Mišković ponovo “napada” Sarajevo

S Fahrudinom Radončićem bio je suvlasnik firme “President nekretnine”, koja je kupila zemljište stare željezničke stanice u Tuzli za izgradnju objekta, ali zbog negativnih komentara, koji Radončiću nisu išli u prilog, jer je u to vrijeme tek ulazio u političke vode, Mišković je “nestao” iz kombinacija za Tuzlu, a Radončić je objekt izgradio uz pomoć UniCredit banke i Selvera Oruča, vlasnika trgovačke firme “Robot”.

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Dok su Bošnjaci po društvenim mrežama pozivali na bojkot banjalučke pekare “Manja”, čiji vlasnik Saša Trivić veliča ratne zločince, gotovo je nezapaženo prošla najava Miroslava Miškovića da će uskoro krenuti u izgradnju tržnog centra u Sarajevu. Mišković je ovo najavio na otvaranju svog tržnog centra “Delta Planet” u Banjoj Luci.

Miroslav Mišković, za neupućene, prije početka srpske agresije na BiH i tokom ratnog perioda bio je jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića. Milošević ga je, kako sam Mišković tvrdi, doveo iz Kruševca u Beograd, dao mu svoj stan na korištenje, obećao mu mjesto premijera, a dao poziciju potpredsjednika Vlade SR Jugoslavije. Mišković je bio čovjek koji je, praktično, finansirao ratove koje je vodio Milošević. Pojednostavljeno, finansirao je rušenje Sarajeva, a sada bi da u njemu gradi. Mišković je u poslijeratnom periodu izgradio poslovno carstvo “Delta Holding” i dugo vremena bio najimućniji čovjek u Srbiji. Osuđen je na dvije i po godine zatvora zbog poreske utaje.

Sarajevo je već više od 10 godina želja Miroslava Miškovića, ali nikako da uspije da uđe u Sarajevo. Prvo je pokušao otvoriti prodavnicu “Meex” u Ferhadiji s jednom sarajevskom firmom, ali kada se saznalo o kome se radi, dozvola za otvaranje prodavnice je uskraćena. No, Mišković je u međuvremenu kupio udio u firmi za proizvodnju namještaja “Standard”, koja je imala proizvodne hale u sarajevskom naselju Stup na izuzetno atraktivnoj lokaciji.

Firma je kasnije podijeljena na dva dijela, “Standard Nekretnine” d. d. Sarajevo, kojoj je pripalo zemljište i objekti, a koja je u vlasništvu Miškovićeve firme “Delta Real Estate” d. o. o. Beograd. Mišković je vlasnik 88,9 posto dionica. Drugi dio “Standarda” jeste “Standard Furniture Factory”, čiji je većinski vlasnik “Drvo Produkt” d. o. o. Ilijaš. “Standard Furniture Factory” zadržao je proizvodnju i preselio u Ilijaš. Zemljište čiji je vlasnik Miroslav Mišković 10 godina stoji zapušteno s oronulim objektima.

Osim Sarajeva, Mišković je bacio oko i na Tuzlu. S Fahrudinom Radončićem bio je suvlasnik firme “President nekretnine”, koja je kupila zemljište stare željezničke stanice u Tuzli za izgradnju objekta, ali zbog negativnih komentara, koji Radončiću nisu išli u prilog, jer je u to vrijeme tek ulazio u političke vode, Mišković je “nestao” iz kombinacija za Tuzlu, a Radončić je objekt izgradio uz pomoć UniCredit banke i Selvera Oruča, vlasnika trgovačke firme “Robot”. U međuvremenu je firma “President nekretnine” odselila u Banju Luku, a prema trenutnom stanju u Registru privrednih subjekata, izbrisana je iz Registra i više ne postoji. Mišković svoje poslove s nekretninama u Banjoj Luci sada radi preko firme “Delta Real Estate”.

Firma “Standard Nekretnine” ima jednog uposlenika, direktoricu Milenu Mitrović, samo u prošloj godini ostvarila je gubitak od 127.000 maraka, a na kraju 2017. godine akumulirani gubitak iznosio je oko 600.000 maraka. Firma ima uknjiženi kapital od 10 miliona maraka, od toga je tri miliona maraka vrijednost zemljišta, a sedam miliona vrijednost investicijskih nekretnina. Jedini priliv gotovine u ovu firmu jeste iz kratkoročnih kredita od povezanih lica od “Delta Real Estate” Beograd i “Hemslade Trading Limited” s Kipra. Obaveze po ovim kreditima iznose 1,2 miliona maraka.

Mišković je u Banjoj Luci izjavio da je kupio šest hektara zemljišta za novi tržni centar. Ostaje dilema je li riječ o lokaciji kod Stupske petlje, koja je već u njegovom posjedu, mada ondje baš i nema šest hektara, ili je riječ o nekoj drugoj lokaciji. U svakom slučaju, na Stupu neće moći graditi tržni centar. Načelnik Općine Ilidža Senaid Memić kaže da niko nije tražio urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu za izgradnju bilo čega na lokaciji fabrike “Standard” na Stupu, a i da traži, neće je dobiti jer je na tom mjestu predviđena fabrika, a ne tržni centar.

Znajući da Mišković u Sarajevu ima malog-velikog prijatelja koji ga neumorno pokušava dovesti u Sarajevo, a Miškovićev prijatelj ima svoje stranačke kadrove u kantonalnoj vlasti u Sarajevu, možda su se stekli uvjeti za dolazak srbijanskog tajkuna u Sarajevo. Možda je Mišković još jednom pokušao s džokerom “pozovi prijatelja”.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!