fbpx

Moj povratak u domovinu moja je osveta

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi razlog jeste onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj

 

 

Razgovarao: Sanadin VOLODER

Ermin Zec rođen je u Prozoru u vihoru rata 1993. godine. Njegov otac preživio je više logora Herceg-Bosne, a amidža “živi štit”. Ponovo su se okupili 1995. godine u Finskoj. Ovaj magistar političkih nauka ovog ljeta odlučio se vratiti u domovinu i započeti novi život. Njegova odluka izuzetno je hrabra ako imamo u vidu suprotan smjer migracija i posljedice pandemije COVID‑19 na našu ekonomiju.

“Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi je razlog onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj”, kaže, između ostalog, u razgovoru za Stav. S Erminom Zecom razgovaramo o njegovom životnom putu od Prozora do Helsinkija, povratku u domovinu, planovima za budućnost, o njegovoj političkoj aktivnosti u Finskoj, razumijevanju stanja u Bosni i Hercegovini, te porukama za mlade u domovini i dijaspori.

STAV: Vaša životna priča od Prozora do Finske obilježena je uobičajenim izazovima koje je imala naša dijaspora u postratnom periodu. Kako ste se uklopili u finsko društvo, kako je teklo školovanje, radna iskustva?

ZEC: U toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu i udruženog zločinačkog poduhvata bošnjačko stanovništvo protjerano je iz Prozora. Moja porodica našla je utočište u Finskoj, u predgrađu Helsinkija, 1995. godine. Ja sam tada imao dvije godine, tako da sam pohađao finski obrazovni sistem od vrtića do fakulteta i stoga mi nije predstavljalo problem uklopiti se u finsko društvo. Gimnaziju sam završio u Helsinkiju i imao sam sreću da budem primljen na Fakultet političkih nauka Univerziteta u Helsinkiju, jer je, zbog činjenice da je u pitanju glavni grad države, konkurencija jako velika.

Prvi dodir s tržištem rada sam kao 19-godišnjak dobio kad sam radio na blagajni u velikom trgovačkom lancu. Kasnije, kad sam počeo studirati, imao sam priliku da radim u izbornim komisijama, agenciji za istraživanje javnog mnijenja, nevladinim organizacijama i kao zamjenik profesora za historiju i građanski odgoj u lokalnoj gimnaziji. Svoj pripravnički ispit sam završio u finskom predstavništvu pri Vijeću Evrope u Strasbourgu. Dakle, moj put od trgovine do Ministarstva vanjskih poslova bio je dug, ali sam sretan zbog činjenice da sam stekao iskustvo rada iz privatnog, javnog i NVO sektora.

STAV: Koji su motivi, cilj povratka u domovinu, odnosno šta se prelomilo u Vama da se u jako teškom periodu uslijed pandemije COVID-19 odlučite živjeti u Sarajevu?

ZEC: Još od djetinjstva sam osjećao da želim živjeti u svojoj domovini, ali o tome nisam ozbiljno razmišljao dok nisam počeo studirati. S obzirom na to da u toku studija nisam promijenio mišljenje, odlučio sam krenuti u realizaciju plana nakon magisterija. Najviše je tome doprinijelo to što se u meni u toku mladosti razvio snažan bošnjački nacionalni identitet, što je bio najveći razlog zašto se nisam, unatoč dobrom uspjehu u školovanju, osjećao pripadnikom finskog društva. Naime, moj lični identitet bio je u konstantnom konfliktu s državom i društvom gdje sam fizički prisutan i tu je jedino rješenje da živite u onoj državi u kojoj osjećate da pripadate.

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi je razlog onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj.

STAV: Finska je bila siromašna država do sredine prošlog stoljeća. Šta možemo naučiti od njih i primijeniti u BiH?

ZEC: Početkom 20. stoljeća Finska je bila jedna od najsiromašnijih država u Evropi, a danas je jedna od najbogatijih. Uspon Finske je počeo nakon Drugog svjetskog rata i industrijalizacije, čemu je najviše doprinijelo vraćanje ratne odštete Sovjetskom Savezu. Finska ne bi danas bila ono što jeste da su nakon poraza Sovjetskog Saveza i gubitka teritorija krenuli u priču kako u državi ništa ne valja i kako se treba iseliti iz nje, već su se okrenuli prema sebi i preuzeli su odgovornost za svoju budućnost. Ono što bismo mogli da naučimo od Finaca jeste taj odnos prema radu, gdje se svako fokusira na sebe i svoj lični razvoj, umjesto da čeka da država nešto uradi. Druga je stvar odnos prema zakonima, normama i općenito prema zajednici. Finci jako strogo vode računa da se poštuju procedure, zakoni i pravila. Interes zajednice stavljaju ispred partikularnih i ličnih interesa, a to je tajna uspjeha svake države.

STAV: Bili ste član i aktivista SDP-a u Finskoj. Kakvo je političko stanje u Finskoj, odnosno kako se ova država nosi s izazovima migracija, demografskog starenja i pandemije?

ZEC: Socijaldemokratska partija Finske bila je za mene prirodni politički okvir jer dolazim iz radničke porodice i društvo jednakih šansi za mene predstavlja ideju zašto se vrijedi boriti. Trenutno političko stanje u Finskoj je jako složeno, o čemu govori i činjenica da je od izbora 2019. godine jednom promijenjen premijer i tri puta ministar finansija, što je presedan u političkoj historiji ove zemlje. Najveći izazov Finske je konstantni deficit u budžetu zbog pada nataliteta i starenja populacije. U Finskoj javni sektor predstavlja oko 60 posto ukupne ekonomije i nedostatak novih poreznih obveznika neminovno dovodi do izbora između tri vrlo teške opcije: oporezivanje, zaduživanje ili rezanje troškova države, što podrazumijeva i postepeno ukidanje socijalnih davanja koja Finsku čine “državom blagostanja”. Jedno rješenje jeste i imigracija, ali to donosi sa sobom i političke probleme u smislu jačanja ekstremne desnice, koja je trenutno druga najjača partija u državi. Zbog pandemije COVID-19, Finska se zadužuje s novih 20 milijardi eura i očigledno je da će to donijeti u budućnosti ekonomske, ali i političke probleme.

STAV: Kako razumijevate političko stanje i odnose u Bosni i Hercegovini?

ZEC: Mislim da će se svako složiti sa mnom da je politička situacija u Bosni i Hercegovini jako složena. I poslije rata je rat, i danas živimo u jednoj vrsti političkog rata, gdje se agresivni velikodržavni projekti naših susjeda danas pokušavaju realizirati na neke druge načine. O tome govore i nedavne izjave predsjednika Republike Hrvatske, ali i ministra vanjskih poslova Republike Srbije.

Mnogi se od nas ponašaju kao da živimo u nekoj liberalnoj demokratiji, gdje su nam susjedi Švedska, Norveška ili Finska. Umjesto da djelujemo kao jedinstveni politički blok kad je država u pitanju, mi se dijelimo tamo gdje bismo trebali biti najjedinstveniji, tj. u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Na općim izborima 2018. godine proevropski blok smanjio je kapacitet probosanskih stranaka u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS za dva mandata. Danas na lokalnim izborima SDP odbija ujedinjeno djelovanje u Srebrenici i Foči. Općenito, opozicija je fokus svog djelovanja stavila na Sarajevski kanton i pokazala da ih država uopće ne zanima, što su dokazali u svom političkom djelovanju nakon općih izbora 2018. godine.

ANP, odnosno Program reformi, CIK BiH i Mostar primjeri su kako se pozitivni politički procesi mogu voditi kad su probosanske snage ujedinjene. Iskreno se nadam da će građani to prepoznati i na ovim izborima podržati one snage kojima nije interes vladati samo u jednom kantonu nego stabilnost i uspjeh cijele države Bosne i Hercegovine. Ako se budemo i dalje dijelili, Crna Gora je primjer da posljedice mogu biti brutalne.

STAV: Već nekoliko mjeseci živite u Sarajevu, u procesu ste traženja posla. Na koji način želite doprinijeti Bosni i Hercegovini?

ZEC: U društveno-političkom, naučno-istraživačkom ili u polju privatnog poduzetništva. Mislim da bi u svim ovim segmentima bio uspješan, ali to je pitanje sudbine, nafake i Božije odredbe u kojem će smjeru moj život teći. No, šta god radio u životu, želim svojim radom doprinijeti da Bosna i Hercegovina bude bolja država za život njenih građana.

STAV: Vaša poruka mladima u Bosni i Hercegovini i dijaspori?

ZEC: Tokom svog boravka u BiH imao sam priliku upoznati se s inteligentnom i obrazovanom omladinom koja istinski voli svoju domovinu. Moja poruka mladima jeste da morate uvijek vjerovati u sebe bez obzira na okolnosti. Postavite sebi jasne i mjerljive ciljeve u životu, radite na njima i nemojte nikada odustati. Uzmite stvari u svoje ruke i budite aktivni subjekti u svom životu, nemojte čekati da neko drugi nešto uradi za vas.

Naši očevi su se izborili za slobodnu državu, naša obaveza je da nastavimo borbu na njihovom putu i jačamo jedinu nam domovinu; njene institucije, ekonomiju, infrastrukturu. Moramo uspostaviti državu gdje će svaki građanin imati život dostojan čovjeka, a to zahtijeva promjenu odnosa prema državi od pojedinca i porodice. Moramo staviti interes zajednice ispred naših ličnih interesa. Davati više zajednici nego što uzimamo od nje. Ne gledati samo šta nam je država dala, nego kako mi možemo doprinijeti njenom razvoju.

Naša dijaspora naš je posebni potencijal. Nemojte nikada zaboraviti svoje ime, porijeklo i domovinu. Posjećujte svoju domovinu što više moguće, naučite svoju djecu da govore bosanski, da vole BiH, iznimno je važno da glasate na izborima i, bez obzira šta radili u životu, nemojte zaboraviti da ste vi ambasadori BiH u državi gdje boravite. Na kraju bih još poručio da nikada ne isključite povratak u domovinu kao jednu od opcija u životu.

PROČITAJTE I...

Ismet Kasumagić, kao i većina pripadnika “Mladih muslimana”, bio je uhapšen od komunističke vlasti nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Uhapšen je i osuđen 1947. godine na jednu godinu zatvora. Tada je optužen i osuđen u grupi s Vahidom Kozarićem, Ćazimom Viteškićem, Midhatom Džulbegovićem, Mehmedom Hadžiavdićem i Izetom Riđanovićem. Kasnije je u slučaj uključen i Ibrahim Trebinjac. Presuda je bila potpuno besmislena. Osuđeni su zbog navodnih antinarodnih stavova organizacije, bez ijednog konkretnog dokaza za same optužene. U samoj presudi stoji da su oni potpuno odvojeno djelovali, a ipak im je suđeno u grupi.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!