fbpx

Mreže za izgradnju laži

Rijedak, gotovo nezabilježen primjer ne samo u odnosu na druge “zaraćene strane” na prostoru bivše Jugoslavije nego i u kontekstu same historije rata.

 

Gerilski rat za kolektivno sjećanje i memorijalizaciju javnog prostora koji već neko vrijeme vode određene takozvane nevladine organizacije, i to tako što sabotiraju podizanje jedne, dok otvoreno zagovaraju podizanje druge vrste spomenika, ušao je u novu fazu.

Nakon što su ove organizacije, prije svega notorna “Mreža za izgradnju mira”, uspješno izlobirale “demilitarizaciju” spomenika sarajevskim specijalcima MUP-a RBiH, ovih dana glasno traže da se u centru Sarajeva podigne spomenik žrtvama s Kazana.

Pritom se u saopćenju, kojim četiri “nevladine organizacije” zahtijevaju izgradnju spomenika žrtvama Kazana, tvrdi kako “spomenik treba biti primjer samokritičnog suočavanja sa vlastitim zločinima”, a što je brutalna uvreda svim braniteljima, ali i građanima opsjednutog Sarajeva.

Nevladini trutovi ne znaju ili neće da znaju da su se branitelji Sarajeva još u ratu suočili sa zločinima koji su činjeni u njihovo ime, i to tako što su one koji su ih činili zaustavili u tome. Oružjem, usred opsade i po cijenu vlastitih velikih žrtava! Javno, transparentno i pred očima cijelog svijeta. To je izuzetno rijedak, gotovo nezabilježen primjer ne samo u odnosu na druge “zaraćene strane” na prostoru bivše Jugoslavije nego i u kontekstu same historije rata.

U istom njihovom sramotnom saopćenju tvrdi se i da “odnos javnosti prema Caci, Kazanima i generalno zločinima nad Srbima u opkoljenom Sarajevu ni 20 godina nakon završetka rata ne predstavlja zaključen proces”, čime se valjda pokušava reći da subverzivni revizionistički nasrtaji na spomeničku kulturu neće prestati, odnosno neće biti zaključeni sve dok se ne izjednači branitelje s agresorima, a agresija poprimi karakter “nesretnog sukoba podjednako loših nacionalista sa tri strane”.

Baš kao što zamjerke na račun prvobitnog idejnog rješenja spomenika specijalcima MUP-a RBiH nisu bile estetske već ideološke prirode, tako je isto i s pozivom za izgradnju spomenika žrtvama Kazana, i to, ni manje ni više, u centru grada. Važno je shvatiti da se radi o grupacijama koje žele da prave ideološke zahvate u spomeničku kulturu i memorijalizaciju javnog prostora prije svega kako bi utjecali na formiranje kolektivne kulture sjećanja.

Otud i zahtjev da spomenik specijalcima nema “militantna” obilježja, ali i da spomenik žrtvama Kazana bude u centru grada jer se, umjesto herojske odbrane Sarajeva od srbokomunističkih falangi, kao centralno obilježje i nultu tačku kolektivnog sjećanja budućih generacija u vezi s opsadom Sarajeva žele nametnuti Kazani i zločin! /M. D./

PROČITAJTE I...

Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!