Mi smo drvosječe, potaman nam sve

Ovi ljudi, moglo bi se reći, žive u nekom svom svijetu. Kućama dolaze umorni. Rano liježu i još ranije ustaju i s najnužnijim stvarima ponovo odlaze u šumu na posao. Takav ritam imaju skoro cijele godine. Vremena za putovanja, odmor i druženja nemaju mnogo. Slične stvari za njih izgledaju kao luksuz. Zbog prirode posla koji obavljaju i specifičnosti njihova zanimanja, naši šumari uglavnom su zanemareni. Njihovi problemi i brige malo se koga tiču.

 

Piše: Jasmin GROŠIĆ

 

U golema šumska prostranstva Bosne i Hercegovine, raspoređena po gorama i nizinama, svakog jutra s prvim zvucima buđenja i prije prvih zraka sunca nekoliko hiljada šumara i šumskih radnika odlazi na posao. Svakog jutra zvuci njihovih glasova, sjekira, čekića, pila i motornih vozila razbijaju gluhu tišinu i šalju poruku da počinje još jedan radni dan. Ljeti i zimi, po suncu, kiši ili snijegu, oni su stalno tu. Navikli su na velike studeni i vreline, težak teren i divljinu. Često su bolesni ili ozlijeđeni. Veliki broj ih danima ne izlazi iz šume. Tamo se hrane i spavaju u šumarskim kućama, prikolicama ili limenim kontejnerima.

Tu su radi nas, da bi osigurali da nam zimi bude lijepo i toplo u našim domovima, da bi drvoprerađivači imali sirovinu i da bi osigurali da šuma i dalje, za naraštaje koji još nisu ni rođeni, pruža brojne koristi i blagodati. “Težak je to kruh. Teško je i opasno raditi jer svakog časa i na bezbroj načina možeš biti povrijeđen ili, ne daj Bože, mrtav. Pogledaj naše ruke, vidi ove žuljeve i nokte kako su pocrnili od udaraca i sve će ti biti jasno”, žali nam se jedan terenski šumski radnik.

Ovi ljudi, moglo bi se reći, žive u nekom svom svijetu. Kućama dolaze umorni. Rano liježu i još ranije ustaju i s najnužnijim stvarima ponovo odlaze u šumu na posao. Takav ritam imaju skoro cijele godine. Vremena za putovanja, odmor i druženja nemaju mnogo. Slične stvari za njih izgledaju kao luksuz. Zbog prirode posla koji obavljaju i specifičnosti njihova zanimanja, naši su šumari uglavnom zanemareni. Njihovi problemi i brige malo se koga tiču. Važno je da građani ogrjev dobiju na vrijeme i da drvoprerađivači imaju dovoljno sirovine, a kakve muke muče šumare i šumske radnike, to nije toliko važno.

Da bi ukazali na složenosti i posebnosti šumarskog zanimanja, od 2008. godine na nivou Federacije Bosne i Hercegovine održavaju se šumarijade, specifične manifestacije koje sačinjavaju druženja, edukacije i takmičenja šumara i šumskih radnika iz sportskih i šumarskih disciplina. Sličan vid druženja i takmičenja šumara održavao se prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ratni sukobi prekinuli su ovu šumarsku praksu. Po završetku ratnih dejstava i formiranjem preduzeća ŠPD “Unsko-sanske šume” d. o. o. Bosanska Krupa oživljena je i šumarijada.

Krajiški šumari svake su godine na drugoj lokaciji na području neke od općina Unsko-sanskog kantona priređivali šumarijade, koje su postale nadaleko poznate među šumarima. Na prijedlog i inicijativu “Unsko-sanskih šuma” iz Bosanske Krupe organizirana je i 1. “Šumarijada FBiH” u Sanskom Mostu 2008. godine, na kojoj su učešća uzeli predstavnici svih šumsko‑privrednih / gospodarskih društava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i predstavnici Ministarstva PVŠ FBiH.

Tradicija druženja i takmičenja šumara nastavljena je i ove godine. Posljednjih dana augusta, u krugu Kampusa Univerziteta u Tuzli, održana je šesta po redu manifestacija “Šumarijada FBiH”. Organizator ovogodišnje šumarijade, na kojoj je učestvovalo više od 400 takmičara i gostiju, bilo je Javno preduzeće “Šume Tuzlanskog kantona” d. d. Kladanj. Šumarijadu u Tuzli uljepšali su i uveličali predstavnici svih preduzeća šumarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine, Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, predstavnici Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, Srednje škole za okoliš i drvni dizajn u Sarajevu, kao i predstavnici “Šuma Republike Turske” i nekih ekoloških udruženja. Prisustvovali su i predstavnici “Šuma Republike Srpske”.

Cilj organiziranja ovakvih manifestacija jeste afirmacija šumarstva i šumarske struke, jačanje povezanosti zaposlenika sa šumarskom strukom, kao i njihovo međusobno upoznavanje, druženje i zbližavanje. Jedan od bitnih ciljeva ovakvih manifestacija jeste i skretanje pažnje javnosti i njeno upoznavanje s težinom i specifičnošću šumarskog zanimanja.

Na ovogodišnjoj su šumarijadi održana takmičenja u šumarskim i sportskim disciplinama, stručni skup o šumama kao najznačajnijem prirodnom resursu Bosne i Hercegovine, te kulturno-umjetnički program. Dobra organizacija šumarijade ni ovaj put nije izostala, a zahvaljujući lijepom sunčanom danu, sve je proteklo u veselom ozračju i vedroj takmičarskoj atmosferi. Takmičenja šumarskih radnika u sportskim i šumarskim disciplinama potrajala su sve do 16 sati, kada je upriličeno proglašenje najboljih, dodjela nagrada i priznanja, kao i zatvaranje manifestacije.

U sportskom dijelu takmičenja učesnici su pokazali svoja znanja i vještine u malom nogometu, bacanju kugle, trčanju na 100 i 800 metara, skoku u dalj, odbojci, obaranju s grede, gađanju vazdušnom puškom, potezanju konopca i šahu. Među takmičarima je bio i znatan broj žena. Od šumarskih disciplina bilo je zastupljeno natjecanje u okretanju vodilice na motornoj pili, kombiniranom prorezu, preciznom prepiljivanju, zasjeku i presjeku, kresanju grana i usmjerenom obaranju stabla. Bile su zastupljene i neke fakultativne šumarske discipline kao što je presijecanje (debla) sjekirom, presijecanje dvoručnom pilom (tzv. amerikankom) i modeliranje motornom pilom i sjekirom.

Posebnu pažnju posjetilaca plijenilo je modeliranje motornom pilom i ostalim ručnim alatom. Vješte ruke naših šumarskih radnika obični komad debla preobražavale su u umjetnička djela koja su posvjedočila da među našim jednostavnim i običnim ljudima ima vještih majstora i dobrih umjetnika za koje mi uopće i ne znamo, jer oni su tokom cijele godine skriveni u gorama, pod krošnjama golemih stabala kako bi nam zimu učinili toplom i prijatnom, a naše najvrednije prirodno bogatstvo sačuvali za generacije koje će doći iza nas.

 

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!