fbpx

“Mi to možemo” – revolucionarni plan za samoodrživost Bosne i Hercegovine

Iako današnja pandemija virusa korona nije identična maltuzijanskoj krizi, bolest Covid-19 ozbiljno je upozorenje i podsjećanje na još veće i opasnije krize koje bi mogle u budućnosti zadesiti čovječanstvo. Traže se strateški ekonomski odgovori, a inicijativa “Mi to možemo” jedan je od njih. Inicijativa “Mi to možemo” nastala je na platformi Sarajevo Business Foruma i predstavlja do danas najkreativniji pristup rješavanju ekonomske krize izvan domena državnih institucija. Inicijativa je rezultat kolaboracijskih napora uspješnih menadžera i biznis-lidera nekih od najuspješnijih bh. kompanija

Piše: Osman SOFTIĆ

Pandemija Covid-19, koja se pojavila u Kini krajem prošle godine i nedugo zatim proširila po čitavom svijetu, većinu vlada zatekla je nespremnim da se suoče s njenim posljedicama. Teško je pogodila čak i zdravstvene sisteme najrazvijenijih zemalja, paralizirala globalnu ekonomiju, zaustavila kretanje ljudi, drastično smanjila industrijsku proizvodnju i narušila lanac globalnog snabdijevanja i transporta, koji čine kičmu globalizirane ekonomije o kojoj ovisi prosperitet čovječanstva.

Politički, finansijski, poslovni i industrijski lideri, kao i ekonomski i medicinski eksperti podjednako su zabrinuti da bi pandemija, ako potraje duže, mogla svijet gurnuti u ekonomsku depresiju sličnu onoj koja se dogodila između svjetskih ratova. Neki ekonomisti današnju situaciju dovode u kontekst s vremenom koje je krajem sedamnaestog stoljeća predstavio Thomas Robert Malthus, jedan od utemeljitelja klasične ekonomske nauke. Malthus je 1798. u Eseju o principima populacije postulirao da se broj ljudi povećava eksponencijalno, ali da taj populacijski bum ne može pratiti proizvodnja neophodne hrane. Njegova teorija danas se smatra maltuzijanskom ekonomijom, koja se ovog momenta čini relevantnijom od bilo kojeg drugog pristupa izučavanju ekonomske nauke. Dva su najznačajnija zaključka do kojih je došao Malthus. Prvi je da rast ljudske populacije obuzdavaju i kontroliraju prirodni fenomeni poput nestašice hrane ili glad, zarazne bolesti poput kuge i veliki ratovi. Drugi njegov zaključak jeste da u periodima kada čovječanstvo nije bilo ugroženo ovim opasnostima povećanje broja populacije stvaralo je višak radne snage. To je kao posljedicu imalo smanjenje životnog standarda ljudi jer je njihov dohodak tada bio manji.

Malthusova teorija poslužila je kao inspiracija Charlesu Darwinu, koji je na osnovu njegovih tumačenja izgradio teoriju konkurentne selekcije (survival of the fittest), preživljavanje najjačih, koju su kasnije neoliberalni ekonomisti našeg doba usvojili i primijenili na ekonomsku nauku. Danas, kada ekonomisti koriste izraz “maltuzijanska ekonomija”, pod tim obično podrazumijevaju gore navedene prirodne korektivne mehanizme koji pospješuju smanjenje broja ljudske populacije. Međutim, postoji i dodatna Malthusova teorija o preventivnoj kontroli rasta populacije o kojoj se manje zna i govori, a o kojoj je Malthus kasnije teoretizirao. Danas se u nekim globalnim centrima političke i ekonomske moći u svijetu javno govori o depopulaciji iako se to obično dovodi u kontekst s teorijama zavjere.

Najpoznatiji primjer maltuzijanskog viđenja svijeta jeste “crna kuga”, koja je harala srednjovjekovnom Evropom tokom 14. stoljeća i koja je evropsku populaciju reducirala za 40 posto u narednih 150 godina. Nešto ranije, invazija Mongola na istočne dijelove Evrope u 13. stoljeću proizvela je veliki strah od eksterminacije. Uslijed širenja kuge, populacija Evrope u to vrijeme bila je gotovo prepolovljena. Drugi primjer prirodne depopulacije jeste masovna glad koja je 1840. godine pogodila Irsku, a koja se dovodi u vezu s patogenom koji je zarazio krompir. Kao rezultat ove pošasti, umrlo je više od milion Iraca, a million ih je raseljeno po svijetu. Istovremeno, na drugom kraju svijeta, u Kini, katastrofa najvećih razmjera izazvala je Taipingova pobuna, koja je počela 1850. i trajala 14 godina, te devastirala 17 kineskih provincija, a kao rezultat pobune, stradalo je oko 20 miliona ljudi.

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog soljeća u javni diskurs ponovo ulazi neomaltuzijanski diskurs, i to kao rezultat publiciranja nekoliko utjecajnih studija. Da se radilo o ozbiljnom maltuzijanskom rezonu, potvrđuje i izvještaj koji je 1972. godine publicirao rimski klub pod naslovom Limiti razvoja: Predikament ljudske vrste. Naime, u aprilu 1968. godine grupa od 30 naučnika, edukatora, ekonomista, humanista, industrijalista te državnih birokrata sastala se u akademiji (Accademia dei Lincei u Rimu) na prijedlog dr. Aurelija Pecceija, poznatog italijanskog industrijskog menadžera i vizionara, kako bi razgovarala o viziji budućnosti čovječanstva i izazovima s kojim se suočava. Tako je nastao “Rimski klub”, neformalna organizacija koju neki nazivaju skrivenim koledžom čije je članove objedinila briga za međuovisnost ljudske vrste i različite političke, društvene, ekonomske i druge aspekte koji povezuju sve ljude.

Svoje ideje i razumijevanje svijeta “Rimski klub” predočava političkim ličnostima i svjetskoj javnosti, na taj način promovirajući nove inicijative i pozive na konkretne mjere i akciju. Ni jedan od članova kluba ne nameće bilo koju ideološku, političku ili nacionalnu viziju, ali su svi ujedinjeni i svi se slažu da su izazovi s kojim se suočava čovječanstvo po prirodi takvi da ih dosadašnji tradicionalni pristupi i načini djelovanja država ne mogu niti potpuno razumjeti, a kamoli riješiti. Istaknuti članovi kluba neki su od najvećih industrijalista Hugo Thiemann, Alexander King, direktor za nauku OECD-a Saburo Okita, šef japanskog ekonomskog istraživačkog instituta u Tokiju, Eduard Pestel s Tehničkog univerziteta u Hannoveru i Carroll Wilson s Massachusetts instituta za tehnologiju MIT. Jedno od osnovnih pitanja koje je od početka okupiralo članove “Rimskog kluba” bilo je kako riješiti siromaštvo koje egzistira uporedo s bogatstvom, degradacijom okoliša, gubljenjem povjerenja u političke institucije, rapidnom urbanizacijom, nesigurnošću zapošljavanja, alijenacijom omladine, odsustvom tradicionalnih vrijednosti te brojnim ekonomskim problemima.

Ozbiljni naučnici vjeruju da uz pomoć pravednije raspodjele bogatstva, unapređenja znanja, dobrih ideja na polju inovacija, nauke i tehnologije, drukčiji i ispravniji pristup upravljanju resursima omogućuje održivost do deset milijardi ljudi na Zemlji ako bi se u institucije sistema ispravno i blagovremeno usvojile i primijenila pomenuta znanja. Broj globalne populacije danas je oko 7.7 milijardi.

Iako današnja pandemija virusa korona nije identična maltuzijanskoj krizi, Covid-19 ozbiljno je upozorenje i podsjećanje na još veće i opasnije krize koje bi mogle u budućnosti zadesiti čovječanstvo. Stoga je nužno hitno pristupiti ne samo preventivnim mjerama već dugoročnom strateškom planiranju i pripremi za sličnu ili još opasnije globalne kataklizme.

Kako bi se ublažile negativne posljedice sadašnje krize izazvane pandemijom i preduprijedile buduće globalne krize, neophodno je djelovati lokalno, u našoj državi i zajednici. Vidjeli smo na primjeru nekih manjih, ali prosperitetnih zemalja, Južne Koreje, Singapura ili Tajvana, da je moguće brzo zaustaviti širenje epidemije ispravnim i efikasnim pristupom, solidarnošću i visokom sviješću građana i kolaboracijom različitih segmenata države, društva, biznisa, obrazovnih ustanova, lokalnih zajednica, finansijskih institucija, dobrotvornih i vjerskih institucija. Na isti je način neophodno pripremiti se za buduće krize koje će neminovno doći, u ovoj ili onoj formi.

Bosna i Hercegovina je zahvaljujući strogim i blagovremenim mjerama institucija sistema i relativnom kooperativnošću građana, ako se izuzmu neki izolirani incidenti, do danas imala minimalni impakt zdravstvene krize. Međutim, ekonomske posljedice će se tek osjetiti kasnije. Pandemija je u našoj zemlji već ukazala na ozbiljne strukturalne slabosti ekonomije. Posebno je problematična ovisnost o uvozu hrane, sirovina, robe široke potrošnje, lijekova i medicinske opreme. Veliki broj ljudi ostao je bez posla već u prvom naletu epidemije. Na globalnom planu, prema izvještaju Međunarodne organizacije rada (ILO), bez posla je ostalo više od 195 miliona ljudi. Umjesto projiciranog rasta ekonomije u BiH od 3 posto, očekuje se pad bruto domaćeg proizvoda na 4-5 posto. Budući da su globalni lanci snabdijevanja ozbiljno poremećeni, a teško je predvidjeti koliko bi to moglo potrajati, države širom svijeta, pored kratkoročnih interventnih mjera, pokreću strateške programe kako bi svoje ekonomije učinile otpornijim i samoodrživim, barem kada se radi o prioritetnim sektorima kao što je proizvodnja hrane, razvoj poljoprivrede, energetika ili proizvodnja lijekova.

U političkom diskursu i govorima političara uvriježena je retorika kako BiH ima resurse te kako građani naše zemlje ne bi smjeli biti gladni. Spominje se izobilje kvalitetne vode, obradivog zemljišta, šume, ali i znanje i energija mladih. Pandemija virusa korona posljednje je upozorenje da se s političke retorike, koja je u većini slučajeva dobronamjerna i iskrena, pređe na konkretne programe i djela kako bi se sve raspoložive prednosti BiH iskoristile za strateško i temeljito reprogramiranje i repozicioniranje bh. ekonomije. Bosna i Hercegovina do danas uopće nije adekvatno koristila prednosti prirodnih resursa kojim raspolaže i ogromnog ljudskog potencijala, kao i iskrenu brigu bosanske dijaspore za budućnost i napredak domovine.

Ozbiljnu stratešku viziju za samoodrživi razvoj BiH i precizni akcioni plan i vodilju za njenu praktičnu implementaciju ponudila je grupa eksperata uz podršku i na zajedničkoj platformi Sarajevo Business Foruma, najpoznatije investicijske platforme koja je tokom posljednjih desetak godina u Sarajevu svake godine okupljala do hiljadu najznačajnijih investitora i globalnih biznis-lidera iz svih dijelova svijeta, povezujući ih s ekonomskim subjektima diljem regije Balkana. Ambiciozna vizija ekonomskog razvoja i novi inkluzivni i kooperativni pristup njenoj realizaciji nazvana “Mi to možemo” predstavlja quantum leap i do danas najkonkretniji nezavisni dugoročni odgovor na pandemiju virusa korona koji bi različite političke opcije i sve etničke skupine u BiH mogle prihvatiti kao dobrodošlu stratešku inicijativu putem legislativnih i regulatornih mehanizama u okviru konsenzualnog političkog procesa u BiH.

Inicijativa “Mi to možemo” nudi konkretna rješenja koja se tiču preko stotinu različitih segmenata bosanske privrede i ukazuje na nužnost pružanja veće podrške razvoju novih biznisa, digitalizaciji, stvaranju pretpostavki za izgradnju efikasnih proizvodnih klastera u domenu prehrambenog sektora, uključujući i podršku start-up biznisima. Strategija ekonomskog razvoja sadrži konkretna rješenja i nudi jasnu metodologiju o tome kako ubrzano implementirati strukturne reforme koje će unaprijediti poziciju BiH, njen kreditni rejting i privući investicije, te ubrzati njen ekonomski razvoj.

Nezavidna pozicija BiH primjetna je iz činjenice da uvozimo tri puta više prehrambenih artikala i četiri puta više lijekova nego što ih izvozimo. Deficit lijekova iznosi 700 miliona KM, dok se deficit prehrambenih proizvoda mjeri u milijardama KM. Takva strukturna pozicija bh. trgovine mora se promijeniti radi samoodrživosti naše ekonomije. Smanjenje uvoza i povećanje izvoza ključ su za postizanje većeg nivoa samoodrživosti i konkurentnosti. Strategija također nudi konkretna rješenja za industrijske sektore koje treba odmah ojačati kako bi se lakše prebrodila kriza pandemije. Cilj inicijative i strategije jeste da podstakne donosioce političkih odluka i kreatore ekonomskih politika u segmentu zakonskih regulativa, potencijalne proizvođače, vlasnike privrednih resursa, finansijske institucije i druge relevantne stejkholdere bosanske ekonomije da donesu odluke i pokrenu aktivnosti koje već u ovoj godini mogu polučiti konkretne pozitivne rezultate. Fokus inicijative jeste stvaranje samoodržive ekonomije Bosne i Hercegovine koja bi bila otpornija na vanjske udare.

Pandemije težih oblika i druge kataklizme moguće su i u budućnosti. Sve to obavezuje državu, privatni i javni sektor, institucije sistema, dijasporu, vjerske institucije, kao i nevladin sektor da objedine zajedničke snage i ubrzano počnu raditi na kreiranju kratkoročnih i dugoročnih mjera za postizanje bolje samoodrživosti. Većina zemalja u svijetu već poduzima mjere i korake kako bi svoje ekonomije učinile otpornijim na slične krize. Strategija koju nudi inicijativa “Mi to možemo” sugerira bližu saradnju i sindikalizaciju banaka, predlaže pokretanje široke edukativne kampanje potrošača, energičniju promociju domaćih proizvoda u cilju promjene mentaliteta. Druge efikasne zemlje poput Turske i Arapskih Emirata, iako nisu odustale od slobodne trgovine o kojoj ovisi njihova ekonomija, pružaju veliku podršku domaćoj proizvodnji nudeći logističku podršku lokalnim proizvođačima hrane i olakšanja u marketinškim kampanjama kako bi osigurali sigurnost u snabdijevanju. Ozbiljne države insistiraju na privatno-javnom partnerstvu i poduzimaju mjera na planu koordinacije sa strateškim partnerima. Korištenje vlastitih resursa stavljaju kao prioritet.

Jedan od značajnih aspekata inicijative “Mi to možemo” jeste izgradnja novih kupoprodajnih platformi u odsustvu ekonomije obima. Inicijativa stavlja u prvi plan novi pristup razvoju ekonomije i nadilazi svaki oblik isključivosti, političke, vjerske i druge orijentacije. Ekonomski patriotizam svakako je pohvalna strana ove inicijative kojom bi se ponosile i mnogo snažnije i bogatije zemlje od BiH.

Inicijativa “Mi to možemo” nastala je na platformi Sarajevo Business Foruma i predstavlja do danas najkreativniji pristup rješavanju ekonomske krize izvan domena državnih institucija. Inicijativa je rezultat kolaboracijskih napora uspješnih menadžera i biznis-lidera nekih od najuspješnijih bh. kompanija (šampiona u proizvodnji hrane i lijekova, energetike), dokazanih eksperata iz oblasti socijalnog poduzetništva i nevladinog sektora, diplomatije, akademske zajednice u domenu ekonomije i menadžmenta, bankarskog i fnansijskog sektora, poslovnih internacionalnih lidera i ekonomskih stručnjaka koji su se dokazali na visokim i odgovornim poslovima u oblasti ekonomskog razvoja, trgovine, u vladama, obrazovnim institucijama i privatnom sektoru nekih od najuspješnijih zemalja u svijetu, poput Njemačke, Singapura, Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Od reakcija javnosti i političkih dužnosnika i općenito političkog establišmenta (vlade i opozicije) i njihovog odnosa prema ovoj i drugim sličnim inicijativama ovisit će prosperitet i budućnost naše zemlje i njenih naroda i građana, te brzina oporavka od maltuzijanske krize izazvane pandemijom Covid-19. Koliko god pandemija bila izazov, ona je također generirala i kapacitete za pronalazak rješenja. Da li ćemo prepoznati taj kapacitet i iskoristiti ga, ovisi o nama, našoj političkoj svijesti i spremnosti naših institucija da rade zajedno u interesu svih građana.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Bez obzira na nedostatke naše statistike i ozbiljne ekonomske analize, podaci ukazuju na to da smo u teškoj situaciji. Najrelevantniji pokazatelj svakako je prihod od indirektnih poreza, u prvom redu poreza na dodanu vrijednost, koji čini većinu tih prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine naplaćeno je 3,4 milijarde maraka indirektnih poreza, što je smanjenje od 369 miliona u odnosu na isti period 2019. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!