fbpx

Krajiška sofra

Bužimljanin Amir Sijamhodžić je pripremom i objavljivanjem knjige recepata pod nazivom Krajiška sofra posljednjih dana probudio uspavani apetit mnogih Krajišnika. Sijamhodžić, autor nekoliko knjiga kojima promovira historiju i kulturu rodnog Bužima, ovaj se put potrudio da otme od zaborava jelovnik jedne sredine i vremena

 

Piše: Jasmin Grošić

Svaki narod i svaka sredina imaju svoju kulturu ishrane koju, osim raspoloživih resursa, određuju i neke specifičnosti sredine. Bosanska kuhinja, među najukusnijim kuhinjama Mediterana, nastajala je stoljećima, a recepti su brižljivo prenošeni s koljeno na koljeno, do današnjih dana. Krajiška kuhinja, kao varijanta bosanske kuhinje, nastajala je u specifičnim uvjetima i sredini. U okruženju u kojem se više ratovalo nego mirno živjelo, Krajišnici su svoju ishranu prilagođavali situaciji i stanju u kojem se nalaze. Kada bi bili u obilju, pravili su jela dostojna careva, a kada bi bili u oskudici, pripremali su ono što imaju. Krajiške su domaćice uspijevale da i takva hrana bude, kako to one kažu, “uperna” i ukusna. Zato se na tradicionalnoj krajiškoj sofri mogu naći jahnija i hurmašice, ali i pura i hošaf koje “zagrijane mušterije” s istim užitkom i oduševljenjem jedu.

Danas, kada pomodarstvo uništava tradiciju, ugrožene su mnoge naše vrijednosti, među kojima i tradicionalna kuhinja. Domaćice više vode računa da jelo lijepo i moderno izgleda, nego o njegovom ukusu. Spravljaju se strani “specijaliteti”, a odbacuje tradicionalno jelo, prema kojem malo ko ostaje ravnodušan. Na svu sreću, među nama ima i onih koji nastoje očuvati barem dio naše kulture i tradicije. Jedan od njih jeste Bužimljanin Amir Sijamhodžić, koji je pripremom i objavljivanjem knjige recepata pod nazivom Krajiška sofra posljednjih dana probudio uspavani apetit mnogih Krajišnika. Sijamhodžić, autor nekoliko knjiga kojima promovira historiju i kulturu rodnog Bužima, ovaj se put potrudio da otme od zaborava jelovnik jedne sredine i vremena.

“Krajiški čovjek sluša pjesmu novog doba, ali se uvijek rado vraća sevdalinci. Gradi nove i prostrane kuće i stanove, ali mu pogled zastaje kad ugleda lijepo očuvanu starinsku bosansku kuću. Vozi luksuzne automobile, ali s divljenjem i ushićenjem ‘pogleda’ na dobrog konja ‘vranca’ ili kobilu ‘doru’. Putuje ‘bijelim’ svijetom i upoznaje nove predjele i ljude, ali se najljepše osjeća u svome zavičaju i među svojim sugrađanima i komšijama, prijateljima i poznanicima. Jede raznovrsnu hranu u najmodernijim i najluksuznijim restoranima, ali ništa mu ne može zamijeniti majčinu kljukušu, pitu ‘masancu’ ili ‘lušancu’, hurmašice ili đuzlemu. Jer najfiniji dio nas satkan je od stvari koje smo ponijeli iz naših kuća i mahala, od naših majki i nana, strina i tetki, a hrana je nešto što zavolimo i na šta naviknemo još u periodu najranije mladosti. Takva jela, koja su nešto puno više od tradicije, vremenom postanu i dio nas i za njima čeznemo i njima se stalno vraćamo gdje god da nas život odnese”, stoji u uvodu Sijamhodžićeve knjige.

Ideja i motiv za pripremu knjige recepata Krajiška sofra, kako navodi autor Amir Sijamhodžić, došla je od članica Udruženja žena “Đul” iz Crvarevca. “Naime, članice ovog Udruženja već godinama sudjeluju na raznim sajmovima zdrave hrane koji se organiziraju širom države. Kako su već dugo prepoznatljive po obilnom i raznovrsnom repertoaru jela, u nekoliko navrata su im članovi komisija koji su bili zaduženi za ocjenu kvaliteta, ali i ostali ugledni gosti i posjetioci sugerirali da bi bilo dobro da urade neku publikaciju i na taj način od zaborava otrgnu mnoga originalna jela koja se spravljaju na području Cazinske krajine. Kasnije su došle u kontakt s predstavnicima IOM-a i dobivene sugestije konkretizirale su ideju o nastanku knjige pod nazivom Krajiška sofra.

Kontaktirali su me i predložili da im budem urednik i pomognem da se sve uradi kako najbolje znam i umijem, što sam i prihvatio. Nažalost, prilikom izrade ove knjige i nije bilo puno mogućnosti za konsultacije sa sličnom građom. Kao urednik, na raspolaganju sam imao tek nekoliko sličnih knjiga, poput Bosanskog kuhara Alije Lakišića ili knjige Gurman – Bosanska kuhinja bihaćkog autora Smaila Lelića. Stoga je knjiga na neki način i novitet i svojim sadržajem, ali i dopadljivim dizajnom za koji je zaslužan Nermin Nino Kasupović. Danas, nakon što je knjiga završena i objavljena, svi smo sretni i ponosni na jedan ovako vrijedan projekt. Knjiga je doista dobro prihvaćena i ono što je posebno važno, ona je dala na značaju običnoj krajiškoj ženi, koja je ovaj put osjetila veliku afirmaciju kroz prezentaciju kulinarskih vještina”, kaže Sijamhodžić.

Naravno, za izdavanje ove kulinarske publikacije, pored vrijednih članica Udruženja “Đul”, zaslužni su i drugi. “Ova knjiga je plod rada članica jedanaest udruženja s područja Unsko‑sanskog kantona, koje su nesebično podijelile recepte saciljem očuvanja tradicije kao i očuvanja izvornih krajiških jela”, kazala je Senajda Mašinović, predsjednica Udruženja “Đul” Crvarevac.

Knjiga recepata Krajiška sofra do sada je predstavljena u Velikoj Kladuši, Cazinu, Bosanskoj Krupi i Bihaću, a svakoj od promocija prisustvovalo je preko 200 osoba. U narednom periodu bit će organizirane promocije u Bužimu i Sanskom Mostu, ali i još nekim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Knjiga Krajiška sofra vratila je u djetinjstvo sve one koji su listali njene stranice i mnogi, iako su samo promatrali slike krajiških bosanskih jemeka, osjetili su i njihov neodoljiv miris. Zato, ako ste kad probali neko od ovih jela, a ostalo vam je u sjećanju, ili ako ste Krajišnik daleko od kuće, ne morate ići čak u Krajinu da da biste ga ponovo probali. Dovoljno je da pronađete ovu knjigu i spremite jelo koje će vas zasigurno oduševiti.

 

 

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!