fbpx

Mustafa ef. Spahić: SDA je s Alijom bila mahsuzija na evropskom i svjetskom planu

SDA je stranka muslimanskog/bošnjačkog nacionalnog kruga. Ono što je posebno važno, i to treba ponoviti, jeste činjenica da je SDA prva stranka u bošnjačkom narodu koja je nadživjela svog osnivača i utemeljitelja. SDA je uopće prva politička stranka u bošnjačkom narodu poslije Boja pod Banjom Lukom koja je organizirala i politički predvodila i narod i državu u odbrani Bosne i Hercegovine u vremenu agresije kosmičkih naroda, agresije u formi genocida najavljenog u Skupštini Bosne i Hercegovine

 

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

Profesor Mustafa Spahić rođen je 1950. godine u Zenici. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1973. godine, a Fakultet političkih nauka 1978. godine. U “Sarajevskom procesu” 1983. godine uhapšen je i osuđen u grupi od trinaest bošnjačkih intelektualaca na pet godina zatvora. Od 1993. godine djelovao je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi te kao hatib u Čobaniji džamiji u Sarajevu. Autor je dvadesetak knjiga iz oblasti historije islama, islamske kulture i civilizacije, etike i sociologije. Za Stav govori o svojim druženjima s Alijom Izetbegovićem i planovima za osnivanje Stranke demokratske akcije. Kako kaže, nikada nije učestvovao u radu stranke kroz političke strukture, a mi smo zabilježili njegova sjećanja s obzirom na kontakte i komunikaciju koje je imao s Alijom Izetbegovićem.

BOŠNJAČKI PRVACI IZABRANI SU U “SARAJEVSKOM PROCESU”

Kad su nama presudili u montiranom “Sarajevskom procesu”, otišli su neki kod hafiza hadži Smajla Fazlića, imama i hatiba Čekrekčijine džamije u Sarajevu, da ga obavijeste o tome. Išli su hafizu i naš advokat Rajko Danilović, moj brat rahmetli Mehmedalija, hafiz Ismet Spahić i drugi da mu podnesu izvještaj o svakom detalju i svakoj riječi suđenja. Bila je to subota, august 1983. godine. Nama je tada izrečena presuda od ukupno 90 godina. Kad su hafizu rekli kolika je presuda, on je rekao: Šta ko želi, nek naruči, sve ja plaćam! Skakao je od radosti. Rekao je tada da su nama muslimanima, koji sami sebi ne umijemo izabrati rukovodstvo, komunisti evo izabrali prvake i buduće političke autoritete. Ako se i kad se ova Jugoslavija raspadne, Alija će biti predsjednik, a drugi će također imati značajne pozicije.

Mi smo u zatvoru čitali sve časopise i dnevnu štampu. Kada je počeo izlaziti Intervju, negdje 1984. ili 1985. godine, njegova je parola bila da za Intervju govore oni koji smiju i imaju šta reći. S Intervjuom su prvi put otvoreno problematizirana neka do tada sve i nedodirljiva politička pitanja. Pošto sam ja znao da je komunizam monopol, monolit i monolog, ja sam tada Aliji rekao: “Ako oni ovo strogom cenzurom ne zaustave, u Jugoslaviji će neminovno početi politički život.” Kaže Alija: “Pa šta onda?” Rekoh: “Onda formirati stranku. Nećemo čekati četnike kao 1941. i 1942. godine! Moramo nastupiti kao muškarci, nastupiti onako kako situacija nalaže.” I doista, to se i dogodilo. Međutim, podvlačim to, prvi koji je nagovijestio takav rasplet bio je hafiz hadži Smajl još 20. augusta 1983. godine.

BEZ POLITIČKIH SLOBODA, NEMA NI POLITIČKE ZAJEDNICE

Svi mi kojima je bilo presuđeno u “Sarajevskom procesu” bili smo apsolutno za vladavinu prava, za ustavnu demokratiju i pravnu državu, za univerzalnu etiku i regulirano tržište i institucije. Nismo mi ni u snovima snova zamišljali razbijanje i rastakanje Jugoslavije. Naš je ideal bila jedna vrsta socijaldemokratije profila Kautskog, Helmutha Schmidta, Willyja Brandta, Olofa Palmea. Mi smo, dakle, bili za ustavnu demokratiju, ali bez ove ostrašćene komunističke ideologije. Bili smo za Jugoslaviju i za Bosnu i Hercegovinu unutar nje, ali da to bude jedno političko društvo. Socijalistička Jugoslavija nikad nije bila politička zajednica i nije bila političko društvo. Političke zajednice nema bez političkih sloboda i bez političkih prava. Naravno, ne mislim na ovo kako je kod nas sada – da postoje politička prava i političke slobode, ali bez političke odgovornosti. SDA mora istrajavati na tome da političke slobode nema bez političke odgovornosti. A nastranu to što blok HDZ–SNSD, odnosno nastavak Karadžića i Bobana oličen u Dodiku i Čoviću, svim silama želi maksimalna prava i slobode, a u isto vrijeme oslobađanje od svake zemaljske, pa i onostrane odgovornosti.

Stranka SDA se u svom povoju – to možete vidjeti iz svih Alijinih intervjua do 1992. godine – zalagala za građansku, pravnu, demokratsku državu ravnopravnih naroda i svakog slobodnog građanina. Alija nikad u životu nije pomislio na vjersku državu, na etničku ili nacionalnu državu niti je ikad pomislio na centralističku državu. Formiranje SDA je na neki način bilo iznuđeno, najviše sjećanjem na to šta se sve dogodilo Bošnjacima od 1941. do 1945, dakle u vremenu kada oni nisu imali autentične narodne političke i državne autoritete. Nakon što su formirane stranke u Sloveniji i Hrvatskoj, formirana je i SDA. Stoga i kažem da je njeno osnivanje bilo iznuđeno i potaknuto sjećanjem na krvave lekcije iz prošlosti.

LJUDI U SDA ULAZE MANJI, IZLAZE VEĆI, A ONDA NESTAJU

Svaki plan i program služe kako bi se definirala načela i principi, vizije i ideali. Ne znam da je ikad neki program proveden u potpunosti u skladu s vlastitom programskom platformom. Naime, imaju maksimalisti – a to su nacisti i komunisti – koji su mislili da će u potpunosti moći ostvariti svoje programe i pretočiti ih u djela. Ovo je ideal svojstven Bogu jer samo kod njega riječi i djela idu zajedno. Nema te stranke u kojoj se svaki ideal može 100 posto provesti i do kraja realizirati. Ali kad govorimo o idealima i kad postavimo pitanje koliko ih je moguće provesti, želio bih primijetiti jednu bitnu stvar. Apsolutna većina ljudi koji su bili u SDA, a kasnije, iz svih mogućih razloga, napustili ovu stranku – u SDA su ušli manje poznati i značajni.

To je jedina stranka u bošnjačkom narodu u koju ljudi – osim Alije – ulaze manji, a izlaze veći. Svi ti koji iziđu uglavnom poslije formiraju nekakve lokalne stranke, a to su u pravilu društva jednog lica, što vodi potpunom političkom apsolutizmu koji se najbolje ogleda u ovim tzv. neovisnim načelnicima. Za njih niko na svijetu ne bi znao niti čuo da oni nisu bili članovi SDA. Činjenica da su oni u SDA ušli manji, a iz nje izišli veći trajna je frustracije koje se oni ne mogu osloboditi. Stoga je i njihov jedini politički program priča protiv SDA. Nemaju nikakav program niti platformu, samo znaju da su protiv SDA. U njihovom licitiranju grešaka koje čini SDA ima puno stvari koje su tačne, ali nisu istinite, jer nemaju konteksta, analitičke problematizacije, kritičke refleksije!

ETIKA PRIJE POLITIKE

SDA je stranka muslimanskog/bošnjačkog nacionalnog kruga. Ono što je posebno važno, i to treba ponoviti, jeste činjenica da je SDA prva stranka u bošnjačkom narodu koja je nadživjela svog osnivača i utemeljitelja. SDA je uopće prva politička stranka u bošnjačkom narodu poslije Boja pod Banjom Lukom koja je organizirala i politički predvodila i narod i državu u odbrani Bosne i Hercegovine u vremenu agresije kosmičkih naroda, agresije u formi genocida najavljenog u Skupštini Bosne i Hercegovine! Mene, koji sam hodža i profesor, nije stid reći da je SKOJ i Savez komunista s Titom na čelu organizirao narodno-oslobodilački pokret. To je činjenica, oko toga nema rasprave. Međutim, šta je danas temeljni problem sa svim ovim nazovimo lijevim stranama? Oni bi svi pocrkali od muke kad bi priznali notornu činjenicu da je Alija kao predsjedavajući Predsjedništva RBiH i kao vrhovni komandant po Ustavu stajao na čelu oslobodilačke odbrane Bosne u vrijeme agresije kroz SDA kao svoj politički okvir.

Onog trenutka kad se SDA 1992. godine s Alijom na čelu opredijelila da ne ide u savez sa Srbijom i Crnom Gorom u krnju Jugoslaviju, to u prvom redu nije bio ni politički, ni državni, ni privredni čin. To je bio prije svega moralno-etički čin dalek do nebesa! Izborom i odlukom da ne idemo u mobilizaciju naših vojnika da napadaju Hrvatsku mogli smo donijeti odluku našeg nestanka. I do našeg je nestanka uskoro moglo i doći. Ali odluka da ne napadamo Hrvatsku i ne vršimo agresiju na Hrvatsku, odluka proizišla iz etike i morala, spasila je hiljade života. I ne samo to, Bosna i Hercegovina više nikada ne bi bila priznata kao država niti bi Bošnjaci bili verificirani kao politički faktor i politička snaga. Nekad mi bude žao kad vidim kako se ne znaju braniti ljudi u SDA. Pa Bosni se može naći milijardu i jedna mahana, ali ona postoji. Imamo samo jedno pitanje: Da nije bilo SDA, bi li postojala ikako?

KO NIJE PROTIV NAS, ON JE S NAMA

SDA je vratila Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u politički život. Ona je bila istinski pokret. Ali i svaka druga stranka u raspadanju carstva zla, odnosno komunizma, nastupala je kao politički pokret, a ne kao stranka. Kakve ste vi uopće mogli imati političke standarde i kriterije nakon fašizma i nakon komunizma. Ljudi u komunizmu živjeli su ideološki život. S druge strane, Alija Izetbegović svim je svojim bićem u sebi imao više političkih sloboda, političke svijesti i kulture, moralno-etničkog vrijednosnog sustava nego što su imali u svim drugim strankama zajedno. Evo primjera. Kakve su samo monstruozne laži iznosili neki mediji na rahmetli Aliju. Mi smo mu govorili: “Pa, dragi predsjedniče, ovo nije sloboda štampe, već gebelsovština i najgora vrsta laži.” Znate šta je njegov odgovor bio na ovo, kao i na bilo kakav oblik cenzure? Rekao je: “Što jest tačno, ostat će. Što nije, otpast će. U cenzuri uvijek može neko prav i zdrav stradati.” On je bio sve to spreman trpjeti da ne bi neko prav stradao.

Bošnjaci su jedini narod nakon raspada komunizma na čije je čelo došao nekomunista (ne antikomunista, već nekomunista). U svim drugim zemljama na vlast su došli dotadašnji komunisti. Alija nikad nije bio ni fašista, ni nacista, ni komunista. Ni marksizam, ni fašizam, ni komunizam! Istina, fašizam i komunizam se ne mogu u izvedbenoj ravni porediti i izjednačavati, ali ni u fašističkim ni u komunističkim društvima nije bilo političkog života.

Alija je bio čovjek vjere, morala i etike, čovjek slobode i odgovornosti u okviru slobode. Ako sve ovo kontekstualiziramo, vidimo da je SDA s Alijom bila mahsuzija na evropskom i svjetskom planu. Do onog dana dok je to Alija predvodio, u narodu je vladalo opće mišljenje da je SDA središnjica bošnjačkog naroda, a da je Alija simbol SDA, a SDA simbol tog političkog centra bošnjaštva. Izborni rezultati empirijski pokazuju da je SDA i danas stožerna bošnjačka stranka. Ona je sačuvala svoju programsku orijentaciju. SDA je imala logiku potpuno suprotnu svim totalitarnim sustavima, što se pokazalo i angažiranjem Hakije Turajlića na mjesto potpredsjednika vlade, a kasnije i Zlatka Lagumdžije. Čak je i u komunizmu vladalo pravilo: Ko nije s nama, on je protiv nas. U SDA je važilo pravilo: Ko nije protiv nas, on je s nama.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!