fbpx

KORONA, RIJEČ STRUČNJAKA: Kasno će biti kasnije

Možda nećemo uspjeti spriječiti milion, ali moramo spriječiti da se taj milion masovno pojavi u narednim sedmicama. Kontinuirani dolazak ozbiljnih slučajeva stvara probleme u bolnicama.  Naša se budućnost vidi u Italiji: preplavljene bolnice, improvizirani UVI u hodnicima, zdravstveno osoblje na rubu iscrpljenosti i s višestrukim žrtvama zbog infekcije, očajnički pozivi umirovljenim liječnicima da se pridruže borbi ...

Nije kraj svijeta, ali moramo se pripremiti za zdravstvenu nuždu. Dolaze dani kada ćemo morati testirati našu ljudskost.

Krenimo od činjenica. Nalazimo se na početku pandemije za novi koronavirus koji uzrokuje Covid-19 bolest. Mnogo miliona ljudi će se zaraziti. Većina njih neće imati simptome ili će imati samo simptome obične prehlade. Jedan dio njih morat će ići u bolnicu. Vjerojatno će umrijeti manje od 1%. Kao i kod sezonske gripe, starije osobe i osobe s kroničnim bolestima izložene su većem riziku. Međutim, ovaj je koronavirus očigledno smrtonosniji od virusa sezonske gripe.

Kao i u bilo kojoj epidemiji, početni cilj bio je obuzdavanje, nešto što se već čini neizvedivim: više od 100 zemalja prijavilo je Covid-19, a broj i dalje raste, posebno u Evropi i Sjedinjenim Državama. Zapravo, što se više dijagnostičkih ispitivanja napravi, pojavljuje se više slučajeva. Virus se prenosi među populacijom. Svaki put kad se rukujemo s nekim ili dodirnemo kvaku na vratima, mi smo potencijalna karika u lancu prijenosa.

Trenutačni cilj više nije spriječiti da se ljudi zaraze, već spriječiti da se prebrzo zaraze. Ne radi se o zaustavljanju nezaustavljive pandemije, već o njenom usporavanju kako bi se izbjegla zasićenost zdravstvenog sistema.

Možda nećemo uspjeti spriječiti milion, ali moramo spriječiti da se taj milion masovno pojavi u narednim sedmicama. Kontinuirani dolazak ozbiljnih slučajeva stvara probleme u bolnicama.  Naša se budućnost vidi u Italiji: preplavljene bolnice, improvizirani UVI u hodnicima, zdravstveno osoblje na rubu iscrpljenosti i s višestrukim žrtvama zbog infekcije, očajnički pozivi umirovljenim liječnicima da se pridruže borbi …

Cilj je sravniti krivulju epidemije no, vrijeme za uspješnu akciju ističe. Da bismo smanjili prijenos, moramo provesti privremene mjere socijalnog distanciranja: izbjegavati gužve, otkazati demonstracije i druge javne aktivnosti (veliki koncerti, vjerske službe, naučni skupovi …), držati najugroženije na ulici, olakšati rad na daljinu i, kao što je to je već slučaj, obustaviti nastavu.

Građani moraju shvatiti da je njihovo sudjelovanje ključno. Svako od nas može nadopuniti ove mjere malim stvarima: oprati ruke sapunom nekoliko puta dnevno, često čistiti izložene površine, kašljati u lakat, držati ruke ispred nosa, očiju i usta … sljedećih nekoliko sedmica. Ako se ne rukujete s nekim to neće biti manjak odgoja i obrazovanja već znak građanske odgovornosti. Svaki poljubac našeg prijatelja našem prijatelju može postati poljubac smrti za nečiju stariju majku.

Mjere socijalne udaljenosti imat će ogroman ekonomski i lični uticaj. Ali alternativa je još gora.

(Autori članka su Miguel A. Hernán, profesor epidemiologije na Sveučilištu Harvard i Santiago Moreno, šef odjela za zarazne bolesti u madridskoj bolnici U. Ramón y Cajal.)

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!