MOS-ovci se ponovo okupljaju

Muslimanski omladinski savez (MOS) preteča je Asocijacije mladih SDA. Formiran je 22. decembra 1990. godine, a 28 godina kasnije razgovaramo s osnivačima ove organizacije o počecima, ciljevima, namjerama, značaju i doprinosu MOS-a, ali i o razlozima njihovog ponovnog druženja, okupljanja, sada kao zrelih, porodično i profesionalno realiziranih ljudi. Za Stav o MOS-u govorili su: Nedim Dizdar, prvi predsjednik MOS-a, zatim Salko Bukvarević, Mensur Bekrić, Šukrija Bakšić, Emir Kovačević. Pored spomenutih, osnivači MOS-a još su: Amer Bukvić, Namik Bukvić i Amel Zekić

 

Piše: Anes DŽUNUZOVIĆ

“Na Dan republike, tadašnje SFRJ, 29. novembra 1990. godine predsjednik SDA rahmetli Alija Izetbegović potpisao je odluku o formiranju MOS-a, a 22. decembra 1990. godine, na Dan JNA, održana je Prva Skupština MOS-a u tadašnjem Narodnom univerzitetu ‘Đuro Đaković’, a današnjem Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu”, kaže prvi predsjednik MOS-a Nedim Dizdar u razgovoru za Stav, i dodaje: “MOS je bio dio SDA, kao omladinski pokret Stranke, ali je imao veliku samostalnost i, kako je stajalo u Odluci o formiranju, bio je direktno odgovoran predsjedniku Izetbegoviću.”

Okupljanje mladića i djevojaka od kojih će nastati MOS počelo je nekoliko mjeseci ranije. Uglavnom su to bila djeca pripadnika pokreta “Mladi muslimani”, koji su kroz svoj dotadašnji život dobrano osjetili nepravdu i totalitarizam tadašnjeg komunističkog režima u SFRJ i BiH. U vremenu kada je počeo pad komunizma i totalitarnih komunističkih režima u svijetu, kada pada Berlinski zid i veliki SSSR se raspada, sloboda i demokratija počinju da se osjećaju i u tadašnjoj SFRJ i BiH. Spremaju se promjene, ali historijsko iskustvo kazuje da svaka društvena i politička promjena na prostoru Balkana Bosni i Bošnjacima donosi nemir, a često i stradanje.

U takvom društvenom i političkom ambijentu, kada demokratija tek kuca na vrata SFRJ i BiH, komunistički režim nastoji opstati, a velikodržavničke aspiracije susjeda ponovo se bude, bošnjački mladići i djevojke odlučuju da ove značajne političke i društvene procese ne gledaju sa strane, već da budu dio njih. Odlučuju se organizirati na temeljima borbe za slobodu i prava koja su bila uskraćena u vremenu komunizma. Zalagali su se za slobodu vjeroispovijesti, za odvojen kazan u JNA, za neki oblik vjeronauke u školama, za vraćanje vjere u društvo. Zalagali su se za obnovu i jačanje kulture i tradicije Bošnjaka, za buđenje nacionalne svijesti, političko osvješćivanje, a kada je došlo vrijeme, učestvovali su i u organiziranju odbrane i pružanju otpora agresoru kroz Patriotsku ligu, Armiju i MUP RBiH.

O organizaciji MOS-a i aktivnostima do agresije na BiH govorili su nam Mensur Bekrić, prvi sekretar MOS-a, danas profesor u školi primijenjenih umjetnosti, doc. dr. Šukrija Bakšić, član prvog rukovodstva MOS-a, danas ekspert za ustavno pravo, Emir Kovačević, predsjednik MOS-a Brčko, danas poznati advokat. Sagovornici su se nadopunjavali tokom razgovora:

“Širenje MOS-a po republikama tadašnje BiH, ali i po dijaspori, išlo je brzo. Bilo je očigledno da se bošnjačka omladina budi i da je željna promjena i slobode. Osnivali su se ogranci po gradovima u cijeloj Jugoslaviji. Mi smo prisustvovali osnivačkim skupštinama u Zagrebu, Novom Pazaru, Gradačcu, Foči. Proveli smo niz aktivnosti. Bilo je to za ovakav oblik organiziranja još teško vrijeme. Kasnije tokom agresije saznali smo da smo bili praćeni od UDBA-e i KOS-a. O imenima ne bismo govorili. Doveli smo 360 djece s Kosova, koju smo rasporedili po cijeloj BiH u bošnjačke porodice, i tu su ostali mjesec dana. Našom inicijativom i aktivnošću vraćen je top u Sarajevu. Govorimo o topu kojim se označava kraj posta u ramazanu. Ta je tradicija ukinuta 1947, a mi smo skupili sredstva i angažirali tadašnjeg jedinog pirotehničara u BiH Martina Špingera da nam pomogne u našoj nakani. Od tada, top je stalno prisutan u Sarajevu, a ova tradicija proširena je i na druge gradove u BiH.

Kada su se uzburkale velikodržavničke strasti u Srbiji, Vojislav Šešelj najavljivao je dolazak u Sarajevo. Mi smo proveli akciju njegovog zaustavljanja i sprečavanja da uđe u Sarajevo. Oko 10.000 ljudi se okupilo na Darivi, na ulazu u Sarajevo, i spriječili smo Šešelja u njegovoj nakani. Kada je počela agresija JNA na Hrvatsku, izdali smo proglas, poziv Bošnjacima da ne idu u JNA i da napuste JNA i organizirali smo cijeli sistem izvlačenja mladića iz JNA preko naših MOS-ovaca u Hrvatskoj i drugim republikama. Slali bi im civilna odjela, druge lične karte, a onda ih i sakrivali po dolasku u BiH. Bilo je tu i mladića iz Sandžaka”, kažu nam spomenuti sagovornici.

O ulozi MOS-a u organiziranju otpora agresoru i direktnom učešću u otporu govorio nam je Salko Bukvarević, ministar za boračka pitanja u sada već tehničkom mandatu Vlade FBiH. “Nakon 10. juna 1991, kada je u Domu milicije u Sarajevu ozvaničena Patriotska liga BiH, koja je trebala organizirati otpor u BiH, MOS je dobio zadatak da formira specijalne jedinice. I upravo u mnogim općinama su MOS-ovci formirali specijalne jedinice. Pa je, recimo, Hase Tirić naš MOS-ovac iz Bijeljine. Komandant specijalnih jedinica za sjeveroistočnu Bosnu Senad Hodžić također je MOS-ovac. Senad je napustio sjajan posao u Dubrovniku, bio je komandir specijalne jedinice policije. Napustio je i došao u augustu 1991. godine u Tuzlu i prijavio se u Patriotsku ligu kao neko ko je znao kako se organiziraju jedinice i u toj ilegali formirao je jedinice na cijeloj teritoriji sjeveroistočne Bosne.

Upravo su te jedinice prve primile udar agresora, a na kraju je Senad 10. maja 1992. godine s 10-ak momaka samo s puškama zarobio prvi tenk i prve samohotke u BiH. Nažalost, tog dana je i poginuo. Jedinica ‘Crni labudovi’ nastala je iz MOS-a. Upravo je Senad Hodžić u komunikaciji preko sredstava veze koristio kodno ime Labud i otud i naziv jedinici ‘Crni labudovi’. Navest ću i primjer naše heroine Edine Čamdžić, koja je odlikovana ‘Ordenom heroja’. Edina Čamdžić je 1993. godine na Nišićkoj visoravni, kao pripadnica kladanjske brigade, u jednoj teškoj akciji kada su bili okruženi od četnika, a nakon što su joj pobili saborce i krenuli prema njoj s namjerom da je siluju, izvadila bombu i raznijela se. Recimo, naš MOS-ovac, policajac Alija Jašarević je na tranzitu kod Sarajeva zaustavio konvoj banana, kako su ga zvali četnici, a koji je prenosio oružje, granate. Imamo veliki broj MOS-ovaca koji su dali svoje živote. Bilo je dosta komandanata. Jedan broj njih je odlikovan ‘Zlatnim ljiljanom’. Ta generacija je položila svoj historijski ispit”, zaključuje Bukvarević.

Danas se MOS-ovci ponovo okupljaju, kako kažu, da prenesu svoja iskustva na mlađe generacije. Tako u saradnji s Asocijacijom mladih SDA, koja je pravni i idejni nasljednik MOS-a, pokrenuli su tribine na temu “Od MOS-a do Asocijacije mladih”. Ove tribine držat će u više gradova u BiH i upravo na njima prenositi svoja iskustva. Također, pokrenuli su i akciju stipendiranja povratničke djece, za početak u Foči i Kotor-Varoši. Održavaju veze i s Udruženjem “Mladi muslimani”, a najvažniji razlog njihovog ponovnog druženja jeste da u novim turbulentnim vremenima, kakva su sada, nađu se ponovo na usluzi Bosni i Bošnjacima.

PROČITAJTE I...

“Adil Bešić je za kratko vrijeme dokazao da je vojnik profesionalac, te da je obučen da donosi ispravne odluke. On je bio odlučan da se bori za svoju domovinu i za svoj narod, imao je takav odnos prema ljudima i takav patriotizam da je za sobom povukao ljude iz mjesta u kojem je boravio po dolasku iz JNA. Adil Bešić je dao zaista ogroman doprinos u najtežim vremenima, kada u samom startu nismo imali nikakve pripreme, niti personalne niti materijalno-tehničke, da se branimo od takve sile kao što je u to vrijeme bila JNA”

Catuxa Novo, inženjer krajolika i voditelj odjela Alhambre za zelene površine, objašnjava da je pojam Arapa o zelenim površinama bio potpuno različit od koncepta kakav imaju Španci. “Za njih, ljude iz pustinje, vrt je bio slika raja”, kaže Novo. Ovdje je voda glavni element koji povezuje jedno područje s drugim kroz jezerca, fontane, cisterne i kanale. “

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!