fbpx

“Mesnevija”, treći svezak (20): “Stvar beznadežnih ovdje se u izvrsnost preobražava”

“Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni. A zar ćemo Mi kazniti druge osim nezahvalne?” (Saba' 15-17) Evo, vidimo šta je zahvalnost i to smo u više navrata spominjali i sigurno će se taj primjer još kroz mnoge bejtove navoditi. Ovo je ključ da dođemo do svih naših želja, murada, da bismo proveli ovaj život lijepo, a i da sutra budemo od onih koji su sretnici. To je zahvalnost na Allahovim ni'metima. A mi, zbog želje da imamo nešto što nemamo, iz vida gubimo ono što imamo i ne znamo da zahvalimo Gospodaru na tome.

 

 

Priredio: Edib KADIĆ

“Ali oni su nezahvalni bili (na tim darovima). I Mi smo na njih pustili bujicu nastalu popuštanjem brane i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima s gorkim plodovima, i tamariskom i neznatnim divljim lotosom.” Ključ propasti ovakve ljepote jeste nezahvalnost na Allahovim ni’metima. Onda je popustila ta brana kako je ta nezahvalnost rasla i onda je bujica sve odnijela, a oni koji su ostali živi raselili su se kojekuda. Iz tog je vakta i ovo seljenje, ova dva medinska plemena Ensarija – Evs i Hazredž. Oni su obitavali u ovim predjelima, a onda su sve te lijepe stvari koje im je Gospodar dao na uživanje zamijenili gorki plodovi, trnje, nejestiva stabla.

“Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni. A zar ćemo Mi kazniti druge osim nezahvalne?” (Saba’ 15-17) Evo, vidimo šta je zahvalnost i to smo u više navrata spominjali i sigurno će se taj primjer još kroz mnoge bejtove navoditi. Ovo je ključ da dođemo do svih naših želja, murada, da bismo proveli ovaj život lijepo, a i da sutra budemo od onih koji su sretnici. To je zahvalnost na Allahovim ni’metima. A mi, zbog želje da imamo nešto što nemamo, iz vida gubimo ono što imamo i ne znamo da zahvalimo Gospodaru na tome.

Jednom od poznatih tabi’ina, Junusu ibn Ubejdu, koji je bio hafiz hadisa, došla je jednog dana jedna osoba koja mu se požalila na oskudicu i teške uvjete života. On ga je pogledao i upitao: “Da li bi prodao svoj vid za 100 hiljada dirhema?” “Ne bih nikad”, odgovori čovjek. “Bi li to s rukama uradio za 100 hiljada dirhema?”, opet ga upita Ibn Ubejd, a ovaj opet odgovori odrično. “Da li bi noge prodao za stotinu hiljada dirhema?”, po treći put ga upita Ibn Ubejd, a ovaj opet odgovori da ne bi. “Idi i zahvaljuj na Allahovim blagodatima jer pri tebi vidim na stotine hiljada dirhema koje imaš, a ti se žališ Gospodaru”, otpremi ga s ovim riječima Ibn Ubejd. Ne smijemo dozvoliti da budemo izvedeni na ovaj teren i da u žudnji da steknemo nešto što nemamo propustimo priliku da zahvalimo Allahu Uzvišenom na onome što imamo. Ako se to desi, dolazimo pod hukum ajeti-kerima: “Ako vi Meni budete zahvalni, Ja ću vam povećati Svoje darove i ni’mete. A budete li nezahvalni, Moja kazna je žestoka.” I onda ćemo živjeti i nositi taj hal kazne na svojim plećima. Čovjek može biti i musliman, ali vidimo da je teško i sjediti u društvu pored takve osobe.

Dobro vodimo računa o ovom ni’metu, jer Allah Uzvišeni u jednom ajeti-kerimu uz spominjanje Njega stavlja odmah i zahvalnost: “Sjećajte se vi Mene da bih se i Ja vas sjetio. Budite Mi zahvalni i nipošto mi nezahvalnost nemojte pokazivati.” Odmah uz zikr spominje i zahvalnost. Na drugom mjestu kaže: “Zašto bih kažnjavao one koji vjeruju i zahvaljuju?!” U ovom ajeti‑kerimu stavio je zahvaljivanje odmah uz vjerovanje, u istu liniju. Molimo Gospodara da nas nadahne da ovo na pravi način shvatimo i bit ćemo najbogatiji ljudi ma u kakvoj situaciji se nalazili. Dalje u ajeti-kerimu, opisujući njihov hal, ovako nam Gospodar veli: “A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. Putujte kroz njih i po noći i po danu sigurni.”

Dakle, između Jemena i gradova koji su blagoslovljeni dao je Gospodar da se sve nižu naselja do svete zemlje. To su bili poznati trgovački putevi tako da oni koji njima putuju s karavanama imaju tačno odmorišta gdje je to optimalno za jedno putovanje. Nikome se nikakva neugodnost na ovom putu nije dešavala, uživali su takvu sigurnost. I onda na to sve kako su reagirali ti ljudi. “Ali oni rekoše: ‘Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših.’ Ogriješiše se prema sebi i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kojekuda raselismo. To su zaista pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.” Vidite kako je zanimljivo to što su tražili od Gospodara. Uživaju takve ni’mete, a traže da se ovi rasponi naprave veći.

Čim se čovjek osjeti slobodan i neovisan, lijepo mu sve ide, uzobijesti se i pripiše sve to sebi. Kaže: “Ovo je sve zbog naših sposobnosti kako bismo se mogli dokazati, jer imamo i posebne snage i sposobnosti. Htjeli bismo sada da ti rasponi izgledaju drugačiji.” I ko zna šta su oni još smislili pod tim i na šta ih je sve njihov nefs natjerao. Znači, traže ukidanje ni’meta, a posljedica je nezahvalnost koju su već bili pokazali. Zaboravili su da Allahu zahvaljuju pa su postali predmet pričanja i mi ih danas spominjemo u priči. Ali, kada ovo govorimo, nije nama Kur’ani-Kerim naveo ovaj primjer niti ga hazreti Mevlana sada s nama hoće ponovo da dobro prostudira. Nije to rečeno da mi mislimo o tom narodu koji je bio i prošao, već da mislimo o sebi. Ovo se nama dešava, i pojedinačno i kao skupini, ovaj hal. Mi smo u svakom trenutku između džennetskih vrtova.

Imamo samo ajeti-kerim u kojem Allah, dž. š., kaže: “Ja sam blizu.” Znači da su nadomak, odmah tu i ljepota, i istina, i blagodati. Ako zaboravimo zahvaliti Gospodaru na tome, onda popušta ova brana koja je akumulirala ovu potrebnu vodu da uvijek imamo doticaj nadahnuća. Kada se pojave rupe na toj brani, onda je to prostor za onu kategoriju o kojoj se u ajeti-kerimu kaže: “On (šejtan) i njegova vojska vas vide odakle vi njega ne vidite.” On upravo čeka da se te rupe pojave na toj brani i eto onda poplave raznih vesvesa, havatira i raznih konstrukcija. Šta će se svašta rojiti u glavama…

Tako biva potopljena ta ljepota koja je stajala nadomak. Onda nam završava ovo kazivanje: “I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao. Mi smo htjeli da ukažemo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A Gospodar Tvoj bdije nad svim.” Kako se to Iblis uvjerio da je o njima ispravno mislio? Znate u ajeti-kerimu kad on kaže, nakon što je proklet jer nije htio učiniti sedždu i nije se htio pokoriti Allahovoj naredbi: “Kad si me doveo u zabludu, ja ću im prilaziti sprijeda i otraga, i zdesna i slijeva i Ti ćeš utvrditi da ih je malo koji su ti zahvalni.” Evo, tako se on uvjerio da je o ljudima ispravno mislio, jer malo je zahvalnih robova.

Kaže se u ajeti-kerimu: “O, porodico Davudova, radite i budite zahvalni. A malo je zahvalnih među robovima Mojim.” Da nas Allah učini od tih robova koji nisu slijepi na te ni’mete koje nam Gospodar daruje. A, eto, sve je to Gospodar dao kao kušnju da se jasno vidi da mi svaki pojedinačno, a i kao skupina vidimo ko su ti koji vjeruju u drugi svijet, a samim tim i u polaganje računa. Čim je čovjek svjestan toga, onda vodi računa o svojim postupcima, pa neće biti u gafletu po pitanju ovih opomena.

“(…) Šukr nisu činili ti prostaci. U vjernosti su bili niži od pasa. (…)” Eh, sad kada je uveo ovaj termin psa, odmah slijedi i nekoliko primjera. “(…) Kada psu zalogaj hljeba s vrata stigne, tim se vratima stavi na raspolaganje. (…)” Ovo svi možemo vidjeti. Psu lutalici podaj zalogaj, on odmah dođe kod tvojih vrata. “(…) Čuvar i nadzornik vrata postaje (…)”, tih vrata s kojih je dobio zalogaj, “(…) makar se nad njim nasilje i strogost provodili (…).” Makar i koji kamenčić bacio na njega taj domaćin i tjerao ga, on se ipak tu vraća jer ne zaboravlja njegovo dobročinstvo. “(…) Uprkos tome, pred tim vratima miran će ostati smatrajući nezahvalnošću druga (vrata) izabrati. A ako pas tuđinac danju ili noću dođe (u drugu mahalu), psi (te mahale) će ga koriti, govoreći: ‘Idi tamo k prvom boravištu! Hakk tog ni’meta srčano je zatočeništvo. (…)”

Pravo te blagodati koju si dobio tamo srčano je zatočeništvo jer dar zarobljava. Zato je u hadisi-šerifu rečeno: “Utječem se Gospodaru od toga da mi srce zarobi nedostojna osoba.” Dobro imajmo i ovo na pameti. Kao i što smo prošli put govorili, rijetki su ti koji daju ne očekujući ništa zauzvrat. U većini slučajeva to je ulaganje za nešto što će doći sutra. Kad nam zatreba, pozvat ćemo se na to riječima: “Jučer sam ti to i to uradio, danas mi vrati taj dar tako što ćeš uraditi to i to.” U ovoj poruci koju nam poručuje Poslanik, s. a. v. s., traži utočište da ti poklonom ne zarobi srce nedostojna osoba. Ko zna koliko ćeš onda morati platiti to što si dobio?!

“(…) Ujedat će ga govoreći: ‘Idi u svoje mjesto! Hakk tog ni’meta nemoj više zanemarivati! (…)” Ne budi nemaran po pitanju zahvale, jer, ako to zaboraviš, čeka te ovakva poplava koja će odnijeti sve te ni’mete i ostaviti te u trnju. “(…) Od vrata srca i srčanih ljudi, koliko si se abu-hajata napio i otvorenih očiju bio! (…)” Eto, sad nas upozorava na naš odnos s Allahovim velikim robovima. “Od vrata srca i srčanih ljudi, koliko si se vode života napio i otvorenih očiju bio.” Nemoj to zaboravljati! Sad će nam o tome dalje hazreti Mevlana govoriti. “(…) Mnogo hrane u vidu opijenosti, zanosa i nesebičnosti, s vrata posjednika srca svojoj duši si priuštio. Pa opet, ta vrata ostavio si iz pohlepe i oko svakog dućana obilazio si poput medvjeda. (…)”

Dakle, ostavio si ovakva vrata, ostavio si druženje s Allahovim istinskim robovima na kojima se odražava nuri-ilahija i pošao si da obijaš ove dućane, tj. pragove uglednika, dvore i palače. A rekli smo u početku onu predaju o onoj dolini tuge u džehennemu i da je ta kategorija učenih kod Gospodara najmrža, ona koja obija pragove vlastodržaca da bi došli do niskih stvari. Pa opet si ta vrata ostavio iz pohlepe za dunjalukom. I tako čovjek sabere veliko dinsko znanje, a onda to prodaje za dunjaluk da bi to unovčio. Da nas Allah sačuva ovoga. A vidite poruke poslanika koji su poslani svakom narodu: “Mi od vas ne tražimo nikakvu nagradu.” Nije vjerovanje služba i ne može se to za pare raditi.

“(…) Na vrata tih imućnika masnih lonaca trčiš radi udrobljenog šljunka (popare) (…).” Ova arapska riječ “serid” znači popara, ali je on to ovako opisao: “radi udrobljenog šljunka”. I sada te dragulje koje imaš u tome znanju i samo treba da se otkriju ti ćeš ih prodavati za nekakve kamenice. “(…) Znaj da se masnoća ovdje odnosi na ugojenost duše (…)”, kod ljudi srca, tu se duša goji, ne tijelo. “(…) Stvar beznadežnih ovdje se u izvrsnost preobražava. (…)” Oni koji su u ovom halu beznađa će na ovim kapijama posjednika srca doživjeti ovaj preobražaj u izvrsnost. Otkrit će se kod njih ona zlatna žica koja je bila pokrivena, kako bi to hadži Alija rekao, “blatom dunjaluka”. (Nastavit će se)

Magazin “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!