Nije sve tako crno, dolaze nevjerovatne generacije

“Nije poenta srediti papire, pokupiti stvari i otići. To je, naposljetku, i najlakši potez. Ovdje ima mjesta za naše mlade, nevjerovatne generacije će dolaziti jer i dalje postoje oni koji će tehnologiju podrediti svojim kvalitetama i inovirati, kreirati i činiti život boljim i funkcionalnijim. Nije sve tako crno. Treba zaroniti duboko i shvatiti da se crnina samo zadržava na površini, a da se prave i istinske vrijednosti nalaze tamo dolje, gdje inače ne ronimo”

Kerim Sefer rođen je 1998. godine u Travniku. Svršenik je Elči Ibrahim-pašine medrese, a trenutno je na drugoj godini studija žurnalistike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Aktivan je na više polja i ostvario je zapažene rezultate. Kroz Medresu je učestvovao u projektu snimanja kratkometražnog filma o Abdulvehabu Ilhamiji Tragedija riječi, te u radijskoj redakciji gdje je uređivao emisiju Moja medresa za Radio BIR. Jedan od hobija koji ispunjava njegovo slobodno vrijeme jeste i pisanje. Bio je i lektor školskog lista, aktivno pisao za nekoliko portala i časopisa te učestvovao na mnogim literarnim takmičenjima.

Bio je član mladog žirija na tri filmska festivala: “Dokufest” u Prizrenu, “Pančevo Festival” i “Pravo Ljudski Film Festival” u Sarajevu. Na Radiju BIR uređuje i vodi emisiju za mlade pod nazivom Skripta. Još kao učenik Medrese objavljuje roman Prokletstvo mira 2016. godine. Roman je spoj trilera i naučne fantazije na preko 500 stranica. U skorijoj budućnosti Kerim će nastojati raditi na dramskoj adaptaciji svog romana koja bi se pozorišno prikazala. Planira raditi i na drugoj knjizi koja će, prema njegovim riječima, po svojoj tematici biti bliža našem narodu, utemeljena na historiji naše domovine u formi romana. Za Stav s Kerimom razgovaramo o njegovim projektima, učešćima na filmskim festivalima, angažmanu na Radiju BIR i odnosu mladih prema aktivizmu i društvenim izazovima.

STAV: Šta Vas motivira za društveni aktivizam?

SEFER: Biti društveno aktivan možda je jedini način da osjetimo interakciju s ljudima, učimo, razvijamo se i stječemo iskustva. Kao pojedinac ne mogu mijenjati cjelokupnu situaciju, ali svojim primjerom mogu pokazati da je htjenje veoma bitno i neophodno, a sve u cilju kako čovjek ne bi pao u depresiju i letargiju. Uvijek me zanimalo više stvari istovremeno, redovno sam bio uključen u različite aktivnosti i u svakoj pronalazio smisao i način kako doći do željenog rezultata. Čovjek u današnjem veoma dinamičnom i instantiziranom vremenu življenja najbolje funkcionira uz brze promjene, situacije koje podrazumijevaju pritisak i napetost. Jedan od motiva koji me definitivno pokreće jeste činjenica da ću, radeći ono što volim, doprinijeti društvenoj zajednici. Svaki novi dan nova je prilika da ostavimo svoj trag, da se krećemo i svaku promjenu rado prihvatimo, jer je tu radi nas, ma kakva bila. Ovisno o našoj percepciji, svijet će biti utoliko bolje ili gore mjesto. Mi biramo.

STAV: Spadate u onaj dio mladih koji i ono loše vidi kao izazov. Što je to u Vama sazrelo da stvari promatrate iz takve vizure?

SEFER: Jedan sam od onih koji vjeruju u bolje sutra, ali i radim koliko mogu da to ne bi ostala samo klišeizirana fraza. Trudim se svojim primjerom i djelom pokazati da je moguće postići sve, istina, teže ovdje nego na Zapadu, ali svakako ostvarivo. Međutim, postoje i oni koji žele raditi, a ne daje im se prilika. I o tome treba razmišljati i boriti se da se mladi angažiraju na najbolji način. Jer, u protivnom, ne možemo kazati da mladi neće i da su nezainteresirani, što je potpuna besmislica. Jer, neko ko bi trebao brinuti o ovome jednostavno je pasivan te je to upravo razlog zašto mladi, kada ne vide sliku boljih prilika, postaju nezainteresirani. Kada je u pitanju odlazak mladih, smatram da nije neophodno otići. Sada je pravo vrijeme da odluče ostati, sada smo najpotrebniji našoj domovini. Nažalost, ne održavamo redovno svijest o značaju mladih koji nas nikada ne izdaju jer svojim pričama ostavljaju bez daha svakog osim nas same. U Bosni i Hercegovini ima prostora za one koji žele istinski živjeti za ideal boljeg sutra. Nije poenta srediti papire, pokupiti stvari i otići. To je, naposljetku, i najlakši potez. Ovdje ima mjesta za naše mlade, nevjerovatne generacije će dolaziti jer i dalje postoje oni koji će tehnologiju podrediti svojim kvalitetama i inovirati, kreirati i činiti život boljim i funkcionalnijim. Nije sve tako crno. Treba zaroniti duboko i shvatiti da se crnina samo zadržava na površini, a da se prave i istinske vrijednosti nalaze tamo dolje, gdje inače ne ronimo.

STAV: Učestvovali ste u nastajanju dva filma i bili ste član žirija na tri festivala. Uz ostale aktivnosti, očito da i film doživljavate kao neku vrstu misije, zar ne?

SEFER: Kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje, radio sam kao autor na scenariju za kratkometražni film o liku i djelu pjesnika Ilhamije, koji paralelno prikazuje misaono-kreativni proces izvorne ličnosti i njegovog modernog predstavnika, ambasadora mira i pravde koji u sadašnjem vremenu kroz monolog objašnjava kako se društvo i prilike mijenjaju te izražava istu onu ogorčenost koju je Ilhamija imao. Film je objavljen 2016. godine te prikazan u više gradova. Posebno zadovoljstvo nam je bilo što je film prikazan na manifestaciji “Dani šejha Abdulvehaba Ilhamije Žepčaka” 2016. godine u njegovu rodnom gradu. Drugi filmski projekt na kojem sam učestvovao jeste kratkometražni film Srce, objavljen 2018. godine. Scenarij potpisujem zajedno s kolegicom Rabijom Arifović. Priča akcentizira neprekidnu i uvijek prisutnu borbu između dobra i zla. Radnja se fokusira na sadašnjost s naglašenim elementima ratom unakaženog Sarajeva i priče koja je obišla svijet; priča o dječaku Nerminu koji je stradao kod Zemaljskog muzeja, unutar vlastite lokve krvi pored UN-ovog kamiona i jednog od vojnika “uključenog u mir”. Fotografija ubijenog dječaka paradoksalna je i interpretativna, što smo mi i učinili pišući scenarij za film.

Danas je film jedna od najekspresivnijih formi onoga što je predmet čovjekovog razmišljanja, mašte i težnje da se ispriča jedna priča na drugačiji način. Cilj filmskih festivala i jeste da se obični ljudi upoznaju s filmom, da uživaju u filmu i da diskutiraju o potencijalno važnim temama koje su kao puls jednog društva. Ipak, posao režisera nije usputna aktivnost. Ono što sam naučio, razgovarajući s režiserima na prethodna tri filmska festivala, jeste da je snimiti film misija posvećenog vremena, rada, istraživanja, neprospavanih noći, putovanja i kreiranja. Ono što vidimo na filmskom platnu u sat vremena ili dva, kada se konvertira u uloženi trud, tek tada vidimo nesrazmjeran ulog. Režiseri i jesu ljudi koji spajaju nespojivo, spajaju ljude i kulture, hibridno predstavljaju drugo i drugačije.

STAV: Na Radiju BIR uređujete i vodite emisiju za mlade Skripta. Šta je cilj Vašeg angažmana kroz ovaj projekt?

SEFER: Od oktobra 2018. godine uređujem i vodim emisiju za mlade pod nazivom Skripta. Radi se o emisiji koja govori o mladima, njihovim problemima, kulturi, zdravlju i interesiranjima. Iz sedmice u sedmicu različitim temama nastoji se dokazati da u Bosni i Hercegovini ima mjesta za mlade i njihove prilike, a gosti (od srednjoškolaca i studenata do uspješnih ljudi koji utječu na produktivnost onih mlađih) dolaze iz različitih dijelova zemlje, bave se različitim i zanimljivim stvarima te iz godine u godinu nižu uspjehe. Svaki se put fasciniram diverzitetom onoga čime se mladi bave, svjedočim njihovim pričama i zaista osjećam potrebu da kažem da sam ponosan jer imamo posebne ljude koji ne samo da hodaju naprijed već se maratonski bore da postignu uspjeh i da ne odustaju na 10 metara od cilja. Vrijedi raditi na tome.

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!