fbpx

MOJ STAV: Trenutne neprilike ne uspijevamo pretvoriti u prilike

Umjesto da ograničenje kretanja iskoristimo kao priliku da poštivanje reda i discipline usvojimo kao naviku, odgovoran odnos prema hijerarhiji svjetovnog i vjerskog odlučivanja utkamo u svoju svakodnevicu, a poštivanje stručnosti ugradimo u vlastiti sistem vrijednosti, počeli smo tražiti svakojake izgovore s namjerom da diskreditiramo sve one koji su svojom stručnošću i odgovornim pristupom problemu doprinijeli usporavanju pandemije

 

Piše: Elvir MUSIĆ

Čovjek je najsavršenije Božije stvorenje i u vidu života mu je darovana prilika da spozna vlastite potencijale i mogućnosti, među kojim značajno mjesto zauzima mogućnost prilagođavanja prilikama u kojim se nađe. Suočen s brojnim iskušenjima, nerijetko klone pred silinom bremena koje je ponio ne znajući da u tom trenutku nije u stanju nositi toliki teret, ali isto tako se i uzdigne shvativši da mu iskušenje nije darovano da ga baci na koljena nego da ga podsjeti na njegove suštinske vrijednosti, prihvati ga za ruku i podigne iz klečećeg položaja. Ovisno o tome kako se prema nekim izazovima ophodimo, ovisi i to kakve ćemo slabosti demonstrirati ili koliko ćemo se okoristiti i iz tih izazova izvući pouku. Iskušenja i izazovi, dakle, istovremeno su i prilike; ovisno o tome koliko smo u stanju te prilike prepoznati i iskoristiti.

Pandemija COVID-19 u samo je nekoliko mjeseci uspjela promijeniti cijeli svijet, mnoge države zaviti u crno, uzrokovati mnogo patnje, boli i strah kod velikog broja, možda i većine stanovnika planete koju nastanjujemo. Stručnjaci procjenjuju da će pandemija potrajati, psiholozi upozoravaju na trajne posljedice s kojim ćemo se suočavati po okončanju pandemije, a ekonomsku krizu nam stručnjaci ne moraju ni najavljivati jer je ona već tu i polahko počinje uzimati danak. Pandemija nas je suočila s neprilikama koje su nam donedavno bile nezamislive.

Nezamislivo nam je, naprimjer, bilo da drage nam vjerske blagdane nećemo moći proslavljati u skladu s tradicijom, da nećemo moći obavljati džuma-namaz i da nećemo biti u prilici te bitne nam datume proslavljati s osobama koje volimo, koje su nam bitne i koje nam znače. Pa ipak, sve smo to do sada iskusili i već se počeli navikavati na postojeće prilike. U svemu tome su nam umnogome olakšali stručnjaci koji su svojim odlukama koje su nam nerijetko teško padale usporili širenje pandemije. Olakšali su nam i vjerski učenjaci sve tri monoteističke religije koji su odlukama u odsudnim trenucima pokazali hrabrost i ponudili nam dokaz da se na pozicijama na kojima se nalaze nisu zadesili slučajno. A kako smo na sve njihove napore reagirali mi koji u doba izolacije živimo na društvenim mrežama?

Umjesto da postojeću situaciju preokrenemo u svoju korist i neprilike, pomoću potencijala koji krase svakog čovjeka spremnog da se prilagodi raznim situacijama, pretvorimo u prilike, krenuli smo ih kritizirati s namjerom da dokažemo da smo stručnjaci za sve. Umjesto da ograničenje kretanja iskoristimo kao priliku da poštivanje reda i discipline usvojimo kao naviku, odgovoran odnos prema hijerarhiji svjetovnog i vjerskog odlučivanja utkamo u svoju svakodnevicu, a poštivanje stručnosti ugradimo u vlastiti sistem vrijednosti, počeli smo tražiti svakojake izgovore s namjerom da diskreditiramo sve one koji su svojom stručnošću i odgovornim pristupom problemu doprinijeli usporavanju pandemije. Kritike su nerijetko bile potaknute i političkoj orijentaciji, pripadnosti određenoj političkoj partiji, odnosu prema vlasti, povjerenju ili nepovjerenju sasvim neke druge prirode koja ne korespondira s datim prilikama i neprilikama u kojim smo se našli.

U tim je kritikama pripadnost određenoj političkoj partiji nerijetko bivala jedina osnova za proglašavanje nekog nekompetentnim, a njegove odluke suludim i bespotrebnim u postojećim prilikama. Kako je vrijeme odmicalo, a izolacija koju smo doživjeli isključivo kao ograničenje počela uzimati danak, načinili smo korak dalje pa smo od društvenomrežne kritike usvojenih odluka počeli ispoljavati želju da zasjednemo na mjesto odgovornih i počnemo donositi odluke, pritom svoju stručnost dokazujući informacijama sakupljenim iz nekoliko internetskih sadržaja koje smo pročitali u trenucima dosade.

Da li je to uredu? Kome takvim odnosom nanosimo štetu? Da je uredu – nije, a štetu nanosimo samo sebi samima zbog toga što trenutne neprilike ne uspijevamo pretvoriti u prilike, a mogli smo. Štetu smo sebi nanijeli i time što smo se previše zaokupili pitanjima koja ne razumijemo, pritom propuštajući priliku da budemo ono što jesmo i da kao takvi kakvi smo damo doprinos borbi protiv pandemije.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!