fbpx

Mračni život genija komedije

Njegovi biografi tvrde da postoji objašnjenje za ovakvu Chaplinovu prirodu. Ona ime korijene u traumi koju je preživio u djetinjstvu. Rođen je 1889. godine u željezničkom vagonu romske porodice zabavljača i njegov je život bio sve samo ne lagan.

Na današnji je dan 1889. godine u Londonu rođen Charles Spencer Chaplin. Dvadesetak godina kasnije za njega će, po imenu Charlie Chaplin, znati cijeli svijet.

U proteklim je decenijama objavljeno mnoštvo biografija Charlesa Chaplina i većina se njih na jednom mjestu podudara kada je u pitanju njegov privatni život. Kada nije glumio u filmovima, Chaplin se rijetko kome osmjehnuo, kada bi to učinio bio bi to gorki, ironični osmijeh. Mnogi ljudi koji su ga poznavali opisuju ga pridjevima kontrolor, tiranin, zločest…

Njegovi biografi tvrde da postoji objašnjenje za ovakvu Chaplinovu prirodu. Ona ime korijene u traumi koju je preživio u djetinjstvu. Rođen je 1889. godine u željezničkom vagonu romske porodice zabavljača i njegov je život bio sve samo ne lagan.

Mjesto rođenja njegove majke je nepoznato a otac, teški pijanac, napustio je porodicu kada je Charlesu bilo svega tri godine. Charles je bio zapostavljeno dijete, a adolescentske godine proveo je u sirotištima. Porodičnu profesiju je iskoristio da bi se usavršio u komedijama ali ni kada je postao velika filmska zvijezda takozvanih nijemih filmova ni to mu nije vratilo osmijeh na lice. Gorčina je i dalje bila prisutna.

Chaplin se ubrzo obogatio, pomogao je postaviti temelje za zlatno doba Hollywooda zahvaljujući pokretanju studija i kompanije United Artists ali osmijeh je rijetko viđen na njegovom licu.

Nekoliko je puta bio u braku, a sve su njegove veze bile po ustaljenom obrascu: njegove su partnerice bile skoro pa tinejdžerice. Kada se oženio četvrti put, sa Oonom O’Neill, ona je imala 18 godina, a on 54. To se može tumačiti na freudovski način ali isto tako može značiti da je Chaplin samo volio mlade žene i ništa više od toga.

Te veze nisu bile nezakonite iako su bile na samoj ivici zakonitosti. Ni njegovi brakovi nisu prošli bez gorčine: razveo se od prve tri supruge, u nekim slučajevima čak ni kada nije bila prošla ni godina od vjenčanja a nekoliko mu je djece umrlo. Ukupno je imao 11 djece koju su rodile tri različite majke. Chaplin je umro bogat, priznat kao genije ali bez puno empatije u ljudima koji su ga blisko poznavali jer je u njemu svakodnevno plamtio bijes, bio je osoba bez previše suosjećanja.

Bio je i jedna vrsta apatrida.

Iako je živio u Sjedinjenim Državama 42 godine, Chaplin nikada nije postao američki državljanin. Bio je pacifista optužen za tijesne veze sa komunistima što je on negirao. Ipak, 1952. nije mu dopušten ulazak u SAD nakon inozemne turneje. Sa suprugom se nije vratio u Sjedinjene Države narednih 20 godina; umjesto toga nastanili su se u Švicarskoj sa svoje osmoro djece. Chaplin se vratio u Ameriku tek 1972. kako bi dobio posebnu nagradu filmske akademije a tri godine kasnije postat će vitez sir Charles Spencer Chaplin.

U Švicarskoj je umro na Božić 1977. godine u dobi od 88 godina.

Čak i nakon što je umro, glumio je u posljednjem “komičnom” komadu: kriminalci su otkopali njegov lijes i tražili od njegove porodice otkupninu u zamjenu za povratak cijelog tijela. Porodica nije htjela platiti, a policija ih je nedugo kasnije uhitila pa je Chaplin opet vraćen u grob, ovaj put u lijesu specijalno zaštićenom od krađe.

PROČITAJTE I...

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

U saradnji s “Hayat” televizijom, sedmični magazin “Stav” je, u sklopu svečanog obilježavanja 25. novembra, na ovoj televiziji bio gost specijalne emisije u Zemaljskom muzeju, u kojoj su sudjelovali članovi žirija i laureati nagrade “25. novembar”, a emisiju je vodio glavni urednik “Stava” Filip Mursel Begović. U emisiji, koja se emitirala 25. novembra u 20 sati na “Hayat” televiziji, građanima se obratio i Visoki pokrovitelj nagrade “25. novembar” Nj. E. Šefik Džaferović, ujedno čestitavši ovogodišnjim laureatima primitak prestižne nagrade. S obzirom na epidemiološku situaciju, ovo je bio način da se u uvjetima “nove normalnosti” svečana dodjela nagrade “25. novembar” ipak održi. “Hayat” televizija je za 25. novembar pripremila cjelodnevni program koji je vrvio bogatim sadržajima. Cjelodnevno izvještavanje s terena širom Bosne i Hercegovine, gostovanja uglednih imena iz kulture i društva, reportaže iz temeljnih institucija kulture i muzeja činio je obilježavanje 25. novembra na “Hayat” televiziji najboljim sadržajem koji građani Bosne i Hercegovine mogu pratiti na Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Predstavljamo snimak emisije:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!