Loši gubitnici ne uviđaju uzroke poraza

Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Izborni poraz Dragana Čovića opet je izvukao najgore elemente i sentimente iz hrvatske političke i medijske scene. Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Upravo takvoj kategoriji pripada mrzilačko-plačljivi tekst Marijana Knezovića u kojem Komšićev izbor vidi kao čin patološke mržnje “bošnjačke većine” uz varijante nezaobilaznog “pomozi sirotu na svoju sramotu” elementa hrvatske mitologije o nezahvalnim “muslićima”.

Slično je i s tekstom Mate Mijića na Večernjem.hr, u kojem se za izbor Komšića optužuju i “vehabijska sela”, konstruira se mučka svebošnjačka zavjera i na kraju poziva na novi politički kurs kojim bi se spremno dočekao navodni skori raspad “dejtonske Bosne i Hercegovine”.

Naravno, u tom su duhu i izjave Čovićeve dvorske lude Marija Karamatića, koji je ko zna koji put pozvao na otcjepljenje, umišljajući valjda da je Bosna i Hercegovina nekakav zbir zasebnih teritorija, a ne nedjeljiva država s hiljadugodišnjim kontinuitetom.

To su samo neke od reakcija, i to one blaže vrste, no one u svojoj suštini, ali i načinu artikulacije, nose sve uzroke i razloge Čovićevog poraza i Komšićeve pobjede. Indikativno je da njihovi autori nisu ni najmanje svjesni te činjenice.

PROČITAJTE I...

Ogrezao u propagandi koju provodi trenutni kantonalni režim u Sarajevu, Stojanović otvoreno i drsko poručuje da je glavni cilj kantonalnog režima kontrola utroška sredstava KCUS-a, tačnije mijenjanje svrhe doznačenih sredstava jer je takvo (inače sasvim diletantsko) uplitanje i prenamjena, kako sasvim ozbiljno Stojanović tvrdi, dužnost skupštinske većina koja zna bolje od menadžmenta KCUS-a kako i gdje trebaju takva sredstva ići.

Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbjegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspjeh naše politike

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!