fbpx

Kome smeta rođendan Sarajeva

Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.

 

Do sada je vjerovatno napisano stotine, ako ne i hiljade naučnih radova koji kritički tretiraju fenomen gotovo potpune identičnosti totalitarnih ideologija – komunizma, nacizma i fašizma. Osim jednake katastrofičnosti za svaku državu i društvo u kojem ova troglava aždaha promoli neku od svojih čudovišnih glava, jedna od uočljivijih sličnosti jeste i krajnja opterećenost simbolikom i formom, ceremonijom i pompom, paganskom kvazireligioznošću kojom se želi uvjeriti potlačene mase da žive u zemaljskom raju koji su im donijeli njihovi totalitarni vladari.

Za sve fanatične sljedbenike neke od ove tri sestrinske ideologije od presudne je važnosti održavati iluzije i opsjene kroz razne vrste manifestacija kojima se obilježavaju datumi i događaji, a koji ne mogu biti tek historijski značajni već moraju biti najznačajnije društvene vododijelnice, momenti od kojih počinje nova era. Nema drugog načina, naročito kada dođe do historijskog bankrota ovih ideologija, da se totalitarizmi relegitimiziraju osim insistiranja, po svaku cijenu, na važnosti i istinitosti vlastitih propagandnih narativa o sebi i zlatnom dobu svoje vladavine.

Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.

Ona je insistirala i na tome da se promjene imena ulica u Sarajevu nazvanih po pojedinim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine te da opet dobijaju imena po dobrovoljcima srbijanskih osvajačkih ratova.

Danas Vildani Selimbegović smeta datum osnivanja grada Sarajeva. Pritom se poziva na besmislice da bi takav datum “proizveo podjele” i “konfrontirao narode u Sarajevu”, ne objašnjavajući kako jedna historijska činjenica može izazivati bilo kakve podjele i konfrontacije, a što, ustvari, odlično ilustrira kuršlus koji nastane kada ideološka uvjerenja i deluzije totalitarnih umova dođu u konflikt s činjenicama. Tada, jao li se činjenicama i jao li se onima koji njima barataju.

Baš kao što Selimbegović želju većine građana Sarajeva da se datum osnivanja njihovog grada adekvatno obilježi naziva “nasrtajem na antifašistički karakter najvažnijeg datuma” i “protjerivanjem antifašizma iz historije Sarajeva” (odbrana od srbokomunističke JNA valjda nije bio antifašizam za urednicu Selimbegović), tako su i svi oni koji ne dijele njen komunističko-totalitarni fanatizam, a pogotovo oni koji mu se suprotstavljaju, za nju ustvari pripadnici “profašističkih uporišta u domaćim glasilima”. A grozomorna zločinačka likvidacija rahmetli Mustafe Busuladžića pokazuje kako se s onima koji dobiju takvu etiketu drugovi i drugarice obračunavaju!

Nebuloznije od fenomena da nekome može smetati suha historijska činjenica, kakav je datum osnivanja grada Sarajeva, jeste samo to zašto im smeta. Naime, i Selimbegović, ali i ostali okoštali sljedbenici totalitarne komunističke ideologije boje se da će službeno proslavljanje datuma osnivanja grada Sarajeva u sjenu baciti 6. april, centralni blagdan sarajevskih komunista, putem kojeg oni legitimiraju, ali i amnestiraju totalitarnu ideologiju koju zastupaju. Za (neo)komuniste, kakva je Selimbegović, nije riječ o trivijalnosti, jer propagandni narativ o 6. aprilu gotovo je jedino što im je preostalo nakon što je njihova ideologija otišla na smetljište historije.

Kako ignorirati da smo živjeli u nehumanom totalitarnom i jednopartijskom sistemu i da je najveća tekovina tog sistema, njegova “narodna armija”, koja je 1945. godine “oslobodila Sarajevo”, niti nepunih pedeset godina kasnije pokrenula višegodišnju barbarsku opsadu i ubijanje tog istog Sarajeva? Kako zanemariti sjećanje, pouke i lekcije srbokomunističke opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine? Kako sebi i drugima pravdati petokolonašku jugonostalgiju i neokomunizam u svjetlu takvih činjenica?

Nikako osim držanjem u životu propagandnog narativa o 6. aprilu te stalnim insistiranjem da je on, nekako, centralni događaj u polumilenijskoj historiji Sarajeva, događaj koji postoji u vremenskom vakuumu i koji zauvijek moralno i historijski legitimira i amnestira komunizam i njegove sarajevske ministrante ma šta da su radili prije, tokom i poslije tog datuma. (M. Drnišlić)

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

Za razliku od ostatka Bosne i Hercegovine, u Mostaru će lokalni izbori, prvi nakon onih iz 2008. godine, biti održani 20. decembra 2020. godine, tako da mostarska dijaspora ima nešto više vremena za pripreme za sudjelovanje na izborima. Svi Mostarci širom svijeta mogu se prijaviti za glasanje do 6. oktobra u ponoć

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan 06.02.2020.

    Da li vam je poznato da glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović okreće glavu i bježi kad uglada na ulici Razu, sestru Mustafe Busuladžića. Zašto Vildana ?

    Odgovori
  • vlahomlat 06.02.2020.

    Gdje to ima da urednik dnevnoga lista radi protiv naroda i drzave? Na primjer, koliko dugo bi urednik bilo kojih Americkih novina bio na poziciji urednika da pocne da kritikuje Americke trupe i njihove postupke u Iraku ili politiku prema Palestincima? Ova spodoba radi za cetnicko-ustaske obavjestajne sluzbe. Na zalost, Bosnjaci nisu dovoljno patriote i nemaju nacionalnu svijest da ustanu i zahtijevaju smejnu spodobe. Da li bi Albanci ovakvoj spodobi dozvolili da rovari na Kosovu?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!