Miješanje Hrvatske u BiH postaje sve nakaradnije

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnost manjinskih udruženja Hrvata

Piše: Faris NANIĆ

 

Ofanziva hrvatskih vlasti na rezultate općih izbora u BiH se nastavlja. Pripremljena je ni za koga obavezujuća saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH, koja predstavlja protivljenje davnim odlukama visokog predstavnika, čime se ugrožava duh Dejtonskog sporazuma, a bogme i slovo koje stipulira nužne promjene Sporazuma, miješa se u unutrašnje stvari suverene države, a doseg će joj biti kao i one o Domovinskom ratu – samo za unutrašnju upotrebu.

Naime, Deklaracija o tzv. Domovinskom ratu nije utjecala da se pravomoćno presudi UZP hrvaćanskom vrhu i hercegovačkim martolozima, a taj je vrh (Tuđman, Šušak, Bobetko) izbjegao kaznu otišavši s ovog svijeta prije izricanja pravomoćne presude. Prijedlog Deklaracije sadrži i prozivanje odluka visokog predstavnika iz 2000. i 2001. godine koje su donesene samo i isključivo zbog hrvatskih opstrukcija i zloupotrebe instrumenata osiguranja ravnopravnosti.

BIBER PO PILAVU ZAGREBAČKOG GAZDE

Pitanje navodno neravnopravnog položaja Hrvata u BiH, ekstenzivnim tumačenjem ustavne odredbe o brizi za Hrvate izvan Hrvatske koja se primjenjuje samo za Hrvate u BiH, delegira se u EU, prvo preko Odbora za vanjsku politiku Evropskog parlamenta, pa Vijeća za vanjsku politiku Evropske komisije, sve bez odjeka. Izjava evropske povjerenice za vanjske poslove da je kod donošenja novog izbornog zakona potrebno postići balans etničkog i građanskog principa potpuno je na tragu prijedloga SDA koji je dobio podršku Venecijanske komisije, dok druga dva prioriteta koje od BiH traži Komisija nemaju veze s hrvatskim lamentacijama.

Kao biber po pilavu, ovaj koloplet proizvođenja konfuzije, na koju su također ukazala trojica bivših visokih predstavnika, začinio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić intervjuom na sarajevskom portalu. “Hrvati tu uvijek poberu deblji kraj. Tako je bilo i na ovim izborima. To nije dobro, jer minimum poštenja i iskrenosti nalaže da svaki narod izabere sebi predstavnike pa makar izabrao crnog vraga. Nije to dobro dugoročno za BiH i vjerujem da će se dogoditi te ustavne promjene koje će osigurati da svaki narod bira svog predstavnika. To je korak ka većoj ravnopravnosti Hrvata u BiH”, izjavio je Bandić govoreći o dejtonskim zacementiranim odnosima.

Bandićeva strančica s jednim zastupnikom podržava krhku koalicijsku vladu Andreja Plenkovića i neka je vrsta recycle bina za otpad iz drugih stranaka kroz narastajući klub zastupnika. No, odluka Ustavnog suda u slučaju Ljubić tretira meritum, a to je delegiranje predstavnika u Dom naroda, i nigdje tu nema “legitimnih” Hrvata u Predsjedništvu. I to baš onako kako su u svom pismu i naglasila trojica bivših visokih predstavnika – niti Ustav niti Izborni zakon ne određuju da se svaki član Predsjedništva bira glasovima samo jednog, njegovog naroda.

Sluša li se hrvaćanske predstavnike, ispada da je od svih sudskih važna samo odluka Ustavnog suda u slučaju Ljubić, dok neke čije je neprovođenje predstavljalo prepreku evropskim integracijama (Sejdić-Finci) iz te nacionalističke perspektive kao da ne postoje.

Dejton je u određenim aspektima cementirao odnose, u mnogima se primjenom načela promjenjivosti i odlukama visokog predstavnika otkočilo procese u formiranju jedinstvene oružane sile, granične policije, ministarstva odbrane, jedinstvenog monetarnog sistema i indirektnog oporezivanja. Napokon, šta je to “veća ravnopravnost Hrvata”? Ili si ravnopravan ili nisi, ne možeš biti ravnopravniji, osim na Životinjskoj farmi. Smatraš li da nisi, to trebaš argumentirati, što je nemoguće, jer oni kojima upućuješ lamentacije dobro znaju stvarnost.

RESTAURACIJA ZLODUHA TUĐMANIZMA

Diplomatska i politička ofanziva na legalne i legitimne rezultate općih izbora neće imati efekta, osim na usporavanje procesa konstituiranja vlasti u BiH, na što su EU i članice PIC-a ukazale u nekoliko navrata, pa niti tu ne treba očekivati rezultate. Zašto si Hrvatska priprema samoubistvo iz zasjede pokušajem ovjekovječenja HDZ BiH vlasti i uz rizik da se pozicionira na časnom mjestu “enfant terrible” Evropske unije, jasno je ako se uzme u obzir da njezinim vlastima skoro sve bitne poluge države kližu iz ruku. Posebno ekonomske i demografske jer političku situaciju truhlim kompromisima i s Bandićem, te uz katastrofalnu opoziciju, zasad, drže pod kontrolom.

Zato je potrebno stvarati probleme komšijama, istovremeno restaurirati zloduh tuđmanizma, ne više samo u HDZ-u, što je radio Tomislav Karamarko, već cijeloj Hrvatskoj, što uvijeno, sve transparentnije čini Plenković. Otkrivanje nakaradnog kipa Franje Tuđmana usred Zagreba, ispred gradske uprave gdje stoluje Bandić, tome zorno svjedoči.

No, Bandić ide dalje. “Bez obzira na to što su Hrvati u BiH konstitutivan narod, a Bošnjaci u Hrvatskoj manjina, želio bih da u bilo kojem kutku BiH položaj Hrvata bude ni manje ni više nego kao položaj Bošnjaka ovdje. Želio bih da Hrvati u Sarajevu imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu”, rekao je misleći da mudro poentira. Kakvo licemjerje!

Bošnjaci u Zagrebu (ne muslimani, na koje zapravo Bandić misli) ne uživaju nikakva posebna prava, posebno ne ona s kojima bi se mogli uspoređivati s Hrvatima u Sarajevu ili BiH (valjda i u RS). Nema ih u vlasti, diplomatiji, upravama javnih poduzeća… niti u Zagrebu niti u Hrvatskoj. Njegova saradnja s ustavnim Vijećem bošnjačke nacionalne manjine kroz pokroviteljstvo nad akcijama koje nemaju veze s neravnopravnošću i nezastupljenosti Bošnjaka u Zagrebu, a što je prvenstveni zadatak Vijeća bilo gdje u Hrvatskoj, svjedoči upravo suprotnom.

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnosti manjinskih udruženja Hrvata… Ovako, uz suicidalno ponašanje Vlade koju Bandić podržava, isprazne i lažne parabole, samo doprinose evropskoj iritaciji.

 

PROČITAJTE I...

Sarajlije decenijama poslije rata raširenih ruku dočekuju umjetnike, muzičare, glumce, pjevače iz regije, kao i one koji su nekad bili njihovi sugrađani, ali su ih napustili u odsudnim trenucima, pa čak i one koji su i javno i tajno stali na stranu agresora. Slučaj “Bregović”, koji će svoj epilog doživjeti za koji dan, pokazuje tolerantnost koja čak u nekim elementima poprima oblike mazohizma i samoponiženja

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!