fbpx

Kriza ljudskog ponašanja: Virus zarazio ekonomiju

Moguća su dva scenarija u vezi s ovom situacijom. Prvo, ako se ovakva situacija nastavi, to bi mogao biti uvod u recesiju. Svaka recesija ima svoje karakteristike. Pad ekonomskih aktivnosti, otkazivanje ugovora o poslovanju ili nesklapanje novih, smanjenje izvoza i ono što je posebno bitno: povećanje nezaposlenosti, jer preduzeća u recesiji ne zapošljavaju nove radnike. nego ih počinju otpuštati. Slabljenje poslovanja u realnoj privredi povezano je i s javnim finansijama, budžeti bi mogli postati nestabilni, odnosno, recesija u realnom sektoru mogla bi se preliti i na javni sektor, što bi moglo dodatno utjecati na ukupnu ekonomsku sliku. Drugo, ako se situacija s virusom riješi u skorije vrijeme, onda bi se u narednom periodu, u trećem i četvrtom kvartalu ove godine, uz oporavak ekonomskih aktivnosti, mogla očekivati rehabilitacija poslovanja te bi ovo bio privremeni problem

Piše: Jakub SALKIĆ

Širenje korone izazvalo je pravi ekonomski potres čije će se posljedice tek osjetiti, samo je pitanje koliko dramatično i koliko dugo. Neki bi ovo stanje nazvali ekonomskom krizom, dok bi drugi bili oprezniji prilikom definiranja ovog stanja, ali činjenica je da je svjetska ekonomija usporila. Koliko će kriza biti duboka, zavisi od dužine borbe protiv virusa. Već je sada turistički sektor na koljenima, prijevozničke kompanije također su u velikim gubicima, izvozno orijentirani proizvodni sektor već osjeća teškoće u poslovanju, što će neminovno usporiti ekonomiju.

Jedan od najznačajnijih efekata koji može ozbiljno poremetiti tržišnu ravnotežu svakako je panika. Uspaničeni ljudi kupuju zalihe hrane, što i nije problematično samo po sebi. Problematično je to što je takva situacija pogodna za nesavjesne trgovce da nerealnim dizanjem cijena zarađuju ekstra profit i narušavaju tržište. Također, takvu situaciju trgovci mogu iskoristiti da zadržavanjem robe u skladištima prave prividnu nestašicu kako bi imali opravdanje za prodaju po znatno višim cijenama. Ako situacija s virusom postane ozbiljnija, takav scenarij sasvim je realan. S obzirom na to da panika vodi ka iracionalnom ponašanju po modelu stada, neophodno je hladne glave razmišljati o cjelokupnoj situaciji. Međutim, ne smijemo izgubiti iz vida da mnogi u Bosni i Hercegovini u svijesti imaju glad tokom Agresije, to je trauma koja mnoge tjera da se na prvi znak opasnosti opskrbe namirnicama. To ipak treba razumjeti. Ko se mlijekom opeče, i u jogurt puše.

Predsjedniku Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH Adnanu Smailbegoviću po cijeli dan zvoni telefon. Informacije s terena neprestano pristižu.

“Za sada je najviše pogođena industrija turizma, ugostiteljstva i prijevoza putnika i robe. Hoteli su prazni. Evo, kažu mi iz jednog hotela koji ima kapacitet za hiljadu gostiju da ih imaju samo dvadeset, transport putnika već odavno je znatno umanjen, a sada se zbog Italije znatno smanjio i promet roba. Zbog situacije u Italiji dolaze na udar i industrije blisko vezane za Italiju – obuća, tekstil, koža, metal, jer su lanci snabdijevanja prekinuti, i repromaterijala i gotovih proizvoda, tako da sada već poneke firme puštaju ljude kući. Čekaju da se ova situacija malo stabilizira. Možemo samo moliti Boga da se ovo ne proširi i da ne ode na Njemačku i susjedne zemlje jer bismo tada zaista došli u mnogo veće probleme”, kaže Adnan Smailbegović.

O krizi, odnosno ekonomskom usporavanju, kako ko voli da nazove aktuelnu situaciju, razgovarali smo s profesorima ekonomskih fakulteta univerziteta u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Svi se slažu u jednom – ovo je potpuno nova kriza čiji uzroci nisu ekonomske prirode, ali posljedice itekako jesu.

ADNAN EFENDIĆ, EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

Adnan Efendić, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, smatra da je još rano govoriti o svjetskoj ekonomskoj krizi, barem u kontekstu kako ekonomisti definiraju krizu, ali da je došlo do kratkoročnog usporavanja ekonomskih aktivnosti i ekonomskog rasta, tu više nema dilema.

“Sigurno da će efikasnost sučeljavanja svijeta s virusom korona primarno, u smislu brzine stavljanja pod kontrolu, odrediti troškove ovog faktora za svjetsku ekonomiju. Ako se to desi u relativno kratkom roku (pretpostavimo 1-2 mjeseca), za očekivati je i oporavak ekonomskih parametara u relativno skorije vrijeme. U Bosni i Hercegovini također se očekuje pogoršanje većine projiciranih ekonomskih indikatora za 2020. godinu, počev od ekonomskog rasta, javnih prihoda, domaćih i stranih investicija, a u konačnici i uspjeha na tržištu rada koji smo svjedočili kroz smanjenje nezaposlenosti. Da li ćemo doći do negativnih stopa ekonomskog rasta i recesije, rano je govoriti, ali, iskreno, ne očekujem takav scenarij u konačnici”, kaže Efendić.

Izvor ekonomskog poremećaja, dodaje on, u ovom slučaju jeste vanjski faktor, nešto što je izvan ekonomskog sistema, ali ipak dovoljno snažan da je doveo do promjena u ponašanju potrošača, proizvođača, investitora, vlada, i to u smjeru koji ograničava ekonomske aktivnosti. S te strane, adekvatno suočavanje s ovim problemom, vraćanje povjerenja u smislu da strah od većih poremećaja ostane iza nas, sigurno će reducirati negativne percepcije, ponašanje ekonomskih učesnika, i pokrenuti stvari u optimističnom pravcu. Samim tim, objašnjava Efendić, izuzetno je važno riješiti uzrok, a simultano pristupiti internom tržištu kroz specifičnu dozu fleksibilnosti kako bismo odgovorili izazovima koji su pred nama. Neophodno je stoga da vlade svih zemalja, a tako i Bosne i Hercegovine, pomognu poslovnom sektoru u prevladavanju ovog kratkoročnog ekonomskog udara na likvidnosti pokazujući dodatnu fleksibilnost (npr. u sistemu oporezivanja), proinvesticionu aktivnost (npr. aktiviranjem javne potrošnje), a vodeći računa o specifičnostima sektora privrede koji su najviše pogođeni trenutnim poremećajem.

“Ova kriza ima uzrok izvan ekonomskog sistema, potpuno egzogeni, vanjski, ali s jakim ekonomskim posljedicama. To nismo vidjeli u skorije vrijeme jer su posljednje krize koje smo svjedočili (npr. 2008. i 2012) bile primarno uzrokovane poremećajima u okviru ekonomskog sistema pa su i rješenja tražena kroz intervencije u ekonomskom mehanizmu. Samim tim i suočavanje s novim ekonomskim izazovom koji je pred nama ići će ruku pod ruku s vraćanjem povjerenja u uspješnost zdravstvenog sektora, a onda indirektno i novim pozitivnom zamahom ekonomskog sistema”, kaže Efendić.

S obzirom na to da su države prisiljene da se zatvaraju, uvode restrikciju za protok ljudi i roba, pitanje Stava jeste kakve efekte to može imati na tržište pojedinačnih država, na ponašanje potrošača, cijene…? Profesor Efendić odgovara: “Ekonomska praksa nas uči da su ovakve mjere dugoročno ekonomski štetne za sve, ali vjerujemo da se ovdje radi o kratkoročnim mjerama i da će i negativni efekti biti kratkoročni, i uskoro iza nas. Potrošači će sigurno prilagođavati svoje ponašanje novim okolnostima, čemu već svjedočimo, a znatnijih poremećaja u cijenama ne bi trebalo biti ako dođe do stabilizacije u skorije vrijeme. U vezi s dinamikom cijena, bitno je kazati da će neke cijene rasti, neke ostati iste, neke padati, a ono što je u konačnici relevantno jeste neto-efekt svih ovih promjena, a tu ne očekujemo velike poremećaje na tržištu.”

Kako god, ova će kriza, zaključuje Efendić, sigurno promijeniti ekonomsku povijesti, unijeti nova iskustva u ekonomska promišljanja, nove parametre za projekcije i donošenje ekonomskih odluka u budućnosti.

“Za neke je ova kriza već sada šansa: nagli rast tražnje za određenim robama i uslugama vezanim za ovaj zdravstveni poremećaj određenim sektorima donijet će velike profite (npr. farmaceutskom sektoru). Ekonomisti nastoje da u svim prilikama donose najbolje ekonomske odluke, pa i u kriznim. Tu mislimo na potencijalno iskorištavanje šansi u novim okolnostima ili umanjivanje potencijalnih gubitaka u negativnom ciklusu; i jedno i drugo prave su odluke koje treba na taj način promatrati”, kaže Efendić.

DŽEFER ALIBEGOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

“Što se tiče ekonomskog segmenta, međunarodne ekonomije, međunarodnog investiranja, naravno, životi ljudi nisu usporedivi ni s čim, ali dugoročne posljedice na strani ekonomije zapravo su značajnije. Očigledno je o čemu se radi; čim se na bilo koji način uspori, onemogući protok ljudi i protok roba, kada se među potrošače unese strah od prijenosa virusa, sama trgovina pada. S druge strane, raste trgovina robama i u izvjesnoj mjeri uslugama koje su vezane za percipiranu zaštitu od virusa i za strah kod ljudi, odnosno paniku. Itekako raste potražnja za dezinficijentima, određenim prehrambenim artiklima itd. Očigledno je da će iz ovog kompletnog slijeda događanja neke kompanije izgubiti, posebno one koje su vezane za međunarodnu trgovinu repromaterijalima i plasmanom na strana tržišta, a nesumnjivo, neke će kompanije zaraditi. Još nismo došli u poziciju da farmaceutske kompanije zarađuju, a izvjesno je da ćemo vrlo brzo doći.

Kada se konkretizira testiran lijek, farmaceutske kompanije doći će u poziciju da zarađuju. Ono što je interesantno jeste posljedica na finansijskim tržištima, gdje sada vidite da padaju cijene skoro svih vrijednosnih papira koji nemaju nikakve veze ili samo neke tanke s virusom, pa čak i s međunarodnom trgovinom, pada vrijednost suverenog duga zemalja, što je, možemo reći, gotovo pa posve bezumna reakcija. Kada je riječ o finansijskom tržištu, ova kriza je kriza panike na finansijskom tržištu, ona nije uzrokovana događajima na finasijskom tržištu niti ima posve jasnu vezu određenog industrijskog sektora i finansijskog tržišta kao što je to do sada bilo. Dakle, do sada su krize bile ili vezane za neki privredni sektor, poput krize tehnoloških kompanija 90-ih godina, ili je bila vezana za sam finansijski sektor, poput krize 2008. godine. Dakle, ova kriza čista je kriza panike, tj. kriza ljudskog ponašanja i, ako se razlozi za paniku završe relativno brzo, tržišta će proći bez značajnih dugoročnih posljedica. Međutim, ako se panika i neprestani pritisak straha prolongira na dugi period, onda je posve neizvjesno kako će tržišta na to reagirati jer se ovakva pandemijska panika javlja na visoko integriranim globalnim tržištima. Ovo je posve nova kriza, posve su nove okolnosti”, izjavio je za Stav profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Džafer Alibegović.

Zatvaranje granica, kao što je to slučaj s Italijom, svakako doprinosi drugačijem ponašanju potrošača od uobičajenog. Alibegović kaže da je visoko kontrolirana granica neobična situacija u odnosu na ono što su evropske države imale u šengenskom prostoru, pa se ne može govoriti o zatvorenim granicama nego o visokokontroliranim.

“Ni naša granica neće se potpuno zatvoriti, ne vidim nijedan razlog da se to učini, to bi bio apokaliptični scenarij, niti vidim razloge, niti opravdanje, niti vjerovatnoću da se to desi. Može se desiti da i mi počnemo strožije kontrolirati svoju granicu i da napravimo nešto užu propusnost, posebno za ljude, ali i robe iz određenih područja. To je za svijet današnjice vrlo neobična situacija. Dakle, više zemlje ne mogu opstajati izolirane, nema ekonomije koja je sebi dovoljna, koja može na duži rok opstati izolirana, barem ne bez poremećaja u životu i kvalitetu života ljudi. Nije realno očekivati ono što se kolokvijalno zove zatvaranje granica. Zatvaranje granica, kada bi se bukvalno granice zatvorile, bez ikakve dileme, bilo bi puno gore nego efekt virusa.

Ali i ovakva vrsta kontrole granica praktično je povratak Evrope unazad četrdesetak godina i više, evropske zemlje praktično su suspendirale Šengen. Ja se nadam da će se pandemija polahko početi smirivati. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije, ovo je prva pandemija koja je kontrolabilna, što je i njima nova spoznaja. Život se ipak uspio organizirati na neki način i, dok pandemija traje, vrhunac je prošao u Kini, na izvorištu zaraze, vidjet ćemo kako će Italija uspjeti iskontrolirati ono što se kod njih dešava, druge evropske zemlje stvari drže pod kontrolom, tako da ja ne vidim kao objektivan scenarij značajnije dalje poremećaje, već ovo jeste poremećaj. Posljedice se već trpe, posebno u ekonomijama koje su ovisne o protoku ljudi, odnosno o turizmu i organizaciji putovanja, susjedna Hrvatska trpi ozbiljne gubitke u turističkoj ponudi. Osjete se i kod nas u turističkom sektoru posljedice, trpi ponešto i naš proizvodni sektor, posebno na strani repromaterijala”, kaže Alibegović.

AZIZ ŠUNJE, EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

“Ova kriza dovodi do značajnog pada tražnje, na udaru je turizam, kao i industrija generalno. Ekonomija je sve više globalizirana, naša obućarska i tekstilna industrija u velikoj mjeri usmjerena je na italijanske proizvođače tekstilnih proizvoda i obuće, a kako je u Italiji situacija kakva jeste, nema narudžbi, a nemaju mogućnost to plasirati na neki drugi način. Generalno, kriza može dovesti do problema u poslovanju mikrobiznisa baziranih na uslužne djelatnosti. Niko ne zna koliko će to trajati i koje će imati manifestacije. Svijet je zatečen i još nema definiranog pravog odgovora. Mislim da treba djelovati tako da se život ne zaustavlja”, kaže profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Aziz Šunje.

Na pitanje kako reducirati negativne efekte, Šunje odgovara: “Teško. Mi nemamo nešto bogatu vladu da bi ekonomskim sredstvima pomogla proizvođačima koji su u problemu. Veliki broj naših malih biznisa bit će pod udarom. Smanjena je tražnja po svim osnovama.”

“Na tržištu imate ponudu i potražnju, ovaj virus u svakom slučaju djeluje na znatno smanjenje tražnje. Čim je smanjena tražnja, oni koji nude imaju problem. Pojednostavljeno, nema ko da kupuje, i to je veliki problem jer se ljudi zatvaraju. Naravno, za nekim robama tražnja ne pada tako brzo, kao što su prehrambeni i higijenski artikli, ali generalno tražnja pada i biznisi dolaze u problem. Međutim, ako ponašanje potrošača krene u paniku, ako krene logika stampeda i krda, to može dovesti do znatnih problema. Generalno, kupovina prehrambenih i higijenskih artikala manje‑više je u fokusu kupaca, ostale robe nisu, neće kupovati, recimo, televizore. Najgore je što je sve to povezano, pojavljuje se sistem domino-efekta i može početi da se urušava sistem. Pitanje je koliko je manevarskog prostora za djelovanje jer mi kao država nemamo rezervnih sredstava za djelovanje i interventno pomaganje biznisa u problemu zbog smanjene tražnje i prodaje”, kaže Šunje.

Svaka kriza ujedno je, uvjetno rečeno, i šansa. Aziz Šunje smatra da je šansa utoliko što pokazuje da se svijet mora u većoj mjeri globalizirati.

“Kada pogledate realno, na globalnoj razini, sve nadnacionalne institucije – Ujedinjeni narodi, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, to su institucije nastale neposredno poslije Drugog svjetskog rata – i dalje funkcioniraju kao institucije koje upravljaju svijetom, a svijet 1945. godine i danas nije isti. Pozitivno bi bilo da se svijet otrijezni i shvati pa da ovo rješava globalno, kao i migrantsku krizu. Sve što se danas u svijetu događa dotiče svakog od nas. Zemlja je jedinstven prostor, jedan brod, ako negdje curi, stradat će svi dijelovi broda kad-tad. Svijet treba nove načine povezivanja. To nova tehnologija traži od nas, od političkih lidera. Da li ima vizije, ne znam, ali sigurno će kriza pokazati da se ovakvi i slični problemi moraju rješavati na globalnoj razini i da za to trebaju adekvatne organizacije, ali sile koje imaju moć još se ponašaju po imperijalno‑kolonijalnom konceptu djelovanja. To je i dalje problem”, poručuje Aziz Šunje.

AZRA HADŽIAHMETOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

Profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Azra Hadžiahmetović mišljenja je da će pandemija korone na ekonomiju utjecati na tri načina: imat ćemo ekonomskih troškova, odnosno izdataka za liječenje, što je direktno vezano za pandemiju, imat ćemo prekid lanaca snabdijevanja, te nelikvidnost poslovnog sektora.

Na pitanje kako reducirati negativne efekte krize, profesorica Hadžiahmetović odgovara: “Izdatke za liječenje moramo pronaći u budžetima, a što se tiče likvidnosti preduzeća, morat će se promijeniti neka pravila u bankarskom sektoru, u smislu ustupaka poslovnom sektoru, kako bismo podstaknuli poslovnu potrošnju kada ovo jednom stane. Na globalne efekte, nažalost, ne možemo značajno utjecati i plaćat ćemo cijenu usporavanja, posebno kod glavnih trgovinskih partnera.”

U ekonomskom smislu riječi, kaže profesorica Hadžiahmetović, ovu krizu možemo porediti s krizom 2008. godine, koja je relativno svježa i bila je obilježena kao finansijska kriza, ona se posebno manifestirala usporavanjem tražnje.

“Ja očekujem da će ova kriza imati udar i na proizvodnju, dakle, šok proizvodnje i šok ponude, što će iziskivati veći napor da se podstakne i proizvodnja i potrošnja istovremeno”, kaže Hadžiahmetović.

Prema njenim riječima, zatvaranje država malo više utječe na potrošnju, uključujući i investicionu, nemogućnost isporuke i nemogućnost snabdijevanja robama i uslugama iz drugih zemalja, što se može manifestirati redukcijom u potrošnji, odnosno u snabdijevanju nekim robama koje dobijamo iz uvoza.

Ona je mišljenja da je malo ko izvukao pouke iz prethodne krize, barem mi nismo, a nije ni većina zemalja svijeta, nismo imali mogućnost da stvorimo rezerve za slučaj ovakvog usporavanja, ovakvog šoka, kao što je sada.

“Ova kriza može biti šansa utoliko što može umanjiti ove naše animozitete unutar Bosne i Hercegovine, malo nas ujediniti”, poručuje Azra Hadžiahmetović.

KADRIJA HODŽIĆ, EKONOMSKI FAKULTET TUZLA

“Sada je više nego jasno da će ograničenja prometa i putovanja, slabija potražnja i poremećaji u opskrbnim lancima koje epidemija izaziva znatno ugroziti ekonomski rast i povećati cijene na svjetskom tržištu. Slijede i promjene odnosa svjetskih valuta i vjerovatno rast tražnje za zlatom. Prema procjenama relevantnih svjetskih institucija, u povoljnom scenariju, rast eurozone u ovoj godini potonut će s 1,2 na 0,8 posto, a u slučaju nekih zemalja bit će prepolovljen. U crnom scenariju mogla bi nastupiti recesija. Ako se virus nastavi širiti i u drugom kvartalu ove godine, i dalje, posljedice su nesagledive. Otvorenost bosanskohercegovačke privrede čini je izuzetno ranjivom na izazove epidemije. Izvoz, uvoz i doznake iz inostranstva, koji sada čine blizu 70 posto, BDP će se smanjiti. Čak i u povoljnom scenariju, takve okolnosti reducirat će ekonomski rast bar za jednu trećinu (prema gruboj procjena, sa sadašnjih tri na dva posto), tome slijede rast cijena nekih proizvoda i produbljenje budžetskih deficita na svim nivoima, zatim pad investicija…”, kaže Kadrija Hodžić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Za reduciranje negativnih efekata krize u Bosni i Hercegovini, osim budžetskih izdvajanja za zdravstveno suzbijanje epidemije, prema riječima Hodžića, neophodni su privremeni porezni i budžetski poticaji za najteže pogođene sektore, te pojačana odgovornost u saradnji vlade, poslodavaca i sindikata, a koja bi omogućila s jedne strane zadržavanje zaposlenosti, a s druge zadržavanje nivoa plaća kako ne bi došlo do smanjivanja potrošnje na domaćem tržištu.

Hodžić je mišljenja da su sve dosadašnje krize imale ekonomske i geopolitičke uzroke, dok je ova uzrokovana epidemijom, što doprinosi, kao nikad do sada, izraženoj neizvjesnosti oko trajanja krize i uopće sposobnosti vlada da se nose s njenim posljedicama.

JASMIN HALEBIĆ, EKONOMSKI FAKULTET ZENICA

Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Zenici Jasmin Halebić mišljenja je da se zasad ne može govoriti o krizi. Ono što je evidentno jeste da će doći do svojevrsnog usporenja ekonomskih aktivnosti.

“Moguća su dva scenarija u vezi s ovom situacijom. Prvo, ako se ovakva situacija nastavi, to bi mogao biti uvod u recesiju. Svaka recesija ima svoje karakteristike. Pad ekonomskih aktivnosti, otkazivanje ugovora o poslovanju ili nesklapanje novih, smanjenje izvoza i ono što je posebno bitno: povećanje nezaposlenosti jer preduzeća u recesiji ne zapošljavaju nove radnike, nego ih počinju otpuštati. Slabljenje poslovanja u realnoj privredi povezano je i s javnim finansijama, budžeti bi mogli postati nestabilni, odnosno recesija u realnom sektoru mogla bi se preliti i na javni sektor, što bi moglo dodatno utjecati na ukupnu ekonomsku sliku. Drugo, ako se situacija s virusom riješi u skorije vrijeme, onda bi se u narednom periodu, u trećem i četvrtom kvartalu ove godine, uz oporavak ekonomskih aktivnosti, mogla očekivati rehabilitacija poslovanja te bi ovo bio privremeni problem”, objašnjava Halebić.

Nijedna kriza, prema njegovim riječima, ne može se riješiti dok se ne eliminira njen uzrok. “Fokus svih država treba biti na obuzdavanju širenja krize, provođenju mjera zaštite i prevencije daljeg širenja virusa. Nakon toga, privreda će se oporaviti jer su poduzetnici kategorija ljudi koja uvijek traže priliku za poslovanje. Djelovanje tržišnog mehanizma dovest će vjerovatno do oporavka privrednih tokova. Podrška vlada također ne treba izostati. Realizacija investicijskih projekata koji se izvode u javnom sektoru sigurno treba biti ubrzana kako bi se i na taj način dao dodatni impuls privredi”, kaže Halebić i dodaje da ovo može biti dobra vježba svim zemljama, doduše iznuđena, za provjeru mehanizama djelovanja u stvarnim vanrednim okolnostima. Novi oblici rada i obavljanja poslovnih procesa, na inovativan način, sigurno će ostati kao iskustvo ili nova praksa koja se može primjenjivati i nakon krize.

 

 

PROČITAJTE I...

Bez obzira na nedostatke naše statistike i ozbiljne ekonomske analize, podaci ukazuju na to da smo u teškoj situaciji. Najrelevantniji pokazatelj svakako je prihod od indirektnih poreza, u prvom redu poreza na dodanu vrijednost, koji čini većinu tih prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine naplaćeno je 3,4 milijarde maraka indirektnih poreza, što je smanjenje od 369 miliona u odnosu na isti period 2019. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!