fbpx

LAŽNI SVJEDOK

Prijavljuju ga i zato je nužno opravdati se. Neko vrlo revan ili samo pakostan postao je razlog što ga pozivaju i pretresaju slučaj. Slučaj kojeg zapravo nema. Samo nečija sumnja. Ili bolesno uvjerenje. Sad je potrebna potvrda o nemanju nekretnine. Pitao je ko ga prijavljuje. Istražitelj tu tajnu ne otkriva

 

 

Piše: Irfan HOROZOVIĆ

 

Brko se nasmiješio kad se sjetio naziva jedne krčme iz mladosti.

Bilo je to u vrijeme kad su Ćelo i on bili gotovo nerazdvojni. Htjeli su nešto pojesti. I tad je Ćelo izgovorio to ime. Pojeli su čorbu. I bila je, koliko se sjeća, odlična. Ili su samo bili gladni.

I sad se zadesio na sličnom mjestu.

Ulaze umorni i bezvoljni ljudi da se okrijepe, nešto popiju i pojedu. I vade upitnike koje valja ispuniti.

Tu su zbog više volje.

Toliko su zamišljeni nad svojom sudbinom da više ništa ne razumiju.

Svi ostali u krčmi sve razumiju.

I po očima sve raspoznaju.

Kao i upitnike.

 

– Najbliži je “Lažni svjedok” – rekao mu je prijatelj Ćelo.

– A tu se uvijek može nešto dobro pojesti. I popiti.

Naravno, to mu zapravo nije ime, nadimak je koji podrazumijeva mnogo stvari.

Najvažnije je mjesto gdje se nalazi.

 

Svaki grad s istražnim odjelom i sudom ima takvu krčmu. I sve one imaju lijepa imena:

“Kesten”

“Tratinčica”

ili

“Paragraf”.

 

Nije važno ni vrijeme u kom se sve događa.

Krunski svjedok krunski je virus.

 

Sve je tu moguće pronaći.

I svjedoka za bilo šta.

 

Uostalom, i on je tu zbog nepoznatih lažnih svjedoka. Prijavljuju ga i zato je nužno opravdati se. Neko vrlo revan ili samo pakostan postao je razlog što ga pozivaju i pretresaju slučaj. Slučaj kojeg zapravo nema. Samo nečija sumnja. Ili bolesno uvjerenje. Sad je potrebna potvrda o nemanju nekretnine. Pitao je ko ga prijavljuje. Istražitelj tu tajnu ne otkriva.

Anonimna dojava.

Ili pismo (tekstološki je moguće iščitati mnogo o pisaocu). Ništa mu od tog nije pokazano. Dodir zlobe ili sjena nekkomšijikrepakrava karaktera. Mentaliteta.

Kad se odazvao na novi istražni poziv, sve mu je počelo ličiti na Proces. Kafkin, naravno.

To na nevidljiv način djeluje na porodicu. I oni su posredno pod istragom.

A stari prijatelj Ćelo? Ko zna gdje je… Brko ga godinama nije vidio. Vjerovatno se ponovo vjenčava sa ženom od koje se nedavno rastao.

Tako Brko sjedi zamišljen i prilazi mu čovjek koji o papirima očito zna sve. Možda je konobar, a možda i nije.

– Dolazili ste ovdje, zar ne?

– Mislim da nisam.

Nije imao namjeru otići.

– To je jednostavno – kaže dok gleda u formular.

– Pretpostavljam – odgovara.

– Ispunio si ispravno – kaže uvjereno iako mu se čini da je samo ovlaš pogledao.

– Nadam se.

– Jesi li kupio taksu?

– Jesam.

– Onda je sve u redu.

 

Tako pripremljen Brko, čovjek kojeg sam nekad tako dobro poznavao, ušao je u sud.

Skinuo je jaknu i prošao kroz sigurnosna vrata.

 

Navukao ju je potom i zakoračao hitro kroz hodnik, a onda je najednom nastala galama. Ujdurma. Panika.

Okrenuo se i vidio policajce koji jure ka njemu.

– Ima nož! – vikao je jedan

Sve je to bilo nestvarno. Neshvatljivo.

Slika čovjeka s mesarskom nožekanjom iz nekog jeftinog horor-filma.

Brko ugleda sebe u očima prestrašenih ljudi koji su se žurno udaljavali.

Zgrabili su ga čuvari i počeli pretraživati.

Tad je vidio švicarski nožić kojim se koristio za mnoge stvari. Najviše za krupno voće ili neko drugo jelo.

Očito ga na rendgenu nisu odmah primijetili u jakni.

Uzeli su nožić i sve se stišalo.

Ostalo je dosadno čekanje pred kancelarijom.

 

Napokon, kad se sve razriješilo i kad je ponovo dobio svoj švicarski nožić, Brko se vrati u krčmu “Lažni svjedok”. Lice poznavaoca papira odmah se pojavi pred njim. Nasmiješeno. Kao da je znao šta se upravo dogodilo.

– Šta želite? – zapita.

– Čorbu. Ukoliko ima. I nešto oštro.

– Naravno da ima. Izvrstan izbor.

 

Nekoliko stolova dalje podiže se jedan čovjek, okrenut leđima, a onda krenu netremice zagledan u Brku. Nije bio zadovoljan.

Jesam li to upravo vidio insert iz filma Lažni svjedok, pomisli Brko. Ili bar Potkazivač.

Čovjek je otišao.

I ništa se više nije moglo učiniti.

Vrata su zjapila prazna, a iza njih je možda čekala policija.

Bar nisam uhapšen. Iako je greška očito njihova. To zna uzrokovati još veći bijes.

Ko zna zašto, Brko pomisli kako ne bi bio pouzdan svjedok ni samom sebi, a pogotovo ne nekom drugom.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo, pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače

“Edine, jesi li normalan? Vrati se u rov. Edineeee....!”, vikao je iz sveg glasa Osman. Agresorska pješadija nadirala je lijevim krilom zaštićena “pragom” i tenkom, koji su bjesomučno tukli po liniji. A Edin, slijep i gluh za sve oko sebe, smirenim, uvježbanim pokretima razvlačio je “zolju”, postavio je na rame i nanišanio pravo u grdosiju koja se uz brektanje i huku kretala naprijed. Odjednom mi se činilo da se to događa negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti, nisam registrirao nikakve zvukove, sve kretnje bile su kao na usporenom filmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!