fbpx

Medalje se ne jedu

Bujarsa se sportom počeo baviti kada je imao svega tri godine, zajedno s dvojicom braće. Specijalizirao se za tae kwon do, sport u kojem je osvojio mnoštvo trofeja. Bujarsu su razočarali državni organi od kojih nije imao nikakvu podršku i sada se nada da će sportom moći bez problema baviti u Španiji ako ga ta zemlja u međuvremenu ne deportira.

 

Nije prvi niti će biti posljednji, ali ono što je napravio Anuar Bujarsa, marokanski sportaš i tae kwon do prvak odjeknulo je u toj zemlji. Bujarsa, koji je proveo četiri dana na čamcu pokušavajući se dokopati Evrope, snimio je video mobitelom. Snimio je kako baca u more svoje medalje kada je vidio da stiže do obale Španije. “U svakom slučaju, beskorisne su. Medalje se ne jedu”, rekao je sportaš u sedam sekundi dugom videu.

Bujarsa se sportom počeo baviti kada je imao svega tri godine, zajedno s dvojicom braće. Specijalizirao se za tae kwon do, sport u kojem je osvojio mnoštvo trofeja. Bujarsu su razočarali državni organi od kojih nije imao nikakvu podršku i sada se nada da će sportom moći bez problema baviti u Španiji ako ga ta zemlja u međuvremenu ne deportira.

Nije ni sanjao da će njegov gest imati takav utjecaj i da će ga toliko mnogo medija prenijeti. Sada se boji da će ga policija lakše identificirati i vratiti u Maroko, “gdje se nema namjeru vratiti”, kako tvrdi. “Bacio sam svoje medalje u more kao simbol svega što sam trebao za započinjanje novog života. Nadam da ću steći druge medalje i druga prijateljstva. Sve što nisam mogao postići pod marokanskom zastavom želim da to postignem u zemlji u kojoj se sportu daje vrijednost koju zaslužuje”, kaže Bujarsa.

Bujarsa se žali da je njegov brat četiri puta bio prvak Maroka, “ali od Federacije nije imao nikakvu pomoć jer sport u Maroku nema značaj koji mu se daje u drugim zemljama. Siromašni smo, što također pomaže da nas lakše ignoriraju”, dodaje Bujarsa, koji sebe smatra “žrtvom nepravde i represije”.

Njegov slučaj postao je viralan nekoliko dana nakon što se drugi elitni sportaš, nogometaš Hisham Kelush, također odlučio ukrcati na čamac kojim je krenuo ka španskoj obali. Kelush je igrao u marokanskoj prvoj ligi i bio jedan od velikih talenata “Lavova Atlasa”, nadimka nacionalnog tima te zemlje.

Dezertiranje marokanskih sportaša nije novost, ali posljednjih mjeseci zabilježeni su slučajevi bijega onih koji imaju utjecaja u tamošnjem društvu. Poput onog nogometašice Meriem Buhid, koja je iskoristila utakmicu u Španiji kako bi ostala u Evropi, ili one dvojice članova rukometne reprezentacije koji su također iskoristili igranje na Mediteranskim igrama kako bi pobjegli iz zemlje.

Međutim, slučajevi sportaša koji se odlučuju na avanture u čamcima uzbuđuju marokansko javno mnijenje zbog rizika na koji se odlučuju oni koji krenu čamcima u bolju budućnost. Kao što je to bio slučaj s Ayubom Mabrukom, 21-godišnjim trostrukim državnim prvakom u kick boksu, što je jedan od najpopularnijih sportova u zemlji, koji se utopio prije godinu dana nedaleko od obala Cádiza. Mabruk, koji je želio uspjeti kao bokser u Španiji, bio je rodom iz Saléa, gdje je živio s dva brata i četiri sestre.

Preživljavali su od skromne očeve zarade. Mabruk je samo starijem bratu kazao da će se upustiti u plovidbu ka Španiji. Njegovo tijelo vraćeno je u Maroko nakon brodoloma u kojem su poginule još 22 osobe.

Posljednjih godina rapidno raste broj marokanskih i alžirskih mladića koji pokušavaju napustiti svoje zemlje kako bi pronašli bolju budućnost u Evropi. Trećina od 35 miliona Marokanaca jesu mladi, a mnogi od njih smatraju da nemaju perspektivu u svojim zemljama, da su bez šansi za napredak ili da mogu na dostojanstven način opstati u svojoj zemlji.

Vlasti u Rabatu nikad nisu objavile pouzdane statistike o broju mladih ljudi koji pokušavaju migrirati morskim putem.

PROČITAJTE I...

U Sandžaku je uvijek na sceni neka pošast. Sandžački Bošnjaci kontinuirano su na udaru pandemije. Ako nije virus političke netrpeljivosti, onda je u ofanzivi Covid-19. Razlika je jedino što virus Covid-19 ima ograničeno vremensko djelovanje, a virus političke netrpeljivosti i neprestanih gloženja ima trajni kontinuitet. Razlika je i u tome što je Covid-19 ubačen iz Kine, a nesloga i gloženje iz Beograda. Covid-19 ćemo nekako prevazići, a ovaj drugi i mnogo otporniji virus, po svemu sudeći, bit će trajna kob sandžačke regije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!