fbpx

Da li je novi gen “Korona” virusa opasniji od SARS-a i MERS-a

Na društvenim mrežama pojavljuju se razne informacije, fotografije i snimci za koje se tvrdi da su iz Kine. Na nekim od njih vide se tijela na ulicama, zatim naoružani ljudi obučeni u medicinski zaštitnu odjeću, ljudi u panici i slično

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Jedan od najvećih strahova u svijetu trenutno izaziva novi gen “Korona” virusa “2019-nCov”, a koji se prvi put pojavio u decembru prošle godine u kineskom gradu Vuhan, koji je s jedanaest miliona stanovnika jedan od najvećih gradova u Kini. Da je strah opravdan, govori i činjenica što je u trenutku pisanja ovog teksta broj zabilježenih smrtnih slučajeva 425, dok je broj zaraženih viši od 20.000, od čega je dvije hiljade osoba u kritičnom stanju. Osim toga, pod prismotrom je 171 hiljada osoba zbog sumnje da su zaraženi. Ovaj virus, osim što se proširio na sve kineske provincije, zabilježen je i u mnogim drugim zemljama – u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Rusiji, Maleziji, Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Japanu i drugdje. Također, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je globalnu krizu, a mnoge svjetske aviokompanije otkazale su svoje letove u Kinu.

Iako je Ambasada Kine u Bosni i Hercegovini u nedavnom saopćenju kazala da nema potrebe za strahom, te da “poslije kiše dolazi sunce”, u Kini, ali i širom svijeta, sve više vlada panika. Bolnice su pune, ulice i šoping-centri pusti, radnje zatvorene, a u pojedine markete koji rade građani ulaze nakon kontrole kako bi se utvrdilo imaju li temperaturu. Prema vijestima koje stižu iz Kine, na pustim ulicama rijetki građani koji izađu izlaze isključivo uz korištenje respiratornih maski.

Upravo su respiratorne maske bile razlog zašto je apoteka “Jimin Kangtai” u Tekinu kažnjena s 430 hiljada dolara jer je maske prodavala po šest puta višoj cijeni nego što one koštaju. Iako je Kina jedan od najvećih svjetskih proizvođača maski, ovih je dana samo iz Turske poručila 200 miliona komada. U kineskim gradovima redovi za kupovinu maski dugi su i po stotinu metara, a u pojedinim sredinama građani dan prije dobijaju obavijest da naredni dan dođu po naručenu masku.

Osim narudžbe maski, Turska je poslala i vojni transportni avion kako bi evakuirala svoje državljane iz Kine. Tom prilikom prevezena je i humanitarna pomoć koju su odaslali tursko Ministarstvo zdravstva i Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju TIKA. Australija je za svakog svog građanina tražila hiljadu dolara za evakuaciju, kao i Njemačka, koja je građane obavijestila da evakuaciju moraju sami platiti.

Stručnjaci se uglavnom slažu da je virus potekao s pijace u gradu Vuhan na kojoj se prodaju morski proizvodi te različite žive životinje, većinom divlje. Pojedinci su tvrdili da su uzročnici slijepi miševi s obzirom na to da Kinezi od njih prave supu. Međutim, prema posljednjim informacijama, veća je mogućnost da su uzrok zmije – kako kontakt sa zmijama, tako i njihovo korištenje u hrani.

O kulturi prehrane Kineza, koji jedu i životinje od kojih se drugi narodi užasavaju, govorilo se i prije, i to naročito kada se pojavio jedan drugi gen virusa. Naime, 2002. godine virus SARS prvo se pojavio u kineskom gradu Gunagdongu, a ubrzo se proširio u 37 zemalja. I tada je kroz razna istraživanja pronađeno da se simptomi SARS-a nalaze kod divljih cibetki koje su se prodavale na pijacama u gradu u kojem se virus prvi put pojavio. Od SARS-a je život izgubilo 650 ljudi, a nešto više od osam hiljada osoba bilo je zaraženo. Tada je više od pedeset milijardi dolara potrošeno u suzbijanje ovog virusa.

Osim SARS-a, 2012. godine u Saudijskog Arabiji pojavila se još jedna bolest iz “porodice” ovog virusa, takozvana MERS, od koje je život izgubilo više od 850 ljudi, a ukupno je bilo oboljelo blizu dvije i po hiljade osoba.

Kod sve tri bolesti glavni je simptom povišena temperatura, što je u sve tri situacije zabilježeno u više od 95 posto slučajeva. Među zajedničkim simptomima jesu i suhi kašalj i otežano disanje. Grlobolja je zabilježena kod SARS-a i MERS-a, dok kod posljednjeg virusa oboljeli nemaju bol grla.

Na društvenim mrežama pojavljuju se razne informacije, fotografije i snimci za koje se tvrdi da su iz Kine. Na nekim od njih vide se tijela na ulicama, zatim naoružani ljudi obučeni u medicinski zaštitnu odjeću, ljudi u panici i slično. Između ostalog, tu je i video oboljele učiteljice Mujing Shi, koja se nalazi u jednoj od bolnica u najzaraženijem gradu – u Vuhanu. Zbog ovog virusa nalazi se u bolnici, u karantinu, gdje je snimila video za društvene mreže. Mujing Shi tvrdi da je najgore to što niko ne zna detalje o virusu niti način na koji se liječi, te da joj doktori daju samo antibiotik i lijek protiv bolova. “Kako s ovim da se izliječimo? Pojedinim oboljelim ne daju ni antibiotik, iz soba čujemo druge pacijente kako se deru. Primjetno je da su i doktori, kao i medicinske sestre, u panici. Iako se na vijestima govori o 17.000 zaraženih, mi čujemo od doktora da je zaraženo ustvari oko 30.000 ljudi”, tvrdi ova učiteljica u svojim objavama.

Koliko se god strah građana pokušavao smanjiti, cijela situacija svakim danom budi sve veću paniku. Kineska Nacionalna zdravstvena komisija objavila je da tijela onih koji su umrli zbog virusa ne treba sahranjivati, već da bi ih trebalo spaliti, bez održavanja bilo kakve sahrane.

Mnoge svjetske trgovine, kao što su IKEA, “Starbucks”, ili fabrike, poput “Alcatela” ili “Nokije”, objavile su da do daljnjeg zatvaraju svoje poslovnice u Kini. I ogroman broj domaćih kineskih trgovina zatvoren je, a proizvodnja zaustavljena, turizam trenutno ne postoji. To su samo neki podaci koji ukazuju na nesumnjive ogromne ekonomske štete koje se događaju Kini. Ipak, naspram ljudskih života, ekonomija je u drugom planu, pogotovo zbog činjenice da više nije u pitanju samo Kina već da opasnost i strah od obimnijeg širenja virusa zahvata i druge zemlje.

PROČITAJTE I...

Koliko će se naš svijet promijeniti u narednim mjesecima, teško je i zamisliti, ali promjene koje smo doživjeli za nekoliko dana takve su da bi trebala desetljeća da se provedu u normalnim okolnostima. Čitave zemlje postale su socijalni eksperimenti. U svega nekoliko sati donesena je odluka da se kompletan obrazovni sistem preseli na internet. Niko se nije bunio. U normalnim okolnostima za provođenje takve odluke trebale bi godine. Kada bi to u normalnim okolnostima firme dopustile rad od kuće? Prisustvujemo epohalnim promjenama i imamo “privilegiju” da ih promatramo uživo, iz prvog reda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!