Krajišnik Izet Babić uzgaja autohtone bosanske magarce

Mlijeko prodajem u pakovanjima od jednog decilitra. Prezadovoljan sam kvalitetom. Mjesečno prodam od dvije do petnaest litara, a nekad i po dvadeset. Kupci mi dolaze odasvud – iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Austrije... Ovo mlijeko autohtonog bosanskog magarca koje proizvodim ovdje u Krajini mnogima je pomoglo”

 

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Magarac potječe od svojih divljih predaka iz Afrike, a pripitomljen je prije 6.000 godina. Ratovi i trgovina, a posebno “Put svile”, dovode magarce u Evropu. Nekad su ih cijenili zbog radnih sposobnosti, snage i izdržljivosti. Danas ih sve češće susrećemo kao životinje namijenjene za druženje i rekreaciju koja oplemenjuje našu svakodnevicu. U Bosni i Hercegovini magarci se danas uzgajaju više iz ljubavi nego iz koristi, a ono za šta se magarice koriste jeste proizvodnja mlijeka visokog kvaliteta i ljekovitih svojstava. Tim povodom obišli smo uzgajivača Izeta Babića (56), koji drži osamdesetak magaraca u krajiškom naselju Hrgar kod Bihaća.

Poljoprivredom se počeo baviti nakon rata, prije kojeg je radio kao uposlenik “Agrokomerca” u naselju Pjanići. Neko vrijeme bavio se i ugostiteljstvom, organizirao borbe bikova, štamparijade i stočne pijace, ali je brzo uvidio da je “teško raditi s ljudima jer su, većinom, nezahvalni”, zbog čega se odlučio na uzgoj ovaca i krava.

“Kad je Lijanović bio ministar poljoprivrede Federacije BiH, davao mi je između 40 i 50 KM za janje, za ovcu isto toliko. Danas za janje imam samo 32,50 KM. Uzgojem magaraca počeo sam se baviti prije desetak godina. Tu sam vidio neku svoju budućnost jer sam primijetio da uzgoj ovaca polahko počinje opadati i nije više ono što je nekad bilo. Mi smo poljoprivrednici stavljeni na nisku granu na kojoj više nema novca. Obećao sam sebi da ću ići na 200 glava i pobijediti sve poljoprivrednike u ovoj vrsti uzgoja, pa čak da nadmašim i zemlje bivše Jugoslavije što se tiče magaraca, a ovaca imam između 500 i 600 komada. Trenutno sam zadovoljan rezultatima u ovoj branši, ali na sve strane se krpi jer su poljoprivredni poticaji veoma mali i neredovni. Da se bavim ribolovom, onda bih mogao dobiti visoke poticaje koji dosežu milione na godišnjem nivou. Ovako, nekako se snalazim. I moji sinovi rade sa mnom, a imam i još jednog radnika. Današnji rukovodioci nemaju sluha za poljoprivredu. Ovo je moja budućnost i ja se nadam da od ovoga mogu nešto napraviti”, priča nam Izet.

Tokom godine se magarci hrane na pašnjaku i ne zahtijevaju dodatnu hranu, dok se u zimskom periodu moraju dohranjivati. Magareće mlijeko izuzetno je ljekovito, zbog čega je vrlo traženo. Izet kaže da ima svoje mušterije, uspijeva sve prodati, a nešto izveze i van granica Bosne i Hercegovine.

“Nažalost, nemam novaca koji su mi potrebni da izgradim štalu ili objekt u koji bih ih smjestio da borave tokom zime, a kamoli da krenem s ozbiljnom proizvodnjom koja zahtijeva pakovanje i dodatne radnike. Možda će i biti nešto od toga ako se stanje u našoj državi promijeni, ali meni se sve čini da neće tako lahko. Dobio sam rješenje koje mi još malo ističe, a moram ga obnoviti kako bih mogao izvoziti mlijeko u Evropsku uniju. Pakujem ga, shodno potrebama mušterija, u pakovanje od jedan decilitar. Prezadovoljan sam kvalitetom. Mjesečno prodam od dvije do petnaest litara, a nekad i po dvadeset. Kupci mi dolaze odasvud – iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Austrije. Ovo mlijeko autohtonog bosanskog magarca koje proizvodim ovdje u Krajini mnogima je pomoglo. Ono se inače i uzima za zdravlje. Iako bi po nekim standardima trebao češće musti magarice, kod mene je, zbog nepostojanja objekta u kojima bi boravili i uređenog sistema proizvodnje, trenutno sistem takav da ja dođem i zatvorim magarce, a onda ih ujutro pomuzem i tako dobijem na vremenu i na količini. Što se tiče zarade, tu mogu samo reći da bi od ovog posla mogla preživjeti manja porodica, a za ostalo bi trebala pomoć države”, pojašnjava Izet.

Pored ovaca, krava i magaraca, Izet ima i nekoliko konja koji se svrstavaju u vrstu poni. Sve to uzgaja na 472 dunuma zemlje. Nekad je bila u vlasništvu “Agrokomerca”, a Izet je koristi od 1995. godine.

“Danas su ljudi zatrovani, jedu i udišu svašta, a ovo mlijeko pozitivno djeluje na sve, ne samo na oboljele od raka već i na one koji boluju od bronhitisa, a korisno je i za oboljele od mnogih drugih bolesti. Konzumira se ujutro i navečer. Pije se po jedan decilitar. Zbog ljekovitosti magarećeg mlijeka, postao sam konkurencija pojedinim ljekarima koji se bave ovim poslom, ali mlijeko proizvode u vrlo malim količinama. Da je malo bolja situacija, sve bi ovo išlo bolje i jednostavnije. Zaposlio bih nekoliko ljudi i svima bi bilo dobro – i meni kao privredniku, a i radnicima jer bi imali pristojne plaće, ali i državi koja bi ubirala lijep porez. Zbog svega sam malo i razočaran jer sam u Gati poznat kao čovjek koji je najviše učestvovao u humanitarnim i raznim drugim aktivnostima, a niko ne mari kako ću kao poljoprivrednik završiti. Ovce i ostalo što imam malo me čupa iz ove situacije, jer od uzgaja samih magaraca ne bi se moglo preživjeti. Tražim samo ono što mi pripada, da se to riješi pa da dobijem ono što trebam dobiti, a to je bolji odnos države i kantona prema meni poduzetniku jer sam trenutno ograničen od ministarstva na pedeset magaraca, a na sve iznad toga nemam podršku u vidu poticaja.”

Izet smatra da je uzgoj magaraca isplativ posao kako za državu, tako i za poljoprivrednike. Ono što nedostaje jesu strategija i plan kroz koji bi država pomagala one koji se žele baviti ovim poslom, da u to krenu u većem broju i otvore nova radna mjesta.

“Doneseni su neki zakoni koje smo mi svi morali prihvatiti jer smo time bili uvjetovani. U suprotnom ne bismo dobili nikakvu podršku. Poslije toga ništa nije isto u poljoprivredi. Mnogi su ugasili svoje poslove i odustali. Ja opstajem samo zahvaljujući svojoj krajiškoj tvrdoglavosti i inatu, ali jedva svemu tome odolijevam. Hvala Allahu što sam opstao, a opstao sam što sam kod Allaha bio ispravan. Inače bih davno propao”, kaže na kraju Izet.

 

PROČITAJTE I...

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Poziv da se Bošnjaci politički organiziraju prihvata se s rezervom. Naši ljudi koji iole ulaze u te procese to prihvataju s dozom snishodljivosti, kao da nekom treba da se pravdaju, da se izvinjavaju za taj ipak ljudski i krajnje opravdan čin. U ovim okolnostima, početkom 2017. godine, rađa se ideja o formiranju Foruma Bošnjaka Makedonije s osnovnom idejom, pred dolazećim generacijama, da očuva ono što jesmo, da pomogne proces promoviranja nacionalne svijesti i očuvanje vlastitog političkog i kulturnog identiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!