fbpx

Mrtve su poput stoke šverceri bacali u more

Svi su putnici vjerovali da idu prema boljoj budućnosti za sebe i svoje porodice, s izgledima za posao. Burmanske vlasti ih progone, bez prava na državljanstvo u Burmi se ne mogu vratiti u svoju zemlju pa gotovo milion Rohingya posustaje u prenapučenim izbjegličkim kampovima u Bangladešu, očajnički tražeći bilo kakav izlaz.

 

Nakrcali su ih poput svinja ili krava na putu do klaonice, na drvenom ribarskom brodu kojim su plovili dva mjeseca umjesto nekoliko sati. Oko 500 ljudi koji su pokušavali doći do Malezije iz izbjegličkih kampova u Bangladešu svjedočili su stravičnim scenama, umiranju od gladi i teroru krijumčara koji su ih i nakrcali na brod.

Svi su putnici bili Rohingye iz Burme, a većina ih je imala između 12 i 20 godina, iako je bilo i vrlo male djece. Bez dozvole pristajanja u Maleziji tijekom trajanja njihove noćne more, otprilike 400 onih koji su uspjeli preživjeti 15. je aprila spasila obalna straža Bangladeša.

Amina, što je pseudonim 14-godišnje djevojke iz malog grada u zapadnoj Burmi, govori detalje o teškim uvjetima u kojima su bili na palubi broda, pod jarkim suncem među stotinama ljudi.

“Mogli smo samo sjediti skupljenih nogu”, kaže pokazujući na koljena. “Ljudi su otekli i noge su im bile paralizirane. Neki su umrli bačeni u more. Ljudi su umirali svaki dan. Osjećali smo se kao da smo u samom paklu.”

Izbjeglice kažu da su ih tukli s bilo kakvim izgovorom i da su dobili sasvim malo hrane i vode.

“Bilo je jako vruće i nije bilo hrane ni vode”, prisjeća se Amina. “Imali smo nekoliko gutljaja vode dnevno i to je to”. Ostali preživjeli kažu da često nisu dobijali hranu ili vodu danima. Mnogi su bili očajnički žedni i probali piti morsku vodu.

Svakog dana ljudi su umirali, oni koji su preživjeli kažu da je oko 100 ljudi umrlo na brodu ili su ih trgovci ljudima bacili u more. Niko ne zna koliko ih je tačno umrlo.

Svi su putnici vjerovali da idu prema boljoj budućnosti za sebe i svoje porodice, s izgledima za posao. Burmanske vlasti ih progone, bez prava na državljanstvo u Burmi se ne mogu vratiti u svoju zemlju pa gotovo milion Rohingya posustaje u prenapučenim izbjegličkim kampovima u Bangladešu, očajnički tražeći bilo kakav izlaz.

Preživjeli su opisali kako su njihove porodice prikupile svu ušteđevinu kako bi platile velike svote novca koje su im tražili trgovci ljudima. Prema njihovim svjedočenjima, nakon dolaska u malezijske vode, krijumčari su ih prisilili da pozovu svoje porodice u Bangladešu kako bi im rekli da su stigli zdravi i zatražili da im prebace novac.

Brodu je odbijeno odobrenje za pristajanje u Maleziji i u drugim zemljama, te se na kraju vratio u Bangladeš. Danima prije dolaska u Bangladeš, većina krijumčara napustila je brod ostavljajući u njemu, bez hrane i vode putnike koji su do tada uspjeli preživjeti.

Nakon što je dobila informaciju da brod pluta uz južnu obalu Bangladeša, obalna straža spasila je oko 400 ljudi koji su još bili živi. Sada primaju medicinsku i psihološku njegu i ostat će u karantinu 14 dana, u slučaju da nose koronavirus, prije nego što im se dozvoli povratak porodicama.

MSF je poslao timove medicinskih stručnjaka i stručnjaka za mentalno zdravlje da pruže hitnu pomoć preživjelima. “Mnogi od njih nisu mogli samostalno stajati niti hodati”, objašnjava Hanadi Katerji, medicinska sestra MSF-a i šefica medicinskog tima. “Bili su samo koža i kosti. Mnogi od njih jedva su održavali nit života.”

Liječnici MSF-a stabilizirali su bolesnike i uputili pet ljudi u svoje bolnice zbog neuhranjenosti s ozbiljnim komplikacijama. Timovi za mentalno zdravlje imali su desetak konzultacija u nekoliko dana.

“Bili su ozbiljno pothranjeni, dehidrirani i žalosni”, kaže Hanadi. “Mnogi su imali pogled u očima koje nikad neću zaboraviti: izgledali su vrlo prestrašeno. Neki od muškaraca imali su prilično ozbiljne ozljede i bili su u vrlo lošem stanju. Mnogi su imali ožiljke, drugi su rekli da ih je nekoliko puta pretukla brodska posada. ”

“Većina ljudi bila je vrlo traumatizirana i uplašena. Ljudi su plakali zbog izgubljene rodbine, a bilo je i djece koja su izgubila roditelje”, kaže Hanadi.

Manjina Rohingya pretrpjela je desetljeće progona i zlostavljanja od strane burmanskih vlasti. Kao što je poznato, 2017. kampanja selektivnog nasilja nad Rohingyama od strane burmanske vojske prisilila je više od 700.000 ljudi da pobjegnu u susjedni Bangladeš, gdje ostaju u prepunim u kampovima gotovo tri godine kasnije, bez ikakvih rješenja.

“Posada broda rekla nam je: “Gdje god da ste, vi ste izbjeglice”, prisjeća se Amina. „U Burmi ste izbjeglice, u Bangladešu ste izbjeglice, na brodu i u Maleziji se također smatraju izbjeglicama. Umrijet ćete kamo god otišli.”

Izvještaji koje je MSF zaprimio posljednjih dana pokazuju da na moru postoje još tri broda koji prevoze više od 1000 ljudi čiji bi uvjeti mogli biti vrlo slični onima u kakvim su bili ovi spašeni. D

(Daniella Ritzau-Reid voditeljica je komunikacije za liječnike bez granica (MSF) u Bangladešu)

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 24.04.2020.

    Tako prolaze svi jadnici koji nemaju vlastitu vojsku i vlastitu drzavu nego cekaju na ‘medjunarodnu zajednicu’ i ‘vojne intervencije’ i ‘plave sljemove’ i razne ‘holandske bataljone’. Ali, jugobalija i dalje mrzi svoju vojsku i negoduje kada se spomene armija BiH. Jugobalija izjednacava sve strane i na svaki Bosanski patriotizam ‘mudro’ odgovara sa ‘da bog da ti rat bio u kuci’ kao da je patriotizam i ljubav prema vojsci znak da Bosnjaci zele novi rat.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!