Nedžad Latić poziva na “dozirano nasilje” i diktaturu

Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Kakva je sve ekstremna duševna i mentalna stanja kod pojedinaca izazvao izborni brodolom Radončića i njegovog SBB-a, nigdje nije nigdje očitije nego kod Nedžada Latića.

Radončićev neuspjeh, i to treći zaredom, da sjedne u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva, te nikada gori rezultat njegove stranke, poljuljali su kod njegovih najfanatičnijih pristalica, kakav je Latić, bilo kakvo povjerenje i u izborni proces i u bošnjački vox populi. B

ošnjaci nikako da glasaju onako kako bi Latić volio, čak su u godinama nakon pokušaja državnog udara iz 2014. godine i omudrali pa se ne daju lahko instrumentalizirati i potaći na nerede koji bi se zatim mogli iskoristiti da kojekakve izborne propalice nedemokratskim putem zasjednu na vlast. I upravo je to ono što najviše žulja Latića, koji se, nesposoban da shvati marginalnost svojih političkih stavova, onako uplakan i unezvijeren zbog izborne katastrofe svog vlasnika, čudi zašto se ljudi ne bacaju kamenjem na njegove političke protivnike.

Latiću nije jasno da ogromna većina Bošnjaka razmišlja i glasa sasvim drugačije od njega te stoga on, duševno i mentalno zarobljen u malom svijetu Tornja, na stranicama svog političkog tariguza premišlja i promišlja kako iskoristiti i kidnapirati socijalne probleme u svrhu nasilnog prevrata nakon kojeg bi se uspostavio nekakav “novi model” društva u kojem vjerovatno ne bi ni bio potrebe za demokratijom i izborima.

Latić, naravno, pokušava legitimizirati ovakav ekstremizam i radikalizam konstantnim širenjem očaja i crnila, ali i tako što uporno tvrdi da su izbori neregularni te da su izborni pobjednici, ali i demokratski izabrana vlast, ustvari nekakav režim. Mada je to već odavno Latićev modus operandi, ono što Latić ovih dana zagovara ipak izlazi iz domena vlažnih snova i budalastih sanjarenja matorog djeteta te prelazi u otvoreni ekstremizam i antiustavno djelovanje.

Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.

Ovo je vjerovatno prvi put nakon Karadžićevih prijetnji neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu da je neko javno u medijima najavio ne samo balvane i ulični prevrat (što je za Latića samo “stvar dobre organizacije”) nego i namjeru da se “doziranim nasiljem” obračunava s onima koji drugačije misle i glasaju.

Postavlja se pitanje je li vrijeme da u slučaju Latića djeluju organi sigurnosti ili medicinske ustanove, jer teško je odlučiti da li su ovakvi stavovi za zatvora ili za ludnice.

PROČITAJTE I...

Turan je objavio da mu je “izvor blizak Palati” (Palata je sarkastičan izraz za predsjednički kompleks i. e. predsjednika Erdoğana) došapnuo da se u noći 9. novembra desio tajni sastanak između jednog “važnog političara CHP-a” i predsjednika Erdoğana. “Izvor” je naveo ne samo organizacione detalje tog hipertajnog sastanka nego i sadržaj, kao da je bio prisutan, a “doajen” ih je dramaturški stavio u oblik upravnog govora. Ubrzo je dokazano ko je stvarna meta ove izmišljotine

Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima

Odgovori na Nizo Poništi odgovor

KOMENTARI

  • Nizo 30.01.2019.

    STA TO BI SA DRAGIM NEDZADOM,
    GDIE SIHIRE POKUPI !!

    Dusmanima u ‘zeludcu’, muka od Bosnjaka i Bosne !?

    Nisu ‘provarljivi’ Bosnjaci i Bosna.

    To su Svemirski Dijamanti !!

    Ko to shvati kruzi OKO Dijamanata ili ih glaca i gleda sebe, sta da uradi na sebi da bude bolji i vredniji !!

    Pretesko je to nekim sujetnim bolesnicima i shvatiti !!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!