fbpx

Mrtve svinje kao poruke Bošnjacima

Da se ne bi Bošnjaci u Bratuncu osjećali “zapostavljeno”, pobrinuli su se “nepoznati vandali” koji su tog istog 20. augusta ostavili mrtvu svinju u haremu Gradske džamije u Bratuncu.

 

Duhovi zla u Srebrenici ne miruju, i to sve u ime Boga. Njihovi glasovi odjekuju Srebrenicom. Svako malo, kad god su neki “vjerski programi” i slave, kod srebreničke pravoslavne crkve se to proslavi veseljem i pjesmom. Zapravo, pjesmama. I to ne bilo kakvim, repertoar je širok. Obično program počinje sa stihovima Ne damo te, Republiko Srpska.

Kad se atmosfera malo zagrije, kroz pjesmu se pomene “svaka fukara koja bi da ubije vuka”, “đedina kokarda”, “đeneral Draža” i na kraju, naravno, Alija s izričitim Ne volimo te, Alija, zato što si balija. Tako je to bilo i 20. augusta. Tog su dana Bošnjaci u Srebrenici u svojim domovima “pekli halvu” i dočekali Novu hidžretsku godinu.

Kada je pjesmom pomenut Alija, to ima dvostruko značenje. Misli se na prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, ali pjesmom je poslata poruka i Aliji Tabakoviću, kandidatu za načelnika Opštine Srebrenica na predstojećim lokalnim izborima, kao i svim Bošnjacima u Srebrenici.

Svi apeli, pozivi nadležnima, pozivi s ljudske strane u proteklom periodu da se prestane s tom praksom nisu urodili plodom. Naravno, reakcija policije ne da je izostala nego to po njima uopće nije sporno jer “takve pjesme nisu zakonom zabranjene”. Tako da ćemo u narednom periodu sigurno imati u Srebrenici slične crkvene slave i “koncerte” sa specijalnim željama i pozdravima za srebreničke Bošnjake od njihovih komšija Srba.

Činjenica je da na tim crkvenim slavljima, nakon vjerskog programa, ne bude mnogo ljudi. Međutim, činjenica je i da svi ostali koji ne budu tu jednostavno šute. Nije zabilježena ni jedna reakcija na takve pjesme, na (in)direktno upućene poruke Bošnjacima. Šutnja je znak odobravanja.

Da se ne bi Bošnjaci u Bratuncu osjećali “zapostavljeno”, pobrinuli su se “nepoznati vandali” koji su tog istog 20. augusta ostavili mrtvu svinju u haremu Gradske džamije u Bratuncu. “Mi smo svoji na svom, nikome ne smetamo, ali nikome nećemo dozvoliti da nas ponižava, na bilo koji način. Svim sredstvima ćemo se braniti, nikoga nećemo napadati”, komentirao je taj odvratni čin glavni imam Medžlisa IZ Bratunac Elvir ef. Hodžić.

Na društvenim mrežama mogli su se pročitati komentari kako su ovakvi događaji “dio predizborne kampanje”. Prije da su svakodnevica i da je to tako, najbolje znaju Bošnjaci koji žive u manjem bh. entitetu. Međutim, svakako da će sličnih događaja biti još u narednom periodu. Vjerovatno će imati veze i s izborima koji su pred nama. Kako god, najbolji je odgovor buđenje, registriranje i glasanje na izborima. /A. M./

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!