fbpx

Loši gubitnici ne uviđaju uzroke poraza

Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Izborni poraz Dragana Čovića opet je izvukao najgore elemente i sentimente iz hrvatske političke i medijske scene. Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Upravo takvoj kategoriji pripada mrzilačko-plačljivi tekst Marijana Knezovića u kojem Komšićev izbor vidi kao čin patološke mržnje “bošnjačke većine” uz varijante nezaobilaznog “pomozi sirotu na svoju sramotu” elementa hrvatske mitologije o nezahvalnim “muslićima”.

Slično je i s tekstom Mate Mijića na Večernjem.hr, u kojem se za izbor Komšića optužuju i “vehabijska sela”, konstruira se mučka svebošnjačka zavjera i na kraju poziva na novi politički kurs kojim bi se spremno dočekao navodni skori raspad “dejtonske Bosne i Hercegovine”.

Naravno, u tom su duhu i izjave Čovićeve dvorske lude Marija Karamatića, koji je ko zna koji put pozvao na otcjepljenje, umišljajući valjda da je Bosna i Hercegovina nekakav zbir zasebnih teritorija, a ne nedjeljiva država s hiljadugodišnjim kontinuitetom.

To su samo neke od reakcija, i to one blaže vrste, no one u svojoj suštini, ali i načinu artikulacije, nose sve uzroke i razloge Čovićevog poraza i Komšićeve pobjede. Indikativno je da njihovi autori nisu ni najmanje svjesni te činjenice.

PROČITAJTE I...

“Kad sam pogledao prema Komandantu, on je pucao iz stojećeg stava, blago raširenih nogu i raskopčanog gornjeg dijela uniforme, a svuda oko njega zabadali su se meci. U tim trenucima jedini je on ostao u stojećem položaju. Svi ostali bili su zalegli, i Alija, i Makić, i ja, i drugi. Mislim da su ih naši izviđači tukli nitroglicerinkama. Ogradila se strašna pucnjava. Mnogi nisu ni znali u šta pucaju ispred sebe, ali su pucali. Kad sam otkočio pušku, vidio sam Komandanta na desnoj strani puta kako u čučećem položaju mijenja okvir. Tad sam ga posljednji put vidio”

Hasan El-Basri, r. a., poznati tabi'in, jednu je noć pošao kod svog učenika Habiba Adžemija (habib Adžemij preselio je 130. godine po Hidžri). Po ovom imenu Adžemij vidi se da nije bio Arap. Kada mu je Hasan El-Basri došao, zatekao ga je kako klanja jaciju. Htio je da mu se pridruži u namazu, ali je čuo kako on, umjesto “Elhamdulillah”, uči “Elhemdilillah”. Kaže Hasan El-Basri sam sebi: “Ako mu se pridružim u ovom namazu, propast će mi namaz”, jer pogrešno uči, pa je sam tu noć jaciju klanjao. Posjedio je tu sa svojim učenikom, vratio se kući, klanjao jaciju i legao spavati. Tu noć usnije Gospodara pa ga Hasan El-Basri pita: “Gospodaru, u čemu je Tvoj raziluk, Tvoje zadovoljstvo?”, a Gospodar mu kaže: “Vidio si Moje zadovoljstvo, ali ga nisi znao cijeniti.” “Kako to, Gospodaru?”, upita Hasan El-Basri, a Gospodar mu odgovori: “Da si klanjao s Habibom, nad tim tvojim postupkom bilo bi Moje zadovoljstvo i taj namaz bio bi bolji od svih namaza koje si do sada klanjao. Ali, ti si u obzir uzeo pravilno izgovaranje harfova, a ne čisti nijet i čisto srce”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!