fbpx

“Mesnevija”, treći svezak (14): “Zovi Me ustima koja nisu grijeha počinila”

: “(...) Zikr Hakka je čist (...).”, spominjanje Hakka, Gospodara našeg Uzvišenog je čisto. “(...) Kad čistoća stigne, nečiste stvari se spakuju i van idu (...).” Dakle, kad u našu nutrinu uđe ova čistoća putem spominjanja Allahovih lijepih imena, onda će se sve nečistoće spakovati i izaći. “(...) Suprotnosti bježe od suprotnosti. Noć bježi kad sunce zasja (...).” U svoju nutrinu uvedi svjetlo zikra i onda tama pod utjecajem nefsa nepokornog, koji čovjeka gura u zlo, morat će napustiti tvoju nutrinu

 

Priredio: Edib KADIĆ

Nakon što nam je hazreti Mevlana završio prošli ders o dovi i uputio nas, ako nemamo pri sebi prijatnog daha, da tražimo one koji to imaju i da uče dovu za nas, naslov idućeg dersa glasi:

Naredba Hakka Uzvišenog Musau, a. s.: “Zovi Me ustima koja nisu đunaha (grijeha) počinila!”

“(…) On reče: (…)”, Hakk Uzvišeni, “(…) ‘O Musa, od Mene traži da ti pružim utočište s ustima kojim nisi počinio đunaha!’ Musa, a. s., reče: ‘Ja nemam takvih usta!’ Hakk mu odgovori: ‘Zovi me putem usta druge osobe!’ (…)” I ovdje vidimo taj pejgamberski savršeni edeb, da ovako Musa, a. s., odgovara da on nema takva usta. “(…) Kad si to ustima nekog drugog đunah uradio? Putem usta druge osobe dozivaj: ‘O Ilahi!’ (…)” Dakle, nisi nikad ni mogao učiniti grijeh putem usta druge osobe, zato traži drugu osobu pa neka se ona u dovi obrati: “Ya Rabbi, pogledaj na svog roba Musaa, on traži Tvoju pomoć!” “(…) To tako radi da bi usta (…)”, usta takvih robova, “(…) tebi noćima i danima dovu činila. Ispriku traži preko usta kojima nisi đunah počinio – a to će biti usta drugog (…).” Zato nam je preporučeno, ako dođemo u bilo kakav težak hal, da sa sadakom odemo na vrata osobe koja ne prosi, a kojoj treba, koja čuva svoje dostojanstvo, pa onda na kapiji te osobe recite: “Sjeti me se kod svog Gospodara!” I nemojte raditi da neko drugi daje to za vas, nego vi sobom uradite, jer u tom trenutku, kada toj osobi date sadaku, ta radost koju će ona osjetiti osjetit će se u toj dovi koja će s njihovih usta poteći. A također, znamo da smo upućeni da i naše bolesne liječimo sadakom, da sadaka odbija belaj i produžuje život, pa, ako dođemo u ovakve situacije, tražimo ovakva usta da dovu prouče za nas, jer ovim ustima nikad nismo ni pogriješili.

“(…) Ili ti sam svoja usta očisti, a svoj suh učini žustrim i vještim (…).” Potrudi se da kontroliraš ono što izlazi na tvoja usta i preko tvojih ruku. Gledaj da na usta ne izlaze ružne riječi i ružan posao iz tvojih ruku, pa ćeš, ako Bog da, na takav način održati čistoću svoje duše, pa i ti dahovi u formi dove koji izlaze, ako Bog da, bit će uslišani kod Gospodara. Eh, sad, kad nam je rekao ovo da sami svoja usta očistimo, odmah nam kaže koje je najbolje sredstvo za to. “(…) Zikr Hakka je čist (…)”, spominjanje Hakka, Gospodara našeg Uzvišenog je čisto. “(…) Kad čistoća stigne, nečiste stvari se spakuju i van idu (…).” Dakle, kad u našu nutrinu uđe ova čistoća putem spominjanja Allahovih lijepih imena, onda će se sve nečistoće spakovati i van izaći. “(…) Suprotnosti bježe od suprotnosti. Noć bježi kad sunce zasja (…).” U svoju nutrinu uvedi svjetlo zikra i onda tama pod utjecajem nefsa nepokornog, koji čovjeka gura u zlo, morat će napustiti tvoju nutrinu. Uvedi svjetlo unutra, to je jedan pristup, a drugi je pristup da je svjetlo već prisutno, ali ima nešto u nama što nam ne dozvoljava da ga registriramo. To će nam lijepo pojasniti primjer jednog Allahovog roba koji se u svojoj kolibi osamio i provodio noć u ibadetu. Kada je svijeća u toj njegovoj kolibici dogorjela, vidio je kako je svaki kutak te kolibe obasjala mjesečina. Onda je došao do spoznaje da je mali plamen te svijeće onemogućio da svjedoči tu svjetlost koja ga prožima cijelog. Mali plamičak ove vatre nefsanske koja gori u nama onemogućuje nam da vidimo prisustvo svjetlosti u nama koja nas nikada nije napustila. Kada se to desi, onda će nas i ova vatra nefsanska, suštinski tmina, napustiti.

“(…) Kad čisto Ime ulazi u usta (…)”, ime Allaha Uzvišenog, “(…) ne ostaje nečist, a ni tuga (…).” Znači, ovo mora izići napolje, pa potrudimo se da jezik bude vlažan od zikrullaha, a i da nam srce bude čisto da ga Gospodar zaposjedne. Jedan učitelj pita svoje učenike: “Gdje je sada Bog Uzvišeni?” Jedan kaže: “Na prijestolju Svom”, drugi kaže: “Na nebu”, i tako svi iznesoše svoje mišljenje. Onda im učitelj kaže: “Tamo je gdje Ga upustiš!” Učenici se začudiše tom odgovoru pa ga upitaše kako, a učitelj im odgovori: “Dozvoli Mu da uđe u tvoje srce, On neće provaljivati nego će ga samo s tvojim pristankom zaposjesti. A da bi se to desilo, morate da pristupite ovom čišćenju srca.” Sada ide naslov koji je opet vezan za dovu:

Pojašnjenje toga, da je zov potrebitog – Ya Allah, u biti Hakkov odgovor – Lebbejk.

Potrebit, neko ko je u teškoj situaciji ili mu je zulum učinjen, a mi znamo da ta dova ide pod Arš i moramo se dobro paziti zuluma. Kad je to u pitanju, uopće nije bitno ko je preko puta tebe i kojoj religiji pripada. Njegov vapaj zbog zuluma koji mu je učinjen ide pod Arš. Kad potrebiti zavapi, Gospodar mu kaže: “Lebbejk!”, evo me, robe, odazivam ti se. Ako ti se odmah ne usliši ta dova, uslišit će ti se možda poslije izvjesnog vremena, ili može se desiti da to Gospodar ostavi za ahiret. A mi se možemo pitati: “Zašto, Gospodaru, ne odmah?” Ovu opasnost koja se pojavljuje, koju šejtan pokušava ubaciti, pobijedit ćemo s tim što ćemo imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru. Allah Uzvišeni najbolje zna šta nama treba i u kojem trenutku i, ako budemo znali čekati, to kad dođe, vidjet ćemo da je došlo u pravi trenutak. Musa, a. s., naprimjer, kaže: “Gospodaru, Ti si faraonu i njegovim glavešinama dao ukrase, imetak, bogatstvo ovog svijeta, pa oni, Gospodaru, zavode s Tvog puta.” Pa onda kaže: “Gospodaru, uništi im te imetke, istegni im srca i ne daj da povjeruju dok ne budu vidjeli kaznu očitu.” Poslije ajeti-kerim govori o tome da je Allah “uslišio vašu dovu”, u dvojini se govori, što znači Musaovu, a. s., i Harunovu, a. s. Računa se i ovo jer je dovu učio samo Musa, a. s., ali je Harun, a. s., aminao na to. Zato Gospodar kaže da je njihova dova primljena. S tim da treba znati i to da je nakon ovog Musaovog učenja dove prošlo 40 godina pa je tada dova primljena. Ne treba požurivati i Gospodar zna najbolje šta je za nas dobro. Kako se kaže: “Možda prema nečemu osjećate odvratnost, a upravo u tome je možda Allah, dž. š., sakrio veliki hajr po vas. I nešto volite, a ono šerr po vas.” Moramo biti svjesni ovoga kada je dova u pitanju da mu ne otvorimo vrata, jer će prokletnik probati da nas pokoleba u imanu, u jekinu, u uvjerenju. Da se to ne bi desilo, moramo voditi računa o ovome.

“(…) Neki čovjek je u noći izgovarao ‘Allah’, dok mu se na usnama ne pojavi slast od spominjanja Njega (…)” Pratimo sve i, kada hazreti Mevlana u bejtovima govori koji je to trenutak, vidite da je ovdje noć, odmah nam se sugerira kada je intenzitet tog zikra jači. Čim je osjetio slast, odmah dolazi i iskušenje koje je svakom od nas primjereno shodno našim osobenostima: “(…) Šejtan mu reče: (…)”, on mu sada suflira, vesvesa dolazi, “(…) ‘Na koncu, o ti koji mnogo pričaš (…)”, ti koji Allaha toliko spominje, on to tako kaže, koji mnogo pričaš, “(…) gdje je na svako ‘Allah’ ‘Lebbejk’? (…)” Gdje ti je odgovor: “Odazivam ti se!” Recimo, izostalo uslišenje, čovjek tražio dovu pa nema odgovora i odmah dolazi opasnost. “(…) Nijedan odgovor ne dolazi od strane Prijestolja (…)”, dalje mu suflira prokletnik “(…) Koliko ćeš još ‘Allah’ izgovarati tegobna lica?’ (…)” I već je sada opasnost da se čovjek, ne dao Bog, pokoleba u uvjerenju i imanu. Prenosi se da je u jednoj dovi hazreti Ebu Zerr, r. t. a., molio Gospodara: “Ya Rabbi, pomozi me u uvjerenju i imanu prema Tebi”, da ga sačuva da se tu ne pokoleba, jer upravo o čemu mi govorimo govori i ova njegova dova. Dalje kaže Ebu Zerr: “Pomozi me, Gospodaru, da potvrdim Tvog Poslanika.” Zatim u toj dovi traži da ga Allah, dž. š., izbavi iz svake nevolje, a potom traži i da mu Gospodar da mogućnost da zahvali na tom izbavljenju. Na kraju te dove traži da ga Gospodar zaštiti od toga da dođe u situaciju da ovisi o zlim ljudima. Vrlo je zanimljivo šta je za ovu dovu koju je hazreti Ebu Zerr učio rekao Poslanik, s. a. v. s. Jedne je prilike Poslanik razgovarao s Džibrili-Eminom, a. s., koji je došao u liku ashaba Dihjetul-Kelbija. Često je puta Džibril, a. s., dolazio u njegovom liku, a ashabi nisu znali da je to on sve dok ih Poslanik ne izvijesti ko je zaista bio prisutan. Taj Dihejtul-Kelbi bio je izuzetne ljepote pa to Muhjuddin Ibn Arebi, k. s., lijepo tumači ovako: “Kao da je s tim Gospodar Uzvišeni rekao svom Miljeniku: ‘O, Miljeniče, između tebe i Sebe sam stavio zastor ljepote!’” Jedne prilike, dok su razgovarali, pošao je Ebu Zerr Poslaniku, međutim, kada je vidio da je Dihjetul-Kelbi pored njega, odustao je od svog nauma da ih ne bi poremetio. Onda je Džibril, a. s., rekao Poslaniku, s. a. v. s.: “Ono je Ebu Zerr, da nam je nazvao selam, mi bismo mu odgovorili na selam. Ali, neka znaš da on ima jednu dovu koju uči, a koja nam je poznata svima na nebesima, pa kada odem, upitaj ga neka ti kaže za tu dovu.” Kada je Džibril, a. s., otišao, Poslanik, s. a. v. s., upitao je Ebu Zerra: “O, Ebu Zerre, zašto nisi prišao?”, a on mu je odgovorio: “Vidio sam s kim razgovaraš pa sam pomislio da ne bi bilo lijepo da vas prekinem.” Poslanik mu zatim reče: “Bio je to Džibril i rekao mi je: da si nazvao selam, on bi ti odgovorio.” Ebu Zerru to bi malo žao što nije dobio takav odgovor. A onda ga je Poslanik upitao za tu dovu, pa mu je Ebu Zerr kazao koju to dovu uči.

“Nijedan odgovor ne dolazi od strane Prijestolja, koliko ćeš još ‘Allah’ izgovarati tegobna lica?” Znači, samo da te odvoji od zikrullaha. Opet da se prisjetimo kazivanja iz života hazreti Nedžmuddina Kubre, k. s. Kada se po nalogu svog učitelja zatvorio u čilu, pred kraj tog ispita od 40 dana čuo je kako mu se govori u vidu inspiracije: “Toliko si duboko prodro u suštinu čile, sad bi bilo lijepo da o tome napišeš jednu knjigu kako bi se svi oni koji će doći poslije tebe okoristili s tim.” On je rekao: “Dok ne upitam svog učitelja.” Onda je dušom svojom poslao pitanje učitelju i na osnovu pravilno uspostavljene veze s njim dobio je odgovor: “Nipošto to ne čini! Šejtan samo hoće da te odvoji od zikrullaha!” Eto, vidite ovo, draga braćo i sestre, ovo smo nekoliko puta spominjali i opet ćemo to spominjati. Važnost ovoga “na osnovu pravilno uspostavljene veze sa svojim učiteljem”. Bio sam u tome halu i isto sam pričao neke stvari kao što čujem da ih i danas mlađi ljudi pričaju. Ovo što vam govorim ne govorim na osnovu toga što na ovom mjestu nikada nisam napravio omašku. Upravo na osnovu omaške i govorim. Nemojte bezveze sebi komplicirati duhovni put. “Imam muršida, imam šejha, samo njega pitam!” Pa onda problemi u kući s babom, problemi s bračnim drugom, jer je “moj učitelj tako rekao”. Imamo ove probleme, pogotovo mlađi, a i stariji su u toj situaciji da pogriješe, molim vas, nemojte ovo raditi. Zašto jednostavno ne možemo ići i usvajati ono što slušamo i truditi se, čistiti se ovako iznutra i uz Allahovu pomoć raditi sve ono što se od nas traži, a ne tražiti alibi za svoje propuste. A vjerovatno smo većina nas u onoj situaciji što je jednom Hadži Hafiz rekao mladiću koji je tražio da bude njegov učenik: “Moj mladiću, pa prvi zadatak kad bih ti dao, ti ga ne bi uradio.” Toliko toga sam se naslušao za ovih 58 godina i sam sam sudjelovao u tome. Nije ovo iz neke kurtoazije jer nisam znao. Ali evo, danas sam u situaciji da sam neke stvari malo bolje razumio i s vama to otvoreno dijelim nadajući se da će vam to olakšati. Mladić dođe i jednostavno svom ocu kaže: “Moj učitelj je to tako rekao”, i u kući nastane pakao. A onda dođe i traži podršku od tebe da mu kažeš: “Plaho si to uradio.” Jok, to je samo potvrđivanje nevidljivog neprijatelja koji nas preko nefsa vara. Upamtimo dobro ovo “na osnovu pravilno uspostavljene veze dobio sam odgovor”. Možemo i mi biti u situaciji danas da ne možemo doći do tih ljudi, čak i ako ih znamo. Život nas razdvojio, poslovi itd., pa ne možemo da dođemo. I to je jedna vrsta čile da si odvojen od svog učitelja. Ali, ako je na pravi način uspostavljena veza, elhamdulillah, neće biti problem. Pa Mesnevija nam se završava riječima “od srca srcu ima put”. Dakle, otvori srce pred tim čovjekom, neka ono bude čisto i, inšallahu te’ala, doći će sve to što treba doći i čemu se nadamo. Znate kako je u ajeti-kerimu rečeno: “U kuće ulazite na vrata”, taj je put jasan. Nemojte kao što su to mušrici radili i ulazili s druge strane kuće. Jasno uđi svjestan poruka Kur’ani-kerima i sunneta, pa kada uđeš ovako na ta vrata, bit će i odgovor kako treba. (Nastavit će se)

Magazin “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

PROČITAJTE I...

Sarajevska Općina Centar i načelnik dr. Nedžad Ajnadžić, u saradnji sa BZK „PREPOROD“ i izdavačkom kućom „KNJIGOLJUBAC“ pokrenula je akciju prikupljanja knjiga za prvu bošnjačku biblioteku u Crnoj Gori. Cilj je prikupiti bibliotečku građu s fokusom na temu historije Bosne i Hercegovine, historije Bošnjaka, historije bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti, kulture, lingvistike, prava, ekonomije i svih ostalih područja bitnih za obrazovanje mladih.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!