fbpx

Mesnevija, treći svezak (6): “Nur istog kvaliteta u srcima svih njih sija”

“(...) Svi oni imaju Moju zaštitu i zaleđinu, moglo bi se reći da su osobno dio Mene (...).” Ovdje nas hazreti Mevlana upućuje na jedan hadisi-kudsi u kome se prenosi da je Uzvišeni rekao: “Ko počasti Moga prijatelja, kao da je Mene počastio; ko vrijeđa Moga prijatelja, kao da Mene vrijeđa; a ko ponizi Moga prijatelja, Mene je na dvoboj izazvao”

 

Priredio: Edib KADIĆ

Prenosi se da je majka od dvojice havarijuna Isaa, a. s., Jahjaa i Jakuba, ili Ivana i Jakova, došla kod Isaa, a. s., i rekla mu: “Imam jednu molbu. Da li bi mogao da učiniš da ti sutra na onome svijetu njih dvojica budu jedan s desne, a drugi s druge strane?” “To nije u mojoj vlasti, to je odredba Gospodara uzvišenog”, odgovori joj Isa, a. s. A majka kao majka, bila je ašik na to da u toj vlasti budu baštinici baš oni i imala je jednu takvu sliku o toj vlasti, pa vidimo i riječi Isaa, a. s., kako je on korigira pa joj kaže: “Ne znaš šta tražiš. Nego bi trebalo da ljudi uzmu moj primjer. Nisam došao na ovaj svijet da mene služe, već da ja služim.” A uz carstvo ide to, ako dobro kotiraš, onda tebe služe pa to izgleda “privlačno i lijepo”. Kod ovih probuđenih ljudi oni su odvojeni od takvog carstva i takve krasote. Ovdje su da oni hizmete, a ne njima hizmet da se čini.

“(…) Radi kušnje, oni su omalovaženi i siročići (…)”, ti Allahovi prijatelji, “(…) ali u sirru, u tajni, Ja sam njihov prijatelj i sabesjednik (…)”, kaže Hakk. Vama izgleda da je to tako, a to je radi kušnje i njihovog puta, Mudrost Božija ih stavlja u takve okolnosti. Ovdje nas upozorava na ovu kategoriju omalovaženih ljudi i sirotana, a što nas onda odmah upućuje na suru Ed-Duha, gdje se kaže: “Na siročića, na jetima, nemoj djelovati tako da ga ucviliš, a na siromaha ne podvikni.” Pazi se dobro, jer možda je Bog u takvoj osobi sakrio svog prijatelja. Sjećate se one predaje u kojoj se kaže da je Bog uzvišeni tri stvari sakrio u druge tri: Svoje zadovoljstvo u pokornosti Njemu, zato nemoj nijedan čin pokornosti smatrati malim i mizernim, jer možda je upravo u tom činu koji ti smatraš da je tako mali Allah, dž. š., sakrio svoje zadovoljstvo; druga stvar, svoju srdžbu je sakrio u djelima neposlušnosti Njemu, zato nemoj nijedno djelo neposlušnosti potcijeniti jer je možda upravo to djelo koje potcjenjuješ djelo u koje je Bog Uzvišeni sakrio svoj gadab, svoju srdžbu; i treće, On je među ljudima sakrio svoje prijatelje, zato nemoj nikoga potcjenjivati, jer upravo taj koga potcjenjuješ može biti Njegov prijatelj. Onda si pokrenuo jednu lavinu koja nema drugog gubitnika do tebe. Pripazimo dobro na ove kategorije.

“(…) Svi oni imaju Moju zaštitu i zaleđinu, moglo bi se reći da su osobno dio Mene (…).” Ovdje nas hazreti Mevlana upućuje na jedan hadisi-kudsi u kome se prenosi da je Uzvišeni rekao: “Ko počasti Moga prijatelja, kao da je Mene počastio; ko vrijeđa Moga prijatelja, kao da Mene vrijeđa; a ko ponizi Moga prijatelja, Mene je na dvoboj izazvao.” A znamo i onaj hadisi-kudsi gdje nam Gospodar poručuje, kada govori Musau, a. s., ili Davudu, a. s.: “Bio sam bolestan, nisi Me posjetio; bio sam gladan, nisi Me nahranio; bio sam žedan, nisi Me napojio.” “Gospodaru, zar Ti to možeš biti?”, upitao je poslanik, a onda mu je Gospodar kazao: “Bio je taj i taj bolestan, da si njega obišao, Mene bi našao; bio je taj i taj gladan, da si njega nahranio, Mene bi nahranio…” Tako i po pitanju žeđi. Dakle, “moglo bi se reći da su osobno dio Mene”.

“(…) Pazi, i opet pazi, ovi grubom odjećom zaogrnuti su Moji (…)”, kaže Gospodar, “(…) na stotine hiljada ih je, a jedno su tijelo (…).” Ovo je opet onaj bejt u kojem je rečeno: “Ako ih je na hiljadu, suštinski se radi o jednoj osobi.” Mogu biti u raznim krajevima svijeta, u raznim vremenima, ali nur istog kvaliteta u srcima svih njih sija. Oni su svi na izvoru, a intenzitet je različit. “(…) Inače, kako bi s jednim štapom Musa, a. s., mogao srušiti faraona (…)?” Kad ne bi bilo zaštite, sad hazreti Mevlana hoće ovo potanko da nam objasni kako to Gospodar njima pomaže, pa kaže: Zar bi mogao sam Musa, a. s., srušiti faraona i cijelo njegovo carstvo? Može, jer iza njega Allah stoji. “(…) Inače, kako bi jednom bed-dovom (…)”, dovom prokletstva, “(…) Nuh, a. s., Istok i Zapad potopio (…)?” Jer, nakon 950 godina strpljivog pozivanja svoga naroda, i noću i danju, i javno i tajno, Nuh, a. s., je zavapio svome Gospodaru i rekao: “Ja Rabbi, ne ostavi na Zemlji nijednog kafira, jer ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grešnike i nevjernike rađati.” Jedna dova i sve je potopljeno. “(…) Ne bi iskorijenila jedna dova velikodušnog Luta, a. s., cijelu ojađenu provinciju (…).” Sad nas ovdje upućuje na Sodomu i Gomoru i taj razvrat koji se tamo pojavio prvi put u ljudskom rodu, i na to kako je uništen taj narod. Dakle, jedna dova velikodušnog Luta u kojoj je zavapio na koga da se osloni, gdje je utočište, jer vidi da je njegov narod nepopravljiv. Dolaze meleci i kažu mu: “O, Lut, ne boj se, oni ti ništa ne mogu nauditi, a ti sa svojom porodicom izađi, osim tvoje žene koja će ostati s njima jer je od toga.” Bila je sklonija njima nego da sluša svog muža. Sve je uništeno.

“(…) Provincija poput rajskih vrtova postala je Tigris crne vode, idi gledaj tragove i ostatke (…).” Ovdje nas upućuje na dva ajeti-kerima, a njih još ima sličnog sadržaja: “I koliko smo naselja uništili čiji su žitelji grešni bili i ona su opustjela, samo su ruševine ostale. I koliko bunareva ima zapuštenih, i koliko visokih palata ima praznih?! Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju?! Ali, oči nisu slijepe već srca u grudima.” Imamo još ajeti-kerima u kojima se kaže da se ide i putuje i da se gleda kako su skončali oni prije nas. Evo nam poduke kada poduzimamo putovanja, na koji način da ih u pravom smislu iskoristimo. Nemojmo govoriti: “Šta ćemo gledati tamo nekakve ostatke i hrpe kamenja, bezveze?!” Nije! To nosi veliku poruku. Zaustavi se na tom mjestu, razmisli o tom narodu. Sodoma i Gomora su poput jednog raja na zemlji bili, ali je to sve otišlo u silu, radili su to što nisu trebali da rade i bili su nepopravljivi i nisu se osvrtali na upozorenja Luta, a. s.

“(…) U pravcu Šama (…)”, u pravcu Damaska, Sirije, Šam obuhvata današnje četiri države na Bliskom Istoku: Sirija, Liban, Jordan i Palestina, “(…) ovi su znakovi i ovi haberi, možeš ih vidjeti kad na putu za Kuds tuda prolaziš (…).” Jer, Sodoma i Gomora su možda 25-30 kilometara istočno od Jerusalema. Danas se na tom mjestu nalazi Mrtvo more. Imao sam priliku vidjeti jedno mjesto po imenu Ajnul-Jekin. Ono se nalazi na mjestu kada se iz Hebrona, Halilu‑Rahmana, izađe prema Jerusalemu i na jednom malom brežuljku je obilježeno mjesto i stope Ibrahima, a. s., gdje su ga meleci došli obavijestiti da su poslani da unište Lutov, a. s., narod. Onda je Ibrahim, a. s., stao na to mjesto i vidio, a to je zračne linije petnaestak-dvadeset kilometara udaljeno, kako je Džibrili-emin podigao oba ta naselja do prvog neba i onda kako se u ajeti-kerimu kaže: “Učinismo da ono što je gore bude dolje.” Izvrnuo je onda ta naselja i zakovao ih je u zemlju. Zato je na tom mjestu najveća depresija na svijetu, oko 400 metara ispod nivoa mora je površina Mrtvog mora. Kada je to vidio Ibrahim, a. s., kako Džibril diže ta dva naselja, rekao je: “Ovo je Hakul-Jekin, zbiljsko uvjerenje, nikakve šubhe ovdje nema.” A nama hazreti Mevlana kaže: “Možeš i vidjeti kad na putu za Kuds tuda prolaziš.” Kuds znači “čistoća, svetost”, pa kao da nam i ovo hazreti Mevlana kaže: “Na tvom putu ka čistoći valja ti znati za ovakve znakove i na pravi način uzeti ibret i moliti Gospodara da budeš zaštićen od ovakvih izazova.” A pogledajte danas, po pitanju konkretnog izazova i svega ostalog što je naopako, a koje je uzelo itekako maha. Da nam Allah pomogne da se sačuvamo toga, a i onima koji su u tome da ih probudi pa da izađu iz tog hala kako bi se sačuvali.

“(…) Stotinu hiljada vjerovjesnika, Hakkovih obožavatelja, bili su kao takvi svim pokoljenjima kazna (…).” Poslani kao milost, ali nisu prihvaćeni na takav način nego je narod ustao protiv njih i onda je došla kazna, uništenje. Kada kaže “stotinu hiljada”, tu nas upućuje na predaju u kojoj se kaže da je bilo 124 hiljade Božijih poslanika i da nema naroda kome Allah uzvišeni nije slao poslanika. A u ajetu se kaže da Allah, dž. š., neće kazniti jedan narod dok mu poslanika ne pošalje. Svi su dolazili s istom vjerom. U predaji se u hadisi-šerifu kaže da su poslanici braća po ocu – majke su im različite, a vjera im je ista. A to je vjera da nema drugog boga osim jednog jedinog koji nema druga, Allaha uzvišenog. “(…) Ako bih dalje govorio i ovo izlaganje povećavao, šta bi bila samo džigerica, pa i brda bi prokrvarila (…).” Tako kaže hazreti Mevlana! “(…) Brda prokrvare pa se opet stvrdnu, ti krvarenje ne vidiš, ti si slijep i odbačen (…).” Hoće da nam kaže da, ako misliš da je ovo preuveličao što je rekao, čuj brda da krvare, sjeti se da će ona biti kao raščupana vuna, brda. Sjeti se da se u ajetu kaže: “Ti gledaš brda i misliš da su nepomična, a ona se kreću poput oblaka.” Sjeti se toga da se u ajetu kaže da su brda slavila Gospodara s Davudom, a. s., i brda i ptice. I onda nemoj da te čudi ako se kaže “prokrvarila”, jer u ajetu se kaže: “Kad bismo ove riječi, ovaj Kur’an objavili brdu, ti bi vidio da se ono stropoštalo i u prah i pepeo pretvorilo.” Jer kaže: “Ti krvarenje ne vidiš, a meni je Bog dao da vidim kako i brda krvare, a ti si slijep i odbačen”. U sljedećem stihu nam to pojašnjava.

“(…) Neobičan slijepac, dalekovidan i oštrovidan, ali od deve ne vidi ništa drugo osim dlake (…).” Možemo biti veliki učenjaci i štošta imati od tih kvaliteta što danas masu privlači i ljudi im aplaudiraju. On ih naziva dalekovidnim i oštrovidnim, ali neobičnim slijepcima. On kad devu gleda, ne vidi ništa drugo osim dlake. Upućuje nas na ajeti-kerim: “Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu”, eto, to je ta dlaka deve, “a prema onome svijetu su ravnodušni.” Ne mogu da dokuče šta iza te dlake i kože stoji. Zbog toga nam treba susret s ovakvim robovima, na pravi način uspostavljena veza, teslimijjet, pokornost, i onda kad dođe ovaj trenutak, “evo dovde sam ti rekao, sad dalje idi sam”, krči svoj put, jer Bog ne ponavlja, svako je original. (Nastavit će se.)

 

Magazin “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

PROČITAJTE I...

“Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji na plemenitoj, se postavi Ostoja, brat jegov.” Volio je Stojan Utolović viteške turnire. Ta iz kojeg bi drugačijeg razloga brat njegov Ostoja dao da se od svih ostalih lijepih i Božijem robu milih stvari od kojih breči ovaj svijet u lice vječite bratove kuće ukleše i konj, na njemu jahač i koplje mu u ruci, doli radi silne Stojanove ljubavi prema mejdanu i viteškom odmjeravanju vještina

Katar ne samo da nije zabrinut već također podržava ovu organizaciju. U Kuvajtu je “Muslimansko bratstvo” zastupljeno u parlamentu, a u Jordanu i Maroku političke organizacije inspirirane učenjem i idejama “Muslimanskog bratstva” neometano djeluju u parlamentarnom životu ovih zemalja. Pripadnici “Muslimanskog bratstva” nemaju odlučujući utjecaj u ovim monarhističkim sistemima, ali su sistemi pomenutih zemalja daleko inkluzivniji i dopuštaju prostor djelovanja čak i islamističkim političkim organizacijama u parlamentarnom i političkom životu, iako su, kao i drugi politički protagonisti, subordinirani volji monarha tih zemalja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!