fbpx

Mračna historija Francuske

Francuski portal Mediaparte u februaru je u tekstu naslova Genocid u Ruandi: Isplivale laži Francuske objavio kako Francuska “prikriva stvarne krivce za genocid u Ruandi”, u kojem su militanti Huti ubili oko 800 hiljada pripadnika plemena Tutsi. Francuska, koja je na međunarodnoj i nacionalnoj razini kritizirana zbog toga što je dugogodišnji pristaša genocidne vlade Huti u Ruandi, također sprečava pristup dokumentima o genocidu.

Kršenja ljudskih prava u kolonijama širom Afrike, masakri u zemljama koje su kroz historiju bile francuske kolonije i danas plijene pažnju svjetske javnosti. Francuska, sa svojim kolonijalnim aktivnostima pokrenutim 1524. godine, dominirala je u više od 20 zemalja na zapadu i sjeveru Afrike. Trideset i pet posto Afrike bilo je pod kontrolom Francuske tokom perioda od oko 300 godina.

Zemlje kao što su Senegal, Obala Slonovače i Benin sve su te godine služile kao trgovačka središta za trgovinu robljem, a svi resursi u regiji bili su eksploatirani. U kolonijalnom razdoblju koje je trajalo pet stoljeća, a posebno nakon Drugog svjetskog rata, u zemljama koje su započele borbu za nezavisnost, neredi koji su izbijali bili su silovito potisnuti, više od dva miliona Afrikanaca izgubilo je život.

S druge strane, pobune koje su pokrenuli narodi zemalja koje su se borile uz Francusku u svjetskim ratovima, a kojima je bila obećana neovisnost, bile su nasilno potisnute. Kolonijalno razdoblje od pet stoljeća i ratovi za neovisnost u regiji koštali su života više od dva miliona Afrikanaca.

Hiljade Alžiraca ubili su francuski vojnici tokom demonstracija koje su pokrenuli Alžirci koji su se borili u francuskim redovima s obećanjem neovisnosti neposredno prije kraja Drugog svjetskog rata. Nasilje se nastavilo sistematski sve do 1962. godine, kada je Alžir stekao svoju neovisnost. Milion ljudi poginulo je u Alžirskom ratu za neovisnost. Francuska je od 1830. godine alžirsko društvo suočila i s genocidom u kulturnom smislu, transformirajući mnoge kulturne i vjerske spomenike u zemlji.

Francuski mediji, pozivajući se na izvješća međunarodnih organizacija, pisali su ranije o kršenju ljudskih prava u zemljama s francuskim političkim utjecajem. Otkriveno je da je Francuska odigrala ulogu u genocidu u Ruandi 1994. godine, u kojem je ubijeno 800.000 ljudi. Neposredno prije genocida u Ruandi, prema međunarodnim izvješćima, francuske postrojbe napustile su regiju bez procjene obavještajnih podataka koje su primili, a neki francuski vojnici podupirali su masakre.

Francuska je 23. juna pokrenula operaciju “Tirkiz” kako bi uspostavila sigurno utočište za tražitelje azila na jugozapadu zemlje. Međutim, umjesto da spriječi genocid, Francuska je pružila informacije i naoružanje tamošnjim vlastima čiji su lideri osuđeni za genocid. U intervjuu koji je 1998. dao listu Le Figaro bivši francuski predsjednik François Mitterrand izjavio je kako “genocid u zemljama poput Ruande i nije toliko važan”. Ova izjava i dalje izaziva reakcije javnosti.

Francuski portal Mediaparte u februaru je u tekstu naslova Genocid u Ruandi: Isplivale laži Francuske objavio kako Francuska “prikriva stvarne krivce za genocid u Ruandi”, u kojem su militanti Huti ubili oko 800 hiljada pripadnika plemena Tutsi. Francuska, koja je na međunarodnoj i nacionalnoj razini kritizirana zbog toga što je dugogodišnji pristaša genocidne vlade Huti u Ruandi, također sprečava pristup dokumentima o genocidu.

Iako je zvanično ukinuta zabrana pristupa arhivima iz razdoblja genocida u Ruandi, arhivima se ne može pristupiti zbog druge zabrane bivšeg predsjednika Mitterranda.

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Alice Julien 26.04.2019.

    Nije Mediaparte nego Mediapart-Strana javnog obavjestavanja!!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!