fbpx

Nesvrstani Jugodino

Iako se za Mustafića ne može reći da je “glupa plavuša”, on će ipak kritizirati Dodikove izjave, no ne radi agresivne secesionističke retorike i podrivanja države nego radi Dodikovih negativnih stavova u vezi s propalom Jugoslavijom. To je za Mustafića ponajgore u čitavom Dodikovom izlaganju, koje inače vrvi najodvratnijim šovinizmom i govorom mržnje.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Da je jugonostalgija povratna emocija koju možemo shvatiti i tolerirati s obzirom na veliki broj građana koji je u bivšoj Jugoslaviji odrastao, volio, radio i slično, davno smo ustvrdili. No, da je ekstremna jugonostalgija stanje duha koje uz sebe veže i neke druge fobije i predrasude, pokazuje se obično kada njeni zagovarači pokušavaju komentirati politička zbivanja i iznose vrijednosne sudove.

Takav je (opet) slučaj s Dinom Mustafićem, koji ne prestaje u javnosti ispaljivati plotune svojih razmišljanja i poprilično egzotičnih stavova. Ovaj sarajevski twitteraš i influenser kao da se pokušava takmičiti sa svojim hrvatskim inačicama u likovima Jelene Veljače i Hane Hadžiavdagić.

Iako se za Mustafića ne može reći da je “glupa plavuša”, on će ipak kritizirati Dodikove izjave, no ne radi agresivne secesionističke retorike i podrivanja države nego radi Dodikovih negativnih stavova u vezi s propalom Jugoslavijom. To je za Mustafića ponajgore u čitavom Dodikovom izlaganju, koje inače vrvi najodvratnijim šovinizmom i govorom mržnje.

Štaviše, Mustafiću su svi oni koji Jugoslaviju ne smatraju civilizacijskim vrhuncem, najboljom političkom i kulturnom idejom ne samo “nacionalistički ološ” već i kvislinzi, pripadnici poraženih zločinačkih ideologija i pokreta. Pošto su na prvim slobodnim izborima, ali i glasanjem za nezavisnost BiH građani ove zemlje rekli šta misle i o komunizmu i o Jugoslaviji, teško je i zamisliti kako se, živeći u Sarajevu, Mustafić osjeća usamljen okružen gomilama kvislinga i nacionalističkog ološa.

No, da ovakve vrste paranoidnih deluzija prati i poremećeni vrijednosni stav, Mustafić pokazuje i dokazuje kada i posjetu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Jordanu i Palestini vidi kao “antievropsku” politiku.

Ovakva vrsta orijentalističkih predrasuda gotovo po pravilu dolazi u paketu s jugonostalgijom. Jedino što nas u ovom buni jeste to da su Jordan i Palestina ponosne članice Pokreta nesvrstanih. U ime oca i sina i duha svih Jugoslavena, Josipa Broza Tita, koji je bio domaćin prve konferencije Pokreta nesvrstanih u Beogradu 1961. godine, rastužuje nas ovo Mustafićino odstupanje od ideje nesvrstanih koja se “temeljila na borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, aparthejda i rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike”.

 

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!