Lokalna vlast tretira nas kao skupljače poštanskih markica i znački

“I pored više usmenih i pisanih zahtjeva, općinska, a sada gradska administracija ne želi da pomogne oko rješavanja problema prostora za 'Preporod', iako deseci prostora u vlasništvu Grada stoje prazni. Namještaj i dokumentacija 'Preporoda' smješteni su po privatnim kućama, a sastanci se održavaju po kafanama. Ove godine BZK 'Preporod', kao najstarijoj instituciji u Bošnjaka poslije Islamske zajednice, odobreno je 2.000 KM sredstava, što je 0,64% od ukupnih sredstava namijenjenih za organizacije sporta i kulture. Od odobrenih sredstava do danas nismo dobili ni marku”

 

 

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

 

Mersed Šahinović , predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Visoko, rođen je u ovom gradu 1958. godine. U Visokom je završio osnovnu i srednju školu, a Tehnološki fakultet Zagreb 1983. godine. Od 1985. do 1997. godine radio je u KTK “Visoko” i za to vrijeme publicirao 4 istraživačka rada iz oblasti kožarstva. Bio je član Ratnog predsjedništva Općine Visoko zadužen za informiranje i potpredsjednik Okruga Sarajevo. Godine 1994. godine izabran je za prvog predsjednika Kantonalnog odbora SDA Zeničko-dobojskog kantona i s ove funkcije radio je na konstituiranju Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH. Cijeli život posvetio je društveno korisnom dobrovoljnom radu, posebno s omladinom. Suosnivač je Radija “Naba” i pokretač i osnivač TV “Visoko”.

STAV: “Preporod” u Visokom trenutno vodi borbu za opstanak. Izbačeni ste iz prostorija koje ste ranije koristili… Gdje ste trenutno smješteni?

ŠAHINOVIĆ: Još od osnivanja “Gajreta” 1903. godine stanovnici Visokog podržali su ideju osnivanja jedne takve organizacije Bošnjaka i materijalno je pomagali, a veliki broj djece iz Visokog bio je stipendiran do završetka Drugog svjetskog rata od “Gajreta” i “Narodne uzdanice”. Visoko je prvi grad u Bosni i Hercegovini u kojem je održana obnoviteljska skupština tadašnjeg KDM “Preporod”. Tadašnja općinska vlast u Visokom pružila je maksimalnu podršku radu društva. Zahvaljujući “Preporodu”, kultura je bila prisutna u Visokom i u ratu.

Ipak, vremena su se promijenila. Godine 2007. rukovodstvo “Preporoda” zateklo je stvari i dokumentaciju ispred kancelarije u hodniku Domu kulture, a u prostorije je bila useljena RTV “Visoko”. Tek 2015. godine Nadzorni odbor KTK “Visoko” daje na korištenje dio praznih prostorija koje više nije koristio, a koje su bile u vlasništvu Općine Visoko. BZK “Preporod” je generalno renovirao prostorije, a u renoviranje i opremanje prostorija uloženo je više od 20.000 KM. Tada KTK “Visoko” i Općina Visoko ulaze u spor oko vlasništva prostora, a KTK podiže tužbu protiv “Preporoda” i traži iseljenje. Zahvaljujući sprezi direktora KTK, advokata i sudije, “Preporod” gubi spor i ekspresno je izbačen na ulicu prije skoro dvije godine. Do tada najaktivnija nevladina organizacija u Visokom s više od 20 manifestacija godišnje i jedno od najaktivnijih općinskih društava BZK “Preporod” u Bosni i Hercegovini nalazi se na ulici. I pored više usmenih i pisanih zahtjeva, općinska, a sada gradska administracija ne želi da pomogne oko rješavanja problema prostora za “Preporod”, i pored toga što desetine prostora u vlasništvu grada stoje prazne. Namještaj i dokumentacija “Preporoda” smješteni su po privatnim kućama, a sastanci se održavaju po kafanama. Za razliku od nekih sportskih klubova kojima se bez ikakvih programa dodjeljuje nekoliko stotina hiljada maraka godišnje, “Preporod” je svrstan u kategoriju skupljača poštanskih markica i znački. Ove godine BZK “Preporod”, kao najstarijoj instituciji u Bošnjaka poslije Islamske zajednice, odobreno je 2.000 KM sredstava, što je 0,64% od ukupnih sredstava namijenjenih za organizacije sporta i kulture. Od odobrenih sredstava do danas nismo dobili ni marku. Cijena korištenja mala sale u općinskom vlasništvu za nas je 250 KM za promociju knjige, a neka udruženja građana dobijaju na korištenje objekte vrijedne nekoliko miliona maraka besplatno. To je stanje u kojem se društvo BZK “Preporod” Visoko trenutno nalazi.

STAV: Čini se da su s novim rukovodstvom “Preporoda” neke stvari pomaknute s mrtve tačke i da se napokon počelo raditi na konkretnim projektima. Kako gledate na novo rukovodstvo i kako bi se na visočki “Preporod” mogla odraziti pozitivna klima s vrha ove institucije?

ŠAHINOVIĆ: Aktivnosti dosadašnjeg rukovodstva bazirale su se na određenim strateškim projektima, koji jesu važni, ali su istovremeno zanemarene druge aktivnosti zbog kojih je BZK “Preporod” osnovan. Takav pristup posebno se osjetio na nižim nivoima organiziranja, pa su aktivnosti općinskih društava zavisile od samoinicijative pojedinaca na terenu. Iako od izbora novog rukovodstva na čelu s prof. dr. Sanjinom Kodrićem nije prošlo mnogo vremena, već se osjete velike promjene. Ono što je za nas u općinskim društvima vrlo važno jesu stalni kontakti s rukovodstvom, kao i pokretanje novih projekata koji od baze grade sistem i približavaju kulturu običnom narodu. Novo rukovodstvo već je poduzelo neke aktivnosti na rješavanju naših problema u Visokom, a mi očekujemo da će nam te aktivnosti dati novi zamah u radu i da ćemo biti uključeni u nove zajedničke projekte, kako na lokalnom, tako i višem nivou.

STAV: Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” u Visokom organizirala je u julu Međunarodni festival muzike i folklora “Ljeto u Bosni i Hercegovini”. Festival je upriličen u saradnji s Evropskom asocijacijom festivala (EAFF), partnerom UNESCO-a. Ovo je četvrti put da BZK “Preporod” organizira ovakav festival, koji je ove godine okupio 265 učesnika u osam muzičkih i folklornih grupa, od kojih 170 dolazi iz Poljske, Rumunije, Bugarske, Irana i Izraela. Kako je protekao festival i šta on znači za Visoko?

ŠAHINOVIĆ: Organizacija ovakvog festivala kompleksna je i traje skoro deset mjeseci. U tom periodu je neophodno osigurati finansijske pretpostavke za održavanje festivala, smještaj i hranu za više stotina učesnika, prijevoz, prostor za nastupe s tehnikom i organiziranje programskih sadržaja za učesnike festivala u slobodno vrijeme. Paralelno s tim aktivnostima radi se na marketingu i animiranju učesnika da se prijave na naš festival. Nakon festivala, analiziramo uspješnost manifestacije i tada nam je vrlo bitno mišljenje naših finansijera i sponzora, gledalaca, a posebno mišljenje naših gostiju, direktnih učesnika festivala. U ugovoru o saradnji koji smo potpisali s Evropskom asocijacijom festivala folklora (EAFF) definirano je da grupe, koje su učestvovale na festivalu, nakon povratka svojim kućama dostavljaju pisane izvještaje s ocjenama o općem utisku s festivala, smještaju, koncertima, domaćinima, kao i mišljenje o gradu i zemlji u kojima su boravili. Izvještaji su interni i dostavljaju se nama da možemo ispraviti eventualne greške, a javno se objavljuje ocjena, prosječna za sve dosadašnje festivale, i ona je uvijek upisana pored imena festivala. Naši finansijeri su saglasni da nastavimo saradnju i u 2020. godini, broj gledalaca se svake godine povećava, a ove godine smo dobili do sada najvišu prosječnu ocjenu od učesnika festivala. Dobili smo ocjenu 9, a 10 je maksimalna ocjena. Iz ovih podataka može se zaključiti da je festival protekao dobro i da možemo biti zadovoljni.

Za Visoko, kao grad u kojem su smješteni učesnici, festival znači mnogo. U prosjeku, za vrijeme festivala ostvari se više od hiljadu noćenja. Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” na ime ulaznica za učesnike festivala naplatila je više hiljada maraka. Direktna korist od festivala je vidljiva, ali i indirektnu korist ne treba zanemariti.

STAV: Postoje li slični međunarodni festivali u BiH koje organiziraju neke druge institucije? Kako osiguravate finansijsku konstrukciju za organiziranje festivala?

ŠAHINOVIĆ: U Bosni i Hercegovini se svake godine organizira veliki broj festivala folklora, što se veže za naša tradicionalna narodna okupljanja i druženja. Festivali su uglavnom lokalnog karaktera i na njima se okuplja 5-10 kulturno-umjetničkih društava. Međunarodnih festivala je malo u Bosni i Hercegovini. Najviši rang festivala imaju oni koji rade u sklopu Međunarodnog vijeća organizatora festivala folklora i narodne umjetnosti (CIOFF). Ova organizacija zvanično je akreditirana i član je UNESCO-ovog Odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu (ICH). U Bosni i Hercegovini trenutno se organizira pet festivala koji su licencirani i ispunjavaju standarde CIOFF‑a. Četiri festivala održavaju se u entitetu RS, a jedan festival u Federaciji BiH. Ovaj podatak dovoljno govori o odnosu svih nivoa vlasti i privrede prema nematerijalnoj kulturnoj baštini. U sklopu ovih manifestacija nisu samo festivali folklora nego se održavaju i okrugli stolovi o očuvanju nematerijalne kulturne baštine, predstavljanje tradicionalne hrane i starih domaćih zanata, kako zemlje domaćina, tako i drugih zemalja učesnika. Naš je festival, i pored izuzetno malog budžeta, odmah ispod navedenih festivala i jedini je tog ranga u Bosni i Hercegovini. Razlika između ova dva nivoa organizacije festivala jeste ta što organizator festivala pri CIOFF-u snosi sve troškove boravka i aktivnosti učesnika, a na našem festivalu učesnici sami plaćaju fakultativne izlete, ulaznice u muzeje… Ključna posljedica iznosa budžeta jeste ta što na CIOFF festivalima organizator bira učesnike, a na našem nivou festivala učesnici biraju nas. Sredstva za festival osiguravamo dijelom od općina (Ilijaš, Vogošća i Visoko) gdje se održava festival i nešto malo od sponzora. Hotel “Piramida sunca”, Hotel “Džale” i Franjevačka klasična gimnazija u Visokom, gdje su smješteni učesnici, za nas su spustili cijene do donjeg nivoa isplativosti da bismo mogli održati festival. Zahvalan sam im na izuzetno velikoj pomoći.

STAV: Kako uspijevate, kao lokalni ogranak “Preporoda”, organizirati međunarodni festival?

ŠAHINOVIĆ: Organizacija ovakvih manifestacija direktno zavisi od ljudi koji imaju želju, znanje i snagu da organiziraju ovakve događaje. Ja sam imao sreću da za saradnike imam nekoliko entuzijasta koji žele da se izdignemo iz ovog našeg sivila i da damo doprinos afirmaciji naše domovine, naše kulture i tradicije. Kada uz sve to imamo u državnim institucijama i privredi ljude koji nas razumiju, onda možemo raditi manifestacije poput međunarodnih festivala, manifestaciju o Nasuhu Matrakčiji, Festival sevdalinke i slično. Svakako da se sve ovo nije moglo realizirati bez direktne podrške Matičnog odbora BZK “Preporod” i našeg predsjednika prof. dr. Sanjina Kodrića, koji nam mnogo pomaže u realizaciji ovakvih projekata. Naš je predsjednik ove godine u Ilijašu, s načelnikom Općine Akifom Fazlićem, otvorio ovogodišnji festival i time nam dao veliku podršku za dalji rad. Mediji, a posebno magazin Stav i portal Faktor.ba, redovno su pratili naše aktivnosti i pomogli nam u realizaciji i afirmaciji naših projekata.

STAV: Koliko je važno organizirati festivale pučke kulture na međunarodnom nivou? Šta time dobijamo?

ŠAHINOVIĆ: Kada smo odlučili da idemo u realizaciju jednog ovakvog projekta, želja nam je bila da to ne bude obični festival folklora. Cilj nam je bio da, pored afirmacije naše tradicije i običaja kao važnih faktora našeg identiteta, afirmiramo našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, njene prirodne ljepote i turističke potencijale. Osim kulturno-historijskih znamenitosti gradova u kojima se održavao festival, učesnici su o svom trošku posjetili još Sarajevo, Mostar, Blagaj, Travnik, Jajce, Plivska jezera, Višegrad, vodopade Skakavac i Kravice. Svi su učesnici oduševljeni onim što su vidjeli. Nakon povratka u svoju domovinu prenijeli su svoje utiske o ljepotama naše domovine, što smo imali priliku da vidimo i na društvenim mrežama. Održavanjem festivala poboljšavamo i turističku ponudu, a našim Bošnjacima koji dolaze na godišnje odmore u tom periodu omogućili smo da osjete “još bolji miruh svoje domovine”. Ovim festivalom pomažemo i našim članovima domaćih folklornih društava koji učestvuju na festivalu da što bolje osjete da svojom igrom i pjesmom ponosno predstavljaju Bosnu i Hercegovinu i da pripadaju velikoj svjetskoj porodici naroda i kultura.

STAV: Zbog čega je folklor važan dio tradicije i identiteta? Je li upravo folklor onaj dio narodne tradicije preko kojeg velika većina pripadnika jednog naroda komunicira s vlastitim naslijeđem?

ŠAHINOVIĆ: Narodne nošnje koje su karakteristične za jedan narod, koreografije, melodije i pjesme satkane su od niza faktora kao što su podneblje, običaji, uvjeti života, socijalni status, religija i, naravno, možda ono najvažnije – stanje duše jednog naroda. Svi ovi faktori čine jedinstven neponovljiv “kulturološki DNK” tog naroda, koji je karakterističan za tu grupu. To je dio nevidljive pupčane vrpce koja veže pripadnike te grupe za njihovu maticu. Preko te veze oni dobijaju duhovnu hranu i osjećaj pripadnosti svojoj zajednici. To najbolje mogu osjetiti naši ljudi koji žive van domovine kada čuju zvuke zavičaja i osjete smiraj duše. Zbog tih stvari važan nam je folklor i pjesma kao dio našeg identiteta, jer pojimo žedne duše našeg naroda. Gledajući i slušajući te zvuke, ljudi se prisjećaju svog zavičaja, dragih ljudi, običaja i tradicije, i to prenose na svoje potomke. Prekidom te veze ljudi odlaze u neki novi prostor i vrijeme iz kojeg nema povratka.

STAV: Kako su organizirana folklorna udruženja u našoj zemlji? Postoji li saradnja između bošnjačkih, hrvatskih i srpskih folklora?

ŠAHINOVIĆ: U Bosni i Hercegovini aktivno je nekoliko stotina kulturno-umjetničkih društava koja izučavaju i afirmiraju narodne igre i pjesme. Skoro svako veće naseljeno mjesto ima svoje kulturno-umjetničko društvo, što je dokaz da svi narodi u Bosni Hercegovini nastoje očuvati tradiciju i identitet. U izučavanju igara i pjesama kod društava u Bosni i Hercegovini slična je situacija kao i u politici. Srpska i hrvatska društva uglavnom izučavaju igre i pjesme svog naroda i susjednih država, dok veliki broj bošnjačkih i multinacionalnih društava u svom repertoaru imaju igre svih naroda u Bosni i Hercegovini, kao i koreografije iz drugih država, kao što su Sjeverna Makedonija i Srbija. Multinacionalnih društava ima mnogo i ona uglavnom djeluju na području Federacije BiH, gdje su Bošnjaci u većini. Saradnja između nacionalnih kulturno-umjetničkih društava postoji, ali, po mojim saznanjima, u vrlo malom obimu.

STAV: Koje su to specifičnosti bošnjačke i bosanskohercegovačke folklorne tradicije?

ŠAHINOVIĆ: Već spomenuh koji sve faktori utječu na specifičnost folklornog izražaja jednog naroda. Melos u narodnim igrama i pjesmama dosta je šarolik, tako da imamo među Bošnjacima različite nošnje i melodije. Specifične su igre, naprimjer, iz Bosanske krajine, Centralne Bosne, Sarajevskog polja, Visokog, Bjelašnice, Hercegovine, Sandžaka, kao što je i razlika u nošnji, igri i načinu pjevanja u gradskim i seoskim sredinama. I pored spomenutih razlika, u našim igrama i pjesmama mnogo je više zajedničkih karakteristika. U našim igrama osjeti se govor duše, dostojanstvo, pristojan izgled, ljubav i poštovanje između muškarca i žene. U našim igrama žena ponosno igra, a u kolu svoju vezu s muškarcem ostvaruje preko maramice, koja štiti njeno dostojanstvo kako propisuju naša tradicija i vjera. Na moje veliko razočarenje, posljednjih godina osjeti se devastacija te ljepote. Pojedina društva u neznanju ili nedostatku sredstava na zvaničnim nastupima u zemlji i inostranstvu igraju bosanske igre u patikama “Nike” ili “Adidas” ili, umjesto čarapa, koriste nogometne štucne sa znakom “Diadora”. Pojedini ugostitelji s nekim kulturno-umjetničkim društvima u kafanama organiziraju članove folklorne sekcije da plešu oko stolova, što potpuno ruši sve ljepote našeg folklora. Tim pojavama treba se oštro suprotstaviti.

STAV: Zašto nemamo nacionalnu reprezentaciju u folkloru kao što to imaju neke druge države?

ŠAHINOVIĆ: Nažalost, Bosna i Hercegovina nema svoj nacionalni folklorni ansambl, kakav imaju skoro sve zemlje koje su bile u sastavu Jugoslavije. Bilo je pokušaja nakon rata da se oformi jedan takav ansambl, ali bez uspjeha. Hrvatski “Lado”, srpsko “Kolo”, sjevernomakedonski “Tanec” profesionalni su ansambli koji aktivno rade već 50-70 godina, širom svijeta dostojno predstavljaju kulturu svojih zemalja. Mi u Bosni i Hercegovini, zbog kompliciranog i nametnutog ustavnog uređenja, nismo u mogućnosti da finansiramo ni najstarije institucije, kao što je Zemaljski muzej, a da ne govorimo o folklornom ansamblu. Kao primjer možemo navesti Folklorni ansambl “Lado” iz Zagreba, koji trenutno ima 38 profesionalnih igrača i 14 muzičara. Održavanje takvog ansambla košta oko milion eura godišnje. Naravno, oni sigurno nisu samo potrošači, već svojim nastupima širom svijeta ostvaruju i velike prihode. Nošnje, ostali rekviziti i instrumenti koje oni koriste za svoje nastupe napravljeni su od visokostručnih ljudi, tako da te ansamble nerijetko nazivaju putujući muzeji. Bosna i Hercegovina nesporno ima izuzetnih stručnjaka iz oblasti etnologije i etnomuzikologije s kojima sam kontaktirao i koji su spremni da svoje znanje i iskustvo ulože u jedan takav projekt, a imamo i izuzetno dobre i talentirane koreografe i igrače koji su zaljubljenici svog posla. Novac za formiranje i rad nacionalnog ansambla folklora je potreban, ali ne dovoljan preduvjet.

STAV: Postoje li naznake da bismo mogli dobiti jednu takvu reprezentaciju i ko je meritoran da radi na “sastavljanju” folklorne reprezentacije?

ŠAHINOVIĆ: Do prije mjesec nisam baš bio optimista da možemo ući u takav projekt. Međutim, prisustvo okruglom stolu “Bošnjaci – stanje i perspektive” u Sarajevu, koji je održan u sklopu obilježavanja Dana Bošnjaka, učinilo je od mene velikog optimistu. Okruglom stolu su, pored predsjednika i članova BZK “Preporod”, prisustvovali predstavnici Islamske zajednice, ministri, načelnici općina, univerzitetski profesori i predstavnici naše dijaspore. I pored niza iznesenih problema, osjetila se velika želja da se poboljša naše stanje. Oni koji mogu pomoći obećali su svoju punu podršku. Potrebna je manja grupa ljudi koja će pokrenuti taj posao za početak u okviru BZK “Preporod” i okupiti sve stručnjake i entuzijaste i, naravno, osigurati novac. To nije nemoguća misija, jer ako neki lokalni sportski klub može da osigura više stotina hiljada maraka za godišnje takmičenje, ne vidim razlog zašto nacionalni folklorni ansambl to ne može. Uostalom, ne moramo odmah biti profesionalci, bitno je da krenemo s projektom.

 

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!