Kome treba balvan revolucija

Ko je ove ljude uvjerio da je u bilo čijem interesu, osim u interesu neprijatelja države i naroda, onemogućavanje kretanje svojih sugrađana i ugrožavanje njihovih života, kao i života njihove djece, tako što će ih primorati da se satima mrznu na cestama na nezapamćenim minusima? Zašto su sebi dopustili da ih se ovako iskoristi i izmanipulira i na kraju krajeva diskreditira u očima vlastitih porodica, komšija, sugrađana i naroda?

Balvan je prije tehnološke obrade poprilično ograničen u svojoj svrsi i namjeni. Kao takav se najčešće koristi ili za ogrjev ili kao sredstvo za blokadu puteva i postavljanje zasjeda. U miru ga je normalan svijet uvijek koristio za ovo prvo, a hajduci, banditi i ukoljice za ovo drugo. Zato je kroz historiju balvan na putu, kao drevna i originalna verzija barikade, oduvijek bio simbol narušavanja vladavine zakona i početka provođenja nereda i nasilja.

Svima koji pamte rane devedesete i vrijeme raspada Jugoslavije, još su u živom sjećanju oni koji su balvane i barikade koristili i kao političko sredstvo. Upravo zbog tadašnje upotrebe balvana kao dodatnog “argumenta” za ultimativne političke zahtjeve i za ucjene, takvi nasilnički postupci i takav hajdučki način vođenja politike postali su poznati kao “balvan revolucija”. A ako se sjetimo da su originalne i jedine balvandžije na ovim prostorima bili oni koji baštine tradicije četničkog pokreta, moramo se zapitati zašto ljudi koji pripadaju populaciji koja je časno odbranila ovu državu upotrebljavaju balvane da bi blokirali puteve i zašto time pristaju da i sami postanu balvani – tupo oruđe u rukama osoba koji ovoj državi i narodu ne žele dobro? Ko ih je nahuškao na katastrofalnu odluku da pokušaju presijecanje komunikacija, blokadu saobraćaja i opsadu gradova? Ko to u ime veterana Armije RBiH ima hrabrosti davati izjave da će spriječiti proslavu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine? Ko je ove ljude uvjerio da je u bilo čijem interesu, osim u interesu neprijatelja države i naroda, onemogućavanje kretanje svojih sugrađana i ugrožavanje njihovih života, kao i života njihove djece, tako što će ih primorati da se satima mrznu na cestama na nezapamćenim minusima? Zašto su sebi dopustili da ih se ovako iskoristi i izmanipulira i na kraju krajeva diskreditira u očima vlastitih porodica, komšija, sugrađana i naroda?

Zanimljivo je da originalne balvandžije i istinski majstori hajdučije, blokada, presijecanja puteva i držanja gradova u opsadi nikada nisu posegnuli za balvanima kao političkim sredstvom kako bi se izborili za vlastita prava u bh. entitetu Republika Srpska. Takvi balvane čuvaju za blokade onih koje smatraju neprijateljima a ne za opsadu samih sebe, svojih porodica i vlastitih komšija. I nije ta razlika primjetna samo između dva entiteta, nego i između prostora u Federaciji BiH koji imaju bošnjačku ili hrvatsku većinu. Iako izuzetno glasni i upadljivi u rukovođenju blokadama Federacije BiH, “Zaboravljeni bojovnici” nisu blokirali komunikacije i izolirali gradove po zapadnoj Hercegovini, nego se to desilo isključivo na prostorima s bošnjačkom većinom. Zar nije čudno da su krajevi s hajdučkim i uskočkim tradicijama ostali potpuno mirni, a da su se balvani pojavili jedino na prostorima na kojima su Bošnjaci većina? Zar nije indikativno da predsjednik udruženja HVO bojovnika koje je slavilo osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka i negiralo presudu za UZP tvrdi kako kreću u obračun sa SDA? Šta nam to govori?

Također se moramo zapitati kako razumjeti da postoje izvjesni mediji poput Radončićevog Avaza koji ne samo što odobravaju ovakvu samouništavajuću hajdučiju nego na nju i aktivno huškaju. Pritom proteste kidnapiraju za svoje potrebe stavljajući borce u kontekst obračuna s političkim protivnicima. I šta na barikadama bivših boraca rade bivši generali (i njihovi potomci) koji, pored višedecenijskog parazitiranja na budžetu, imaju i tradiciju pučizma i pokušaja nasilnog mijenjanja vlasti usred rata?

Ako sve ovo uzmemo u obzir, postaje očito da se ovdje ne radi toliko o opravdanim protestima, nego o njihovoj očitoj instrumentalizaciji, pokušaju izazivanja nasilja i uspostavljanja blokade i izolacije većinski bošnjačkih prostora a sve u cilju izazivanja vanrednog stanja, nakon čega slijedi ko zna kakav mračni scenarij s ko zna kakvim posljedicama.

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!