Neprincipijelna sarajevska sedmorka

Svako onaj ko Sarajevu i Bosni i Hercegovini želi dobro ne vidi ništa problematično u tome da na odgovornim mjestima sjede Srbi, Hrvati, Jevreji i svi drugi koji vole svoju zemlju, osim ako njihovom imenovanju ne prethodi hajka na obraz i čast onih koje smjenjuju. A vladajući konglomerat za sebe priskrbljuje atribute tužitelja i sudija i ničim dobijeno pravo da javno presuđuju ko je pošten, a ko nije, ko je sposoban, a ko nesposoban, i to po principu – ako si s nama, sposoban si i pošten, ako si u SDA, nesposoban si i korumpiran

Piše: Elvir RESIĆ

Neprincipijelnost i licemjerstvo vladajuće sedmorke u Kantonu Sarajevo predvođene Narodom i pravdom Elmedina Konakovića sada već dobija udžbeničke obrise i antologijske razmjere. Ako je suditi prema onome čemu je javnost do sada mogla svjedočiti, od gromoglasnih najava kako će s novom vlašću na odgovorne pozicije doći sposobni, a ne podobni, odnosno da neće dolaziti stranački kadrovi, neće biti ništa. Da će sve biti u duhu prijateljskih i kumskih veza, pokazao je odmah i sam sastav nove Vlade, ili, bolje rečeno, družine ministara koji, uglavnom, iza sebe nemaju znatnijih rezultata, ni u nauci, ni u privredi. Istini za volju, nekoliko njih uspjelo se donekle afirmirati kroz funkcije koje im je ranije dodjeljivala SDA.

Nakon pet mjeseci, odnosno 150 dana upravljanja Sarajevom, vlastodršci nisu uspjeli odmaći od definiranog budžeta i pripremljenih projekata koje im je ostavila prethodna Vlada. Građevinska sezona za privatne investitore odavno je počela, ali su javni radovi uglavnom na čekanju. Umjesto da realiziraju konkretne programe i započnu krupne investicijske projekte, rješavaju goruće probleme u vodosnabdijevanju, gradskom javnom prijevozu, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti građana, kantonalni vlastodršci otvorili su nekoliko politički motiviranih procesa koji se međusobno nadopunjuju.

U prvom dijelu petomjesečnog mandata vladajuća većina oborila je izvještaje o radu javnih preduzeća, ustanova i zavoda na čijem se čelu nalaze ili su se nalazili kadrovi SDA, ne obazirući se pritom na rezultate njihovog rada, efikasnost, ostvarenu dobit, kvalitet obavljenog posla i pruženih usluga. Političkom egzekucijom “oboreni” su izvještaji Tržnica, Sarajevogasa, Kliničkog centra i drugi. U isto vrijeme, strogo se vodilo računa da prođu izvještaji preduzeća koja su vodili esbebeovci, a koje su po novoj principijelnoj ekspertskoj raspodjeli opet pripale Radončićevoj stranci, poput, recimo, Skenderije ili Opće bolnice. Dakle, vladala su samo dva kriterija i principa: prvi – ono što je vodio SBB ne moramo ni provjeravati, sigurno je bilo dobro jer su danas dio sedmokratske, odnosno demokratske koalicije, i drugi – znamo da ne valja ono što su radili kadrovi SDA pa ne moramo ni čitati.

A da su se vodili logikom i matematikom, tim dvjema majkama principijelnosti, vladajuće kantonalno bratstvo dalo bi podršku najmanje polovini nekoalicionih kadrova. Uprkos činjenici da se SDA ne može uvijek pohvaliti dobrim personalnim rješenjima, teško se može povjerovati da među njenim kadrovima nema ama baš niko sposoban, stručan i uspješan.

Nakon toga su, kao posljedica neusvajanja izvještaja, uslijedile smjene skupština javnih preduzeća, upravnih odbora ustanova i zavoda, te onih direktora koje po proceduri smjenjuje kantonalna izvršna vlast. U grčevitoj borbi da se koalicija sačuva krše se i dogovori koji su unutar te iste koalicije postignuti, pa se, naprimjer, s kvote Naroda i pravde preduzeća prebacuju SBB-u i DF-u, da se družina održi na okupu. Samo da se ne vrati mrska SDA. U narednoj fazi očekuju se smjene nadzornih odbora i direktora, da se “namire” svoji, što će izazvati ozbiljne sudske sporove.

Svjesni da će nakon formiranja državne i federalne vlasti neizbježno doći do promjene odnosa snaga i u Kantonu Sarajevo, aktuelna većina pokušava dodvoriti se građanima nizom populističkih poteza, poput objavljivanja famoznog registra uposlenih u javnom sektoru. Pored toga što je nepotpun, netačan i nezakonit, registar ne doprinosi ničemu, osim što pokazuje da su u javnim preduzećima, između ostalih, zapošljavani i kadrovi odani političkim subjektima, i to svim onima koji su u proteklim decenijama bili dio sarajevske pozicije. U preduzeća su svoje članove i simpatizere utrpavali i kadrovi SBiH-a, SDU-a, BPS-a, a u velikoj mjeri i današnji koalicioni partneri, od SDP-a iz vremena Alijanse i Platforme, do narodnih pravednika koji su se donedavno debelo pitali u SDA-u, DF-u, ili su vedrili i oblačili po nezavisnim klubovima koji su bili dijelom ranijih vladajućih većina.

U antologijske neprincipijelnosti vladajuće većine mogla bi se svrstati i činjenica da se uopće ne dovodi u pitanje koaliranje sa SDP-om, strankom koju upravo ovih dana potresaju žestoke korupcionaške afere, i to samu njenu vrhušku. O tome se šuti jer, ako se progovori, otupjet će oštrica usmjerena protiv bošnjačke nacionalne politike, a samo je ona “s druge strane”.

U isto vrijeme, dok se diže lov na esdeaovce, lideri koalicije pokušavaju narodu baciti prašinu u oči demagoškom pričom kako su svi razvojni procesi u Kantonu Sarajevo stajali, samo čekajući njih da dođu na vlast. Neupućeni stranac, koji prvi put dođe u Sarajevo, slušajući aktuelne funkcionere, mogao bi pomisliti da je glavni grad nakon agresorskog četverogodišnjeg rušenja izgledao baš ovako kako izgleda danas, da se nikada ništa nije radilo i da su dosadašnje vlasti samo zbrinjavale svoje kadrove i rasipale javno dobro.

A građani Sarajeva dobro znaju da, samo primjera radi, južnu i sjevernu longitudinalu, devetu i A transferzalu, kružne tokove, zgradu porodilišta, klinike, domove zdravlja, Vijećnicu, žičaru nisu izgradili kadrovi Naše stranke i Naroda i pravde, niti su poslije rata oni obnovili i opremili ovoliko škola, vrtića, fasada, dječijih igrališta i parkova. Ipak je sve to urađeno u vrijeme kada je procese u Sarajevu vodio mrski zeleni neprijatelj, ali principijelna koalicija to, naravno, ni po koju cijenu niti smije niti želi priznati.

Paralelno s međusobno komplementarnim radnjama smjenjivanja “tuđih” i namještanja “svojih”, u Sarajevu se nastoji vratiti tzv. sarajevski duh, što je aktuelni kantonalni premijer najavio još u svom ekspozeu koncem 2018. godine. Uz perfidno podmetanje kako u Sarajevu nema dovoljno nebošnjaka zbog bošnjačkog nacionalističkog djelovanja, trenutni lideri “sarajevske republike” s gradonačelnikom Banje Luke dogovaraju izmjene naziva sarajevskih ulica, pokušavaju vratiti Gavrila Principa na mjesto Mustafe Busuladžića i “na mišiće” vraćaju predratni nacionalni ključ prilikom popunjavanja javnih pozicija. Svako onaj ko Sarajevu i Bosni i Hercegovini želi dobro ne vidi ništa problematično u tome da na odgovornim mjestima sjede Srbi, Hrvati, Jevreji i svi drugi koji vole svoju zemlju, osim ako njihovom imenovanju ne prethodi hajka na obraz i čast onih koje smjenjuju. A vladajući konglomerat za sebe priskrbljuje atribute tužitelja i sudija i ničim dobijeno pravo da javno presuđuju ko je pošten, a ko nije, ko je sposoban, a ko nesposoban, i to po principu – ako si s nama, sposoban si i pošten, ako si u SDA, nesposoban si i korumpiran. Principijelno, bez ikakve sumnje.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!