Mnoge žene kriju, ali ja ne mogu da krijem

“Tukli su nas, silovali su žene, šutali nogama, kundacima su tukli. Mušku djecu su u jedan stroj redali, a žensku u drugi, žene u treći, i na svako dijete, na svaku majku. Svaki je metak bio okrenut u nas, u Vlaseničane, u žene, vlaseničku djecu. Mnogo su tukli, silovali žene. Mnoge žene kriju, ali ja ne mogu da krijem. Bila sam ovdje, preživjela sam, ali da sam živa, ne vjerujem. Krivo mi je na naše komšije Srbe, sad kažem četnike, jer su oni najviše zla nanijeli i uradili”, svjedoči Sultanija Patković

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

 

Memorijalnim maršem u dužini od 30 kilometara, učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća u organizaciji Saveza logoraša u BiH, Medžlisa IZ Vlasenica i članova porodica 21. septembra obilježena je 27. godišnjica stradanja Bošnjaka u logoru Sušica u Vlasenici.

Kroz ovaj logor prošlo je osam hiljada zarobljenih Bošnjaka iz Vlasenice i okolnih mjesta, a 1.600 ih je ubijeno. Broj ubijenih veći je jer su mnogi organizirano odvedeni iz logora i ubijeni na lokalitetu Han-Ploče. Na tom mjestu masovnim egzekucijama ubijeno je više od hiljadu logoraša. Logoraši u Sušici su u periodu od maja do septembra 1992. godine svakodnevno bili izloženi torturi različitog tipa: fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, raznim oblicima seksualnog zlostavljanja, silovanju i na kraju su ubijani.

Mejra Mejrić provela je u logoru Sušica šest dana s troje maloljetne djece. U logoru joj je ubijen suprug Muharem, čije kosti nikad nije pronašla.

“Bili smo kući, došli kući, pokupili mene i djecu. Muža su poslije našli i dovezli ovdje, tu je ostao i nikad ništa nismo saznali niti smo ga više vidjeli. Ništa za njega ne znamo. Kćerke blizanke su imale po deset godina, a sin osam. Onda smo ovdje morali izaći da se potpišemo da se nikada nećemo vratiti i tako su onda nas pustili do Kladnja. Onda se snalazi kako znaš. Najgore je bilo kada su izvodili muškarce u ovu jednu malu kućicu i tukli ih. Čuli su se jauci, zapomaganje. Tih šest dana, koliko smo bili, činilo se kao vječnost. Niti smo jeli kako treba niti pili. Zadnji dan kada smo izašli uzeli su nam sve što smo novca imali, natjerali nas da se potpišemo da se nikad nećemo vratiti u Vlasenicu i strpali u autobus”, priča Mejra.

Sultanija Patković provela je u logoru Sušica 40 dana s dvoje maloljetne djece.

“Tukli su nas, silovali su žene, šutali nogama, kundacima su tukli. Mušku djecu su u jedan stroj redali, a žensku u drugi, žene u treći, i na svako dijete, na svaku majku. Svaki je metak bio okrenut u nas, u Vlaseničane, u žene, vlaseničku djecu. Mnogo su tukli, silovali žene. Mnoge žene kriju, ali ja ne mogu da krijem. Bila sam ovdje, preživjela sam, ali da sam živa, ne vjerujem. Krivo mi je na naše komšije Srbe, sad kažem četnike, jer su oni najviše zla nanijeli i uradili”, svjedoči Sultanija Patković.

Hilmo Hurić kaže da su zarobljeni u logoru Sušica mučeni na najsvirepije načine, a u logoru mu je ubijen sin.

“Ovdje sam proveo 26 dana, to je bilo 260 godina, tih 26 dana. Bilo je svega, odvođenja, mučenja, ubijanja, vođenja, ubistava. Bio je ovdje jedan stub A, tu su četvericu ubili, gulili, klali. Mnoge su vodili u SUP i ispitivali, neke dovodili iz SUP-a. Odvodili su ljude na lokaciju Debelo Brdo, gdje su ih ubijali. Odvajali su žene, vodili ih, silovali. Bio mi je sin ovdje, ali nema ga. Ništa još ne znamo”, rekao je Hilmo Hurić, koji je nakon 26 dana provedenih u logoru Sušica prebačen u logor Batković kod Bijeljine, gdje je proveo više od 400 dana.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žene – žrtve rata”, kaže da su preživjele žrtve nezadovoljne jer se optuženi slabo procesuiraju za počinjene zločine.

“Veliki broj žena članica našeg udruženja su ovdje u logoru Sušica silovane. Mi već 27 godina čekamo na pravdu, čekamo da pronađemo svoje voljene. Mi imamo optužene za zločine, među njima i Miroslava Kraljevića, aktuelnog načelnika. Suđenje, nakon mnogo odgađanja, ovih bi dana trebalo da počne. Šta reći ako 27 godina tražiš pravdu, tražiš kosti? Znamo da do danas ništa nije urađeno kako treba, iako su pokrenute optužnice, ti ratni zločinci su bili oslobođeni i sugerisali smo Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da prvo po strategiji procesuiranja ratnih zločinaca uzme predmete s oznakom ‘A’, počevši od Vlasenice”, kaže Hasečić, koja smatra da je logor Sušica trebao adekvatno biti obilježen spomen-pločom.

“Znamo da osim Srebrenice nemamo nigdje javnih obilježja gdje su se desili zločini, jer politička strana nema volje da nam dozvoli da postavimo jednu ploču, makar ona bila A4 formata”, ističe Hasečić.

Za zločine počinjene u logoru Sušica pred Haškim tribunalom i Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su Dragan Nikolić (20 godina), Predrag Bastah (22 godine) i Goran Višković (na 18 godina zatvora).

Mane Đurić, Radenko Stanić, Goran Garić i Miroslav Kraljević optuženi su za progon bošnjačkog civilnog stanovništva 1992. i 1993. godine – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, mučenjima, seksualnim zlostavljanjem i prisilnim nestancima.

Suđenje Radenku Staniću, Goranu Gariću i Miroslavu Kraljeviću (koji je aktuelni načelnik Opštine Vlasenica) trebalo bi početi 2. oktobra 2019. godine. Suđenje pred Sudom Bosne i Hercegovine počinje nakon razdvajanja postupka protiv četvrtooptuženog Maneta Đurića zbog zdravstvenih problema. Suđenje je trebalo da počne u junu 2018. godine, ali je više puta odgađano zbog zdravstvenih problema optuženog, što je izazvalo nezadovoljstvo preživjelih žrtava.

Preživjeli smatraju da je uvreda za žrtve da su do sada samo tri osuđene i četiri optužene osobe za zločine nad Bošnjacima u Vlasenici.

Prema podacima (doktorska disertacija Huseina Omerovića Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području Opštine Vlasenica 1992–1995.), u Vlasenici su srpske snage ubile 2.636 Bošnjaka, od čega 408 djece, 2.075 osoba starosne dobi od 18 do 65 godine i 153 osobe koje su bile starije od 65 godina. Na mezarju “Rakita” do sada je ukopano ukupno 389 žrtava, a u mjesnim mezarjima oko 1.200. Još se traga za oko hiljadu bošnjačkih žrtava iz Vlasenice.

Na području općine Vlasenica, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je 18.727 Bošnjaka, a danas ih živi nešto više od hiljadu.

Kakva politika i prilike vladaju u Vlasenici, pokazuje i činjenica da lokalna vlast na čelu s Miroslavom Kraljevićem 21. septembar obilježava kao Dan opštine i Dan oslobođenja Vlasenice.

PROČITAJTE I...

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Poziv da se Bošnjaci politički organiziraju prihvata se s rezervom. Naši ljudi koji iole ulaze u te procese to prihvataju s dozom snishodljivosti, kao da nekom treba da se pravdaju, da se izvinjavaju za taj ipak ljudski i krajnje opravdan čin. U ovim okolnostima, početkom 2017. godine, rađa se ideja o formiranju Foruma Bošnjaka Makedonije s osnovnom idejom, pred dolazećim generacijama, da očuva ono što jesmo, da pomogne proces promoviranja nacionalne svijesti i očuvanje vlastitog političkog i kulturnog identiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Vlahomlat 27.09.2019.

    I danas jugobalije sline i bale za svojom bracom srbima, za srboslavijom, za srpskom narodnom armijom i za pijanim bravarom koji je dao srbima vlast nad armijom. Zapamtite da su srbi ovo zlo radili na samom pocetku rata – to su radili oni srbi koji nikada rata nisu ni vidjeli i koji su odgojeni u ‘bratstvu i jedinistvu.” Sta bi tek danasnji srbi radili da mogu – srbi koji su otvoreno i javno odgojeni u cetnistvu?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!