fbpx

Milijardu i 800 miliona muslimana dočekalo najneobičniji ramazan ikada

Zatvor je blagoslov za većinu autoritarnih režima. U Kairu, gradu s hiljadu  minareta, zatvorene su i tipične ramazanske tržnice a džamije, koje su poput crkava uvijek bile utočište, posebno u doba rata i pandemije, ostaju zatvorene.

 

Milijarde vjernika ovih se dana pokušavaju navići na novi način življenja. Ne samo da ne mogu ići u svoje hramove nego se ne mogu sresti ni sa pripadnicima svoje zajednice što je i suština duhovnih rituala. Zatvorenost prisiljava na promjenu drevnih navika.

Ovaj će april biti vrlo poseban za tri glavne monoteističke religije. Jevrejski i kršćanski praznici prvi su se put poklopili u gotovo dva desetljeća s ramazanom koji je počeo večeras za 1,8 milijardi muslimana. Kao i Jevreji i kršćani, tako su i muslimani sada primorani da društvenu pokoru stave ispred božanske i poštuju izolaciju.

Zbog ove obaveze neki od ortodoksnih muslimana sukobili su se sa vlastima, uglavnom u zemljama gdje su protuteža političkim vlastima. U drugim su pak, zemljama, poput Pakistana, Nigerije ili SAD-a, imali podršku Vlade. Ali slično su postupali i tvrdokorni kršćani.

Neke dijelovi Nigerije dopustili su dolazak na džumu prošlog petka. Islamska Republika Pakistan držat će džamije otvorenima tokom ramazana. U međuvremenu su američke kršćanske crkve također prkosile karantinu i učinile to uz podršku glavnog državnog sekretara Williama Barra. Ministar pravosuđa ne samo da brani vjersku slobodu zaštićenu Ustavom, već koristi ultra aktivizam mnogih zajednica kao temelj za “moralnu obnovu Sjedinjenih Država”.

Tamo gdje se vjerski autoriteti podudaraju s politikom, poput Saudijske Arabije i Maroka, nametnuto je zatvaranje. Ove godine neće biti hodočašća u Meku. Mujezini i dalje pozivaju na molitvu pet puta dnevno, ali niko ne ide u džamije, barem ne na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi, gdje je sedmicama čak i džuma bila obustavljena.

Ramazan se najbolje razumije sa prijateljima a iftar je najljepši kada je sa najbližima. Zajedničkih iftara ove godine skoro da i neće biti, ove godine skoro da neće biti dijeljeni siromašnima.

Zatvor je blagoslov za većinu autoritarnih režima. U Kairu, gradu s hiljadu  minareta, zatvorene su i tipične ramazanske tržnice a džamije, koje su poput crkava uvijek bile utočište, posebno u doba rata i pandemije, ostaju zatvorene.

Situacija je drugačija u ruralnim dijelovima jugoistočne Azije. Hiljade vjernika ove je sedmice prisustvovalo dženazi muslimanskog vođe u Bangladešu, unatoč službenoj zabrani, jer su vjerski skupovi, kao što je to bio slučaj i u nekim većinski kršćanskim zemljama, bili veliki izvor zaraze.

Ako vlasti ne mogu zatvoriti džamije, vjernici su dužni poštivati fizičku udaljenost od dva metra. U društvima sa manje obrazovanim i manje informiranim stanovništvom, kao što je to slučaj u Africi, ljudima je teško shvatiti hitnost izbjegavanja fizičkih kontakata. Ljudi se, jednostavno, boje Boga više od virusa.

Vlasnik kafića u iračkom gradu Mosulu, Abdelrahman, sam sjedi u svojoj radnji. Mjesto je već danima prazno, vlasti su naredile brojna ograničenja da zaustave širenje virusa. “Ove će godine ramazan biti vrlo drugačiji”, kaže on. Kafići i ulice obično su bili puni mladih ljudi, sada je sve zatvoreno i na snazi ​​je policijski sat. Pandemija je promijenila lice muslimanskog svetog mjeseca širom arapskog svijeta.

“Bit će potpuno drugačije u svakom pogledu. Neće se klanjati teravija a džamije će ostati zatvorene”, kaže Egipćanin Mohamed Orabi. “Došlo je doba godine kada ljudi najviše idu u džamije. Zabrana neće utjecati na duh ramazana ali biće drugačije. Ljudi su navikli pozivati ​​rodbinu i iftariti zajedno. Sada čak ni to nije dopušteno. Postoje oni koji su objesili na vrata kuće natpis Posjete su zabranjene.”

U Kairu je zabranjen niz aktivnosti tipičnih za sveti mjesec. „Mawaed al rahman“ ili „Stolovi milosrđa“ bili su običaj u džamijama ili među dobrostojećim ljudima koji su na ulici nudili hranu ljudima u potrebi. Režim je to otkazao pravdajući to nužnošću fizičke distance što je tim gradskim četvrtima nedostižan luksuz.

U Saudijskoj Arabiji, sveti gradovi Meka i Medina zatvoreni su za hodočasnike od kraja februara a ulema je pozvala muslimane da “izbjegavaju sastanke, jer su oni glavni uzrok širenja zaraze”. U Saudijskoj Arabiji više je od 10.000 zaraženih i oko sto smrtnih slučajeva.

“Zatvaranje bazara, trgovačkih centara i džamija stvorilo je atmosferu tuge. Nećemo moći sudjelovati zajedno u molitvama niti dijeliti obroke s porodicom i prijateljima”, kaže Yazan Ismael, jordanski inženjer.

U Hašemitskom kraljevstvu od početka sedmice počeli su sa ublažavanjem drastičnih mjera ponovnim otvaranjem širokih gospodarskih sektora, od trgovina odjećom do različitih ustanova. Slična je mjera poduzeta u Iraku.

Mjesec ramazan u Jemenu nosi malo radosti, u zemlji koju proždire petogodišnji građanski rat. “Na rat smo već navikli, ali ove godine imamo i koronavirus”, kaže Luft Alsanani. “Postoji više ograničenja kretanja, hrana je skuplja, ali najgore je zdravlje. Već postoje ljudi koji umiru zbog nedostatka intenzivnih jedinica i lijekova”, kaže ovaj student iz jemenske prijestolnice koju kontrolira šiitska pobunjenička skupina Houthi.

 

PROČITAJTE I...

“U privatnoj arhivi porodice Izetbegović sam nedavno imala priliku pronaći jako zanimljiv i vrijedan materijal: fotografije, dokumente, snimke, pisma, nagrade i priznanja i lične predmete koji su pripadali rahmetli Aliji Izetbegoviću. Između ostalog, tu je i par cipela koji je pripadao rahmetli predsjedniku, njegove naočale iz vremena kada je potpisivan Dejtonski sporazum, porodična pisma koja je Alija razmjenjivao s članovima porodice kada je bio u zatvoru, njegovi lični dokumenti, kvalitetne i dobro očuvane porodične fotografije. Za Muzej 'Alija Izetbegović' ovi materijali predstavljaju neizmjerno bogatstvo za koje nisam ni bila svjesna da ga posjedujemo”

Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, bili rado viđeni gosti, danas se smatraju turistima “druge klase”, posjetiocima čije pare možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari specifični mediteranski štih onoga što se danas naziva hrvatskom obalom.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!