Medalje se ne jedu

Bujarsa se sportom počeo baviti kada je imao svega tri godine, zajedno s dvojicom braće. Specijalizirao se za tae kwon do, sport u kojem je osvojio mnoštvo trofeja. Bujarsu su razočarali državni organi od kojih nije imao nikakvu podršku i sada se nada da će sportom moći bez problema baviti u Španiji ako ga ta zemlja u međuvremenu ne deportira.

 

Nije prvi niti će biti posljednji, ali ono što je napravio Anuar Bujarsa, marokanski sportaš i tae kwon do prvak odjeknulo je u toj zemlji. Bujarsa, koji je proveo četiri dana na čamcu pokušavajući se dokopati Evrope, snimio je video mobitelom. Snimio je kako baca u more svoje medalje kada je vidio da stiže do obale Španije. “U svakom slučaju, beskorisne su. Medalje se ne jedu”, rekao je sportaš u sedam sekundi dugom videu.

Bujarsa se sportom počeo baviti kada je imao svega tri godine, zajedno s dvojicom braće. Specijalizirao se za tae kwon do, sport u kojem je osvojio mnoštvo trofeja. Bujarsu su razočarali državni organi od kojih nije imao nikakvu podršku i sada se nada da će sportom moći bez problema baviti u Španiji ako ga ta zemlja u međuvremenu ne deportira.

Nije ni sanjao da će njegov gest imati takav utjecaj i da će ga toliko mnogo medija prenijeti. Sada se boji da će ga policija lakše identificirati i vratiti u Maroko, “gdje se nema namjeru vratiti”, kako tvrdi. “Bacio sam svoje medalje u more kao simbol svega što sam trebao za započinjanje novog života. Nadam da ću steći druge medalje i druga prijateljstva. Sve što nisam mogao postići pod marokanskom zastavom želim da to postignem u zemlji u kojoj se sportu daje vrijednost koju zaslužuje”, kaže Bujarsa.

Bujarsa se žali da je njegov brat četiri puta bio prvak Maroka, “ali od Federacije nije imao nikakvu pomoć jer sport u Maroku nema značaj koji mu se daje u drugim zemljama. Siromašni smo, što također pomaže da nas lakše ignoriraju”, dodaje Bujarsa, koji sebe smatra “žrtvom nepravde i represije”.

Njegov slučaj postao je viralan nekoliko dana nakon što se drugi elitni sportaš, nogometaš Hisham Kelush, također odlučio ukrcati na čamac kojim je krenuo ka španskoj obali. Kelush je igrao u marokanskoj prvoj ligi i bio jedan od velikih talenata “Lavova Atlasa”, nadimka nacionalnog tima te zemlje.

Dezertiranje marokanskih sportaša nije novost, ali posljednjih mjeseci zabilježeni su slučajevi bijega onih koji imaju utjecaja u tamošnjem društvu. Poput onog nogometašice Meriem Buhid, koja je iskoristila utakmicu u Španiji kako bi ostala u Evropi, ili one dvojice članova rukometne reprezentacije koji su također iskoristili igranje na Mediteranskim igrama kako bi pobjegli iz zemlje.

Međutim, slučajevi sportaša koji se odlučuju na avanture u čamcima uzbuđuju marokansko javno mnijenje zbog rizika na koji se odlučuju oni koji krenu čamcima u bolju budućnost. Kao što je to bio slučaj s Ayubom Mabrukom, 21-godišnjim trostrukim državnim prvakom u kick boksu, što je jedan od najpopularnijih sportova u zemlji, koji se utopio prije godinu dana nedaleko od obala Cádiza. Mabruk, koji je želio uspjeti kao bokser u Španiji, bio je rodom iz Saléa, gdje je živio s dva brata i četiri sestre.

Preživljavali su od skromne očeve zarade. Mabruk je samo starijem bratu kazao da će se upustiti u plovidbu ka Španiji. Njegovo tijelo vraćeno je u Maroko nakon brodoloma u kojem su poginule još 22 osobe.

Posljednjih godina rapidno raste broj marokanskih i alžirskih mladića koji pokušavaju napustiti svoje zemlje kako bi pronašli bolju budućnost u Evropi. Trećina od 35 miliona Marokanaca jesu mladi, a mnogi od njih smatraju da nemaju perspektivu u svojim zemljama, da su bez šansi za napredak ili da mogu na dostojanstven način opstati u svojoj zemlji.

Vlasti u Rabatu nikad nisu objavile pouzdane statistike o broju mladih ljudi koji pokušavaju migrirati morskim putem.

PROČITAJTE I...

U devetnaestom i dvadesetom stoljeću upravo su franjevci osnovali bolnicu u Tangeru, rezerviranu za kršćansko stanovništvo, a zatim izložba prikazuje stvaranje štampe i pionirske studije o dijalektima arapskog jezika. Fra José Lerchundi, koji je služio u Tangeru, napisao je prvi dijalektni rječnik nazvan Rudimenti vulgarnog arapskog jezika koji se govori u Marokanskom carstvu, napisan 1872. i ponovo štampan početkom 20. stoljeća.

Muhammed, a. s., iz svoje bi sobe provirivao i gledao ashabe kako klanjaju. Nije im se mogao pridružiti. Tek ponekad bi ga izveli među sobom. Drhtavim glasom im je rekao: “Tako mi Allaha, ne bojim se da će vas uništiti siromaštvo. Bojim se dunjaluka za kojim ćete trčati kao što su trčali oni prije vas pa će vas uništiti kao što je i njih uništio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!