fbpx

Mesnevija”, treći svezak (12) : “Osjetim dah Milostivog od strane Jemena”

Odakle je on?”, pitaju ashabi, a Poslanik im odgovori: “Iz Karena.” “Je li te vidio?”, upitaše, a Poslanik kaže: “Očima nije.” Oni kažu: “Čudnovato, toliko te voli, a nijednom nije došao da te vidi”, a Poslanik im objasni: “Za to postoje dva razloga: prvi je njegov duhovni hal, duhovno stanje, a drugo, ima majku koja je slijepa, pa onda on po danu čuva tuđe deve i time hrani majku i sebe.” Tada Ebu Bekr Es-Siddik, r. t. a., upita: “Ya Resulallah, hoćemo li ga mi vidjeti?”, a Poslanik mu odgovori: “Ti nećeš, ali će ga vidjeti Omer i Alija. On je kosmat čovjek i na leđima i na dlanu ima jedan bijeli biljeg veličine dirhema, novčića. To nije lepra i nema veze s bolešću. Pa, kada ga prepoznate, onda mu prenesite selam od mene i recite da čini dovu za moj ummet”

Priredio: Edib KADIĆ

“(…) Slonića jedeš, o, jedaču mita! Također, Gospodar slona će iz tebe istrgnuti žilu (…)”, upozorava nas na ovu bolest, na mito, i upućuje na hadisi-šerif: “Allah je prokleo onoga koji mito daje, koji mito prima, uzima i onoga koji s tim mitom ide između te dvojice.” Vidite ove kategorije koje su pod Allahovim prokletstvom, pa ako smo do sada bili u ovakvim stvarima, molimo Gospodara da nas što prije spasi ovoga. Nakon što je osvojen hajber, Poslanik, s. a. v. s., dozvolio je jevrejima koji žele da tu ostanu i da rade na tim svojim plantažama jer je tu bilo mnogo palmi i to je bio izuzetno bogat kraj. Dogovor je bio da se prinosi po pola dijele, pola muslimanima, pola jevrejima. Osobu koja je trebala da ide i da odredi koliko je to odredio je Poslanik, s. a. v. s. – Abdullah ibni Revahu, r. a., poznatog ensariju i vojskovođu koji je preselio u bici na Mu’ti osme godine po Hidžri. On dolazi jedne prilike da s njima završi taj posao, a oni, vidjevši ga kako im prilazi, dogovore se da mu ponude mito u raznim vrijednostima kako bi im malo smanjio cijenu. Kada su jevreji iznijeli to pred njega i zamolili ga da ih malo pripazi, Abdullah ibni Revaha to je pogledao i rekao im: “O, jevreji, tako mi Allaha, nema mi mržih stvorenja od vas”, ne zato što su jevreji nego zbog toga šta su sve pokazali od prevara, podvala, izdaja, pokušaja ubistva Poslanika, trovanja itd., “ali mi to ne daje za pravo da budem nepravedan prema vama. Kako smo se dogovorili, to samo tako može biti i nikako drugačije.” Onda su jevreji jedni drugima rekli: “Nebesa i zemlja počivaju na ovakvim ljudima”, na ovakvim postupcima. Da nam Allah Uzvišeni pomogne da se sačuvamo ovog zla. “(…) Miris osramoti onog koji mekr smišlja (…)”, koji varku smišlja. “(…) Slonica poznaje miris svog djeteta (…).” Taj vonj lošeg djela se širi i osjetit će ga svi oni koji su Allahovi istinski robovi. Baš kao što hazreti Alija, r. t. a., kaže: “Kriv predmet baca krivu sjenu.” Varka koja je takva kakva jeste od sebe može samo širiti smrad, pa kad takva osoba progovori, osjeti se to. Eh, sada, čim je rekao kako se mogu osjetiti dahovi, odmah iskoristi priliku da nam još ponešto kaže, pa nam ovako veli.

“(…) Onaj koji osjeća miris Hakka iz Jemena (…)”, misli na Poslanika, s. a. v. s., “(…) kako da ne osjeća miris batila od mene? (…)” Kad čak iz Jemena može osjetiti miris Hakka, može osjetiti i miris neistine. “(…) Kad Mustafa osjeća miris izdaleka, kako da ne osjeti zadah iz naših usta? (…)” Ovdje nas upućuje na hadisi-šerif, prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., jedne prilike rekao: “Osjetim dah Rahmanov, dah Milostivog od strane Jemena.” Ovim je riječima govorio o Uvejsu Karaniji, koga smo prošli put spomenuli u onoj njegovoj značajnoj izreci. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., a mi svi znamo i čuli smo o ovoj karakterističnoj osobi, o Uvejsu Karaniji jedne prilike ashabima rekao: “U mom ummetu ima čovjek koji će se moći zauzeti za toliko ljudi koliko je dlaka na ovcama plemena Mudar i Rebia.” A ta dva plemena bila su poznata po velikim stadima ovaca, imali su najveća stada. Pitaju ga ashabi: “Ya Resulallah, ko je on?”, a Poslanik im odgovara: “Rob, među Allahovim robovima.” Pitaju dalje ashabi: “Ya Resulallah, mi smo svi Allahovi robovi, ali kako se on zove?”, a on im odgovara: “Uvejs.” “Odakle je on?”, a Poslanik im odgovori: “Iz Karena.” “Je li te vidio?”, upitaše, a Poslanik kaže: “Očima nije.” Oni kažu: “Čudnovato, toliko te voli, a nijednom nije došao da te vidi”, a Poslanik im objasni: “Za to postoje dva razloga: prvi je njegov duhovni hal, duhovno stanje, a drugo, ima majku koja je slijepa, pa onda on po danu čuva tuđe deve i time hrani majku i sebe.” Tada Ebu Bekr Es-Siddik, r. t. a., upita: “Ya Resulallah, hoćemo li ga mi vidjeti?”, a Poslanik mu odgovori: “Ti nećeš, ali će ga vidjeti Omer i Alija. On je kosmat čovjek i na leđima i na dlanu ima jedan bijeli biljeg veličine dirhema, novčića. To nije lepra i nema veze s bolešću. Pa, kada ga prepoznate, onda mu prenesite selam od mene i recite da čini dovu za moj ummet.”

Eto vidite kakva je to osoba. Sada mi pada napamet, prije možda 13 ili 14 godina, ne znam sada tačno kada sam bio u Siriji, išao sam na mjesto gdje je njegov mezar jer je preselio u bici na Sifinu boreći se uz hazreti Aliju. U tom divnom kompleksu na lijevoj strani Eufrata su i mezar Ammara ibni Jasira, r. a., i mezar od još jednog tabi’ina, Ka’aba ibni Ubeja. Vidjeli ste, to su oni koji drugačije tumače islam sve razvalili i uništili, nad jednim ovakvim robom, ili nad hazreti Ammarom, za koga je Poslanik, s. a. v. s., rekao: “Ko Ammara naljuti, naljutio je mene, a ko naljuti mene, naljutio je Allaha Uzvišenog.” Ali, eto, to su takva razumijevanja vjere, čudnovata, da nam Allah da bolju pamet svima, pa da se okupimo oko Allahove riječi i čvrsto se za nju uhvatimo onako kako nam je to naš Gospodar poručio, a da se ne kidamo. Ovaj primjer osjećanja daha i mirisa na daljinu imamo i u Kur’ani-kerimu kada Jakub, a. s., govori: “Osjećam miris Jusufa.” Ken’an je u bio grad u Palestini, a hazreti Jusuf, a. s., bio je u današnjem Misiru, Egiptu, 180 kilometara jugozapadno od Kaira. Kolika je to udaljenost, a Jakub, a. s., osjeća miris Jusufove košulje…

“(…) On ga osjeća (…)”, Poslanik, s. a. v. s, i oni koji su njegovi varisi, “(…) ali skriva od nas. Dobar i loš miris diže se na nebo (…).” Nemoj misliti da će se to pokriti. Vidjeli smo, u prošlim dersovima govorio nam je o svili i atlasu, kako ima ljudi koji su svoju vanjštinu pokrili tom ljepotom, a iznutra je gnjilež. Nemojmo misliti da ovaj vonj možemo pokriti bilo kakvim mirisom i bilo kakvom vanjskom ljepotom. Molimo Allaha Uzvišenog da na pravi način razmislimo o ovakvim postupcima. Nikada nije kasno da se vratimo. Pogledajte taj fenomen koji je uvijek prisutan. Koliko se trudimo da dotjeramo vanjštinu… Sjećate se onog hadisi-kudsija što smo ga spomenuli kada Allah, dž. š., pita svog roba: “Pa, robe, toliko si vremena proveo dotjerujući ono što vide stvorenja, a jesi li bar jedan sahat proveo dotjerujući ono u šta Ja gledam?”, misli na srce. I sada, vanjština lijepa i dotjerana, zgrada lijepa napravljena, vjerski objekt napravljen i lijep, džamija, i trebaju da budu lijepi, ali ti zidovi upućuju na pravu vrijednost. A šta je to prava vrijednost? Pa upravo ona praznina unutra gdje se sedža čini Gospodaru. Ova naša građevina koju vidimo, tijelo, poput jednog objekta, treba da bude dotjerana, ali je nutrina bitna. Međutim, mi smo u ove objekte, a i u nas kao objekte, svašta unutra unijeli i onda ne možemo iskoristiti tu prazninu na pravi način. Znači, trebalo bi iz sebe izbaciti, a ne trebamo ništa uzimati, sve imamo i sve nam je dato, samo bismo iz sebe trebali istovariti ovo što nas je zatrpalo. Pogledajte još jednu stvar – Allahu a’lem, zašto nam pucaju prijateljstva, zašto brakovi pucaju, poslovne veze?! Zato što imamo dodir tijela s tijelom, a nikako duša s dušom, a to bi trebalo da se desi. Duše su kao vojske, znamo to u hadisu. Bliske se prepoznaju i ostaju tako bliske, a ove druge se odbijaju. Mi vidimo da je vanjština i s ove i s one strane uredu pa uđemo radosni u ove veze, ali se duše nisu dotakle, pa na nekom dijelu puta to sve puca. A pogledajte ovo pitanje i odgovor: “Je li te vidio?” “Očima nije.” Ali jeste dušom, Uvejs je njega dušom vidio. Ya Rabbi, oplemeni nas iznutra da ovo shvatimo u kojem smjeru trebamo uložiti napor i da ovu prazninu držimo onako kako treba da bi je Gospodar napunio.

(Nastavit će se)

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

Za razliku od ostatka Bosne i Hercegovine, u Mostaru će lokalni izbori, prvi nakon onih iz 2008. godine, biti održani 20. decembra 2020. godine, tako da mostarska dijaspora ima nešto više vremena za pripreme za sudjelovanje na izborima. Svi Mostarci širom svijeta mogu se prijaviti za glasanje do 6. oktobra u ponoć

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!