”?

ASKARI: Na prvi pogled, za svakoga ko ima oči, jasno je da su gotovo sve muslimanske zemlje u lošem stanju. U najboljem slučaju ima ponešto sloboda, ali, umjesto toga, uglavnom postoji političko ugnjetavanje. Veliko bogatstvo uz veliko siromaštvo. Nigdje se ne može vidjeti pravda, srce islama. Zemlje koje uspijevaju u ovim dimenzijama jesu zemlje s učinkovitim institucijama. Institucije su u osnovi uspješnih država. Stoga smo uzeli važna učenja islama iz Kur’ana na područjima koja bismo mogli usporediti s nemuslimanskim zemljama, to je izostavljanje uglavnom obrednih oblika islama koji su specifični za religiju – svakodnevne molitve, post, hodočašće – i prikupljali smo podatke za izradu indeksa. Naš cilj bio je vidjeti u čemu muslimanske zemlje nisu uspjele slijediti učenja svoje vjere.

Dakle, ono što pokušavamo ohrabriti jeste ovo: muslimani bi se trebali fokusirati na važna učenja svoje religije koja su istaknuta u njihovoj svetoj knjizi. Oni bi trebali raspravljati o njihovom značenju i provesti to u praksi. Trebaju zahtijevati od svojih vlada da usvoje institucije koje islam zahtijeva. Ne bi trebali slijepo pamtiti Kur’an. Oni ne bi trebali slijepo slijediti diktate korumpiranih vladara i njihovih odvažnih vjerskih pristalica. Štaviše, muslimani moraju podržavati muslimane preko nacionalnih granica da bi stvorili zajednicu koju islam zahtijeva. Nadamo se da će muslimani proučavati predaje svoje religije i oduzeti kontrolu nad njom od onih koji su je ugrabili zbog svojih sebičnih ciljeva – moći, novca i nadzora.

STAV: Kako finansirate svoje aktivnosti pošto ste neprofitna organizacija?

ASKARI: Oslanjamo se na donacije pojedinaca. I najvažnije je da imamo malu grupu od pet predanih pojedinaca koji ništa ne traže, a rade sav posao. Neka Allah prospe svoje blagoslove na njih. U posljednje vrijeme pridružili su nam se brojni partneri koji šire riječ, svako u svojoj zemlji, i pripremaju godišnje izvještaje o napretku u svojim zemljama. Tu su države: Afganistan, Bangladeš, Bosna i Hercegovina, Burkina Faso, Obala Slonovače, Francuska, Indonezija, Iran, Italija, Malezija, Nigerija, Oman, Pakistan, Senegal, Singapur i Tunis. Bez ovih predanih dobrovoljaca ne bismo mogli ništa učiniti. Svima sam im zahvalan.

STAV: Šta vidite kao glavni problem u današnjem muslimanskom svijetu?

ASKARI: Toliko je toga i teško je znati odakle započeti. Nepravda, potlačenost i odsutnost slobode koju islam preporučuje, nejednakost, jer neki žive u grotesknom luksuzu, dok većina pati od siromaštva, ograničeni pristup mogućnostima napredovanja u područjima kao što su obrazovanje, zdravstvo i osnovna potreba za skromnim životom, korupcija – je li to dovoljno?

STAV: Koji je način izrade tih indeksa?

ASKARI: Prikupljamo postojeće indekse i dostupne podatke koji najbliže ukazuju na varijablu koju pokušavamo izmjeriti. Vrlo malo procjenjujemo na osnovu ocjenjivanja unutar svakog od četiri glavna indeksa – ekonomija, prava i upravljanje, ljudska i politička prava, međunarodni odnosi. Ali kada je riječ o ukupnom indeksu, političkim i ljudskim pravima dajemo težinu 0,35, ekonomiji (0,3), pravni i upravni dio (0,25) i međunarodni odnosi (0,1). Ako se nekome ne sviđaju ove mjere, brzo ih može promijeniti. Smatramo da su te vrijednosti odgovarajuće, ali dobro razumijemo da se drugi ne mogu složiti. Podstičemo dijalog i raspravu. Treba napomenuti da nekoliko muslimanskih zemalja dobro radi na indeksu ekonomije i nekim podindeksima uglavnom zbog visokih prihoda od nafte i male populacije, što treba cijeniti.

STAV: Da li su indeksi prihvaćeni na Zapadu kao tačni, precizni i kako se doživljavaju u muslimanskim zemljama?

ASKARI: Na Zapadu sam čuo malo kritika na naš rad, osim ako su neki odlučili sami protumačiti rezultate. Oni propuštaju poentu. Naime, oni krive islam za neke slabosti, ali ne vide da će to što islam uči rezultirati u zemljama koje Zapad vidi kao najuspješnije – Novi Zeland, Sjeverna Evropa, Kanada i Australija. Nije islam u nedostatku, to su muslimani kao pojedinci i kao kolektivi.

U muslimanskim zemljama to je drugačija priča. Vladari ne vole ove rezultate jer ukazuju na njihove propuste. Pokazuju kako je islam bio otet kroz stoljeća i kako su narod potčinili da ih slijedi, ili kako je islam protjeran kroz stoljeća, a ljude su pokorili tako da bi slijedili lažno predstavljanje islama.

Ostali su nas pratili i razvili alternativne indekse. Rezultati se mnogo ne mijenjaju. Najoštriji napad dolazi od učenjaka koji žele da u indeks budu uključene sljedeće stavke: postotak stanovništva u zemlji koji tvrdi da su muslimani koji se mole pet puta dnevno, koji hodočaste i koji slijede druge obrede, ali to nisu stvari koje želimo izmjeriti, a njihovo uvrštavanje pristranilo bi naše indekse u korist muslimanskih zemalja i učinilo bi usporedbu s drugim zemljama gotovo besmislenom.

STAV: Mnogi ljudi danas, muslimani kao i nemuslimani, miješaju izraze “muslimanska zemlja” s terminom “islamska zemlja”, ne shvatajući da to nije isto. Koliko ovo vidite u svom radu?

ASKARI: To se može vidjeti svugdje. Čak i u akademskom pisanju. Nijedna zemlja nije islamska. Zbog toga bi oni, svi pojedinci i kolektiv, morali savršeno slijediti učenja Kur’ana, ali svako danas može tvrditi da je musliman. Nadam se da će muslimani razjasniti tu razliku.

STAV: Koje su glavne poteškoće u kojima se susrećete u svom radu?

ASKARI: Treba nam više javnosti. Željeli bismo da se muslimani uključe s drugima iz cijelog svijeta, da se rukama povežu. Trebaju onda raspraviti o značenju njihove religije, ispitivati ​​učenjake i njihove vladare pa tražiti mirne reforme. Pamćenje Kur’ana je u redu i dobro, ali je važnije da primjenjujemo njegove smjernice u našem svakodnevnom životu. Htjeli bismo da muslimani istomišljenici preuzmu svoju religiju od svih vrsta oportunista koji su je stoljećima koristili u svoje ciljeve.

 

PROČITAJTE I...

Najnovija svinjarija kojom je Stevandić odlučio pokazati da nije tek nekakvo “trinaesto prase” (veliko)srpske politike već autentični i autohtoni ekstrem jeste predizborni spot Ujedinjene Srpske.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!