fbpx

Krajina gori!

I nije samo problem u ponašanju Srbije, koja s vlastitog teritorija migrante usmjerava ka Bosni i Hercegovini; Hrvatske, koja provodi ilegalni “pushback” migranata u Bosnu i Hercegovinu, čak i onda kada nisu ušli u Hrvatsku iz naše države; ili u vlastima manjeg bh. entiteta, koje organizirano i pod policijskom pratnjom provode migratne do međuentitetske linije s Federacijom BiH, tj. s Unsko-sanskim kantonom.

 

Migrantska kriza koja potresa Bosnu i Hercegovinu, naročito Unsko-sanski kanton, ne pokazuje znakove smirivanja. Štaviše, izgleda da se s dolaskom jeseni i hladnijeg vremena kriza samo usložnjava jer se ogroman broj ilegalnih migranata, koji su do sada boravili u divljim kampovima, podignutim po šumama u okolini krajiških naselja, sada očito pokušava snaći na bilo koji način. To i jeste razlogom zašto je u porastu jedna vrsta oportunističkog kriminala pa izvjestan broj migranata provaljuje u prazne kuće čiji su vlasnici van Bosne i Hercegovine.

Provale ne bi bile toliko alarmantne da nisu praćene potpunom i očito namjernom devastacijom takvih objekata te na kraju njihovom paljevinom. Tokom samo jednog dana u okolini Bihaća zapaljene su četiri kuće. A da sve poprimi daleko zlokobniji prizvuk, isto se desilo i s nekoliko motornih vozila. Indikativno je to što su gorjeli i peleti drva jer očekivalo bi se da će njih ilegalni migranti najprije krasti te upotrijebiti kako bi se ugrijali. Umjesto toga, oni su ciljano zapaljeni i uništeni.

Porast ovakve vrste krivičnih dijela prije podsjeća na neku vrstu piromanskog vandalizma, čak i smišljenog teroriziranja lokalnih stanovnika, nego na generalni kriminalitet tipičan za svaku situaciju u kojoj se desetina hiljada ljudi sa svih strana svijeta nađe na jednom mjestu ili na očaj nesretnika koji ne mogu preći na prostor Evropske unije, a u vlastite države ne žele se ili ne smiju vratiti.

Teško je reći o čemu je riječ, je li u pitanju neka vrsta organiziranog i koordiniranog pritiska promigrantskih grupa na lokalne i državne vlasti kako bi se otvorilo još nekoliko prihvatnih centara, šalje li neko ovim neku zlokobnu poruku stanovnicima Krajine o tome šta će se desiti nastave li se buniti protiv dolaska desetina hiljada ilegalnih migranata ili se sigurnosna situacija pokušava namjerno iskomplicirati i radikalizirati radi ostvarivanja nekih političkih poena pred lokalne izbore? Jesu li u pitanju provokacije i sabotaže onih vanjskih centara koji su i najodgovorniji za ubacivanje velikog broja ilegalnih migranata u Bosnu i Hercegovinu, stoji li iza toga neka namjera da se na prostoru Krajine isprovociraju nemiri te izazovu međubošnjačke tenzije?

Šta god da je u pitanju, očito je riječ o vrlo opasnoj pojavi čija bi eskalacija mogla imati nesagledive posljedice. Vrijeme je da se i migrantska kriza, ali i pogoršana sigurnosna situacija u Unsko-sanskom kantonu počnu tretirati kao vrsta specijalnog rata protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka jer ona to zaista i jeste! I nije samo problem u ponašanju Srbije, koja s vlastitog teritorija migrante usmjerava ka Bosni i Hercegovini; Hrvatske, koja provodi ilegalni “pushback” migranata u Bosnu i Hercegovinu, čak i onda kada nisu ušli u Hrvatsku iz naše države; ili u vlastima manjeg bh. entiteta, koje organizirano i pod policijskom pratnjom provode migratne do međuentitetske linije s Federacijom BiH, tj. s Unsko-sanskim kantonom.

Postoji, nažalost, veliki broj osoba i organizacija u Federaciji BiH i Unsko-sanskom kantonu koje pomažu da se migrantska kriza dodatno rasplamsa tako što potpuno transparentno, slobodno i bez ikakvog straha olakšavaju ulazak, kretanje i smještaj ilegalnih migranata. Neki to rade zbog profita koji ostvaruju na prevozu i smještaju, a neki iz ideoloških razloga jer vjeruju da granice među državama ne bi trebale postojati te da su ilegalni migranti tek “ljudi u pokretu” čije je migracije i legitimno i legalno potpomagati.

Vrijeme je da se njima pozabave policijske, ali i obavještajne agencije jer je određen broj takvih “humanitaraca” vrlo vjerovatno paravan putem kojeg se provode neprijateljske agende provociranja nemira i nesigurnosti na prostorima s bošnjačkom većinom. /M.D./

PROČITAJTE I...

Genocid je proces kod kojeg se ne može utvrditi datum nastanka niti datum prestanka, a u presudama MKSJ i Međunarodnog suda pravde piše da je namjera nastala 13. jula 1995. Stoga se postavlja pitanje, koje bismo trebali postaviti Međunarodnom sudu pravde da nam protumači iz svoje presude iz 2007. godine: Kada je ta genocidna namjera prestala

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!