Loše, gore, Tadić

Nastavit će Tadić isto onako kako (ni)je radila u posljednje dvije i po godine. I kako su radili i njezini prethodnici. Dopuštati bildanje optužnica kako bi se ispunila tužilačka norma, žmiriti na oba oka na indicije kako među njenim uposlenicima postoje oni koji dogovaraju s optuženicima za kriminal tok istrage i dokazne materijale koji će rezultirati obustavljanjem istrage ili, u najgorem slučaju, odbacivanjem optužnica.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine uspjelo je u proteklim godinama, u oštroj konkurenciji, postati jedna od najgorih institucija u ovoj zemlji. Niti u jednu drugu instituciju nije skrhano toliko novaca, što inostranih, što iz bh. budžeta, a da ima gore rezultate od državnog tužiteljstva.

Imali su glavne tužitelje od kojih niti jedan nije okončao mandat na tom mjestu od prvog do posljednjeg dana, glavne tužitelje koji su se usred istraga sastajali sa osumnjičenicima za šverc oružjem, glavne tužitelje koji su, kao priučeni suci općinskih sudova, dolazili na te pozicije pa instituciju kojom rukovode pretvarali u turističku agenciju za vlastitu promociju. Rasla je kvadratura prostorija u kojima “rade”, tripliciran je broj uposlenih, uglavnom onih na visokim štiklama, pa se tako u kabinetu doskorašnjeg, friško optuženog glavnog tužitelja tiska troje umjesto jednog šefa kabineta.

U isto vrijeme padao je broj optužnica i presuda za kriminal i korupciju. Nestajali su dokazi tokom transporta između dva, nekoliko kilometara udaljena tužiteljstva. Tužiteljstvo BiH potpuno je zatvoreno za javnost, sve je kod njih “bez komentara”. I takvo je Tužiteljstvo BiH, uz blagoslov isto tako sumornog VSTV-a, prije nekoliko dana dobilo šeficu. I to baš onakvu kakvu zaslužuje. Bljedunjavu, anemičnu Gordanu Tadić, koja je dvije i po godine ispred svog imena nosila prefiks v. d. Prefiks koji ju je, znala je kazati, priječio da se uopće bavi svojim poslom.

V.d. je krivac što nema istrage o referendumu, o kupovinama diploma, o stanovima političara, o bankama, o ilegalnom hercegovačkom komesaru policije koji pokuša državni udar zabranjujući transport migranata. Ništa to nije mogla raditi Gordana Tadić jer je bila vršiteljica dužnosti. Dobro, zaboravili smo kako je Gordana Tadić nešto ipak uradila. Uspjela je ishodovati građevinsku dozvolu za nove prostore Tužiteljstva BiH, gdje će se smještati i parkirati oni koje je uposlio njezin prethodnik, a i ona će, vjerovatno, dati priliku nekim novim pravnicima.

To što više nema v. d. neće glavnu tužiteljicu priječiti da i dalje ne radi ništa. Korupcija, organizirani kriminal, istrage poslova u čijem su središtu visokopozicionirani političari nju neće previše zanimati. To nije u fokusu njenog zanimanja jer zna da se tako gubi svaki prefiks preko VSTV-a, koje ju je i imenovalo. Kad bismo bili do kraja zlobni, kazali bismo onog vijeća koje je pod kontrolom dviju ovdašnjih velikih partija uspjelo etnički počistiti Tužiteljstvo uz simpatije najnovijeg lidera opozicije.

Nastavit će Tadić isto onako kako (ni)je radila u posljednje dvije i po godine. I kako su radili i njezini prethodnici. Dopuštati bildanje optužnica kako bi se ispunila tužilačka norma, žmiriti na oba oka na indicije kako među njenim uposlenicima postoje oni koji dogovaraju s optuženicima za kriminal tok istrage i dokazne materijale koji će rezultirati obustavljanjem istrage ili, u najgorem slučaju, odbacivanjem optužnica.

Bavit će se pomalo ratnim zločinima, procesuirajući tek puke izvršioce, dok će oni koji su ih naređivali i dalje ostajati na slobodi, pokušavajući lagano, ispotiha napraviti balans. Ostat će sve isto, onako loše kako je bilo i do danas. Osim što će njezin muž vjerovatno češće servisirati vozilo kako Tadić, u slučaju novog kvara, ne bi mogla nekoga misteriozno optužiti za pokušaj ubistva. Jer to više baš i ne bi imalo nekog smisla sada kada više nije v. d.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!