fbpx

KOLERINE DŽAMIJE U NOVOM PAZARU

Kolerina džamija u Potok Mahali bila je osrednjih razmjera. Završetkom izgradnje džamije 1911. godine i epidemija je kolere prestala. Smatrajući da je to uzrok prestanka epidemije, Pazarci su je nazivali i “mesdžid-hidajet” ili “bogomdana džamija”. Neki je jednostavno nazivaju “džamija u Potoku”. Tokom vremena je džamija došla u veoma loše i zapušteno stanje. Ova je džamija 1997. godine do temelja porušena i izgrađena velika i nova potkupolna džamija s visokim minaretom, koja nema nikakve sličnosti sa starim izgledom džamije. Kupola joj je pokrivena bakrom

 

Piše: Esad RAHIĆ

Pohod epidemije virusa korona 2020. godine na Novi Pazar jedno je od najvećih iskušenja i nesreća koje su zadesile Novi Pazar kroz njegovu historiju. Cijeli grad ovih dana živi u strahu i neizvjesnosti. Broj naših sugrađana zahvaćenih ovom opakom bolešću povećava se svakim danom naglo i nosi nove žrtve. Novopazarci i pored zavidnog nivoa razvijenosti medicinske nauke i postojanja zdravstvenih ustanova bespomoćno se pitaju ima li ovoj pošasti kraja.

Novi Pazar više se puta kroz svoju višestoljetnu povijest nalazio na udaru razornih epidemija, s često stravičnim posljedicama i ogromnim ljudskim gubicima. Još se mnogi Novopazarci sjećaju epidemije velikih boginja iz 1972. godine i ogromne opasnosti koja se tom prilikom nadvila nad našim gradom. U proteklim je stoljećima više puta Novi Pazar bio desetkovan od strane jedne od najgorih zaraznih bolesti – kuge.

Ali ja ću ovaj put govoriti o epidemiji kolere, koja je zadesila naš grad i njegovu okolinu u periodu 1910. i 1911. godine i pokosila oko 2.000 Novopazaraca. To je bila jedna od najvećih katastrofa u historiji Novog Pazara. U vrijeme kada je naš grad imao oko dvanaest hiljada stanovnika svaki šesti njegov stanovnik bio je žrtva ove opake bolesti. Bilo je dana kada je i više od 70 ljudi dnevno umiralo i kada su živi jedva stizali da pokopaju mrtve, kada su oni koji su danas bili na nečijoj dženazi već sutra i sami umirali.

U gradu je zavladala ogromna panika. Bolesne nije smjela posjetiti ni najbliža rodbina. Djeca i omladina sklanjana su po selima.

Pazarci su smatrali da ih je ova nesreća zadesila jer su napravili neki veliki grijeh i da je ona kazna od Allaha uzvišenog pa su tražili oprost i milost. Bili su potpuno bespomoćni. Svakodnevno su gubili bitku s ovom opakom bolešću i očajnički su tražili alternativna rješenja. Shvatili su da se jedino mogu spasiti uz Božiju pomoć.

To je bio povod da Pazarci u Batal (Potok) Mahali i u Mahali Lug izgrade dvije džamije u kojima će se posvetiti više nego ikada ibadetu, kako bi Allah milostivi i samilosni od njih uklonio ovu groznu virusnu bolest. Tako su nastale dvije novopazarske džamije koje je narod nazvao Kolerine džamije.

Kolerinu džamiju u mahali Lug izgradio je Hilmija-beg Rasovac, a Kolerinu džamiju u Potok Mahali Ibrahim-beg Lađar. Nažalost, u ovoj epidemiji umrli su i graditelj Kolerine džamije u Potok Mahali Ibrahim-beg Lađar i njegov školovani sin i tadašnji javni tužilac Selim-beg Lađar, koji je najprije završio Redžep-kapetanovu medresu u Sjenici, a potom i pravne nauke u Istanbulu i bio jako cijenjen i omiljen u čaršiji. Kao obrazovan čovjek, shvatio je da treba izbjegavati svaki kontakt s ljudima. Jednog dana, zbog ubistva na planini Rogozni, morao je otići na uviđaj. Nažalost, tamo se razbolio. Vratili su ga kući na konju. Pozvao je svoje ahbabe da se oproste. Održao im je svoj oproštajni govor s prozora svoje kuće, dok su ga njegovi drugovi slušali s druge strane ulice. Već je sutradan preselio. Bio je čovjek modernih nazora za ono doba. Već je tada posjedovao gramofon. Osnovao je u Novom Pazaru čitalište i šahovski klub. Bio je sakupljač starih rukopisa i vrsni poznavalac orijentalnih jezika.

Kolerina džamija u Potok Mahali bila je osrednjih razmjera. Završetkom izgradnje džamije 1911. godine i epidemija je kolere prestala. Smatrajući da je to uzrok prestanka epidemije, Pazarci su je nazivali i “mesdžid-hidajet” ili “bogomdana džamija”. Neki je jednostavno nazivaju “džamija u Potoku”. Tokom vremena je džamija došla u veoma loše i zapušteno stanje. Ova je džamija 1997. godine do temelja porušena i izgrađena velika i nova potkupolna džamija s visokim minaretom, koja nema nikakve sličnosti sa starim izgledom džamije. Kupola joj je pokrivena bakrom.

Džamija ima lijepo uređenu unutrašnjost s prekrasnim mimberom od drveta i prostranim mahvilom. Abdesthana se nalazi unutar džamije. Objekt ima i veliki podrum s namjenom da u njemu budu smješteni igraonica za djecu, mekteb za najmlađe i za održavanje seminara za odrasle. Ispred džamije je prostrano dvorište koje je od 2015. godine u potpunosti sređeno i stavljeno u funkciji džamije. U dvorištu džamije 2017. godine izgrađena je gasulhana i toalet. U blizini džamije su tri vakufske kuće. Munara je vitka, visoka, ukrašena s pokrivenim šerefetom, pa se onom koji gleda u njega doima da su u pitanju dva šerefeta. Inače, Potok Mahala je uz Parice najstariji dio Novog Pazara jer se pominju još u defteru (katastarskom popisu) Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine.

Za razliku od Kolerine džamije u Potok Mahali, Kolerina džamija u mahali Lug dovršena je tek u periodu nakon Prvog svjetskog rata. Džamija je poznata u narodu još i kao Šarova džamija, po tome što je izvjesni Šaro dao besplatno zemljište da se izgradi džamija na njemu. Njoj je dato i treće laskavo ime – Mesdžid-seadet, što znači sretna džamija.

Džamija je u potpunosti obnovljena 2008. godine. Tom prilikom zidovi su joj ojačani s 11 betonskih stubova. Tada je izlivena i nova betonska ploča. Mahvil je također betoniran i prostorno uvećan. Izrađen joj je novi krov, abdesthana obnovljena i uvedeno parno grijanje.

Tako je jedna velika nesreća iz perioda 1910/1911. godine imala tri pozitivne posljedice. Pazarci su se vratili intenzivnom ibadetu, moralno resetirali i izgradili dvije nove džamije. Ne vjerujem da igdje u svijetu imaju u jednom gradu dvije džamije koje nose ime po ovoj opakoj bolesti.

U vrijeme kada virus korona ozbiljno prijeti građanima Novog Pazara i kada se broj oboljelih i umrlih iz dana u dan povećava možda je uz savremenu medicinu Pazarcima neophodan još jedan lijek: intenzivni i masovni povratak namazu, iskrenom nijetu, moralnim vrijednostima, čvrstom vjerovanju i džamiji. Hronična pohlepa za materijalnim bogaćenjem po svaku cijenu i devalvacija morala toliko je uzela maha kod mnogih Pazaraca da me obuzima strah da i dvije nove “koronine džamije” u Novom Pazaru neće biti dovoljne da izazovu milost i saosjećanje Allaha uzvišenog prema nama. Bošnjak Bošnjaku postaje sve više vuk, a ne brat. Iako je lijepo i izričito rečeno da je musliman muslimanu brat, sve više u našem svakodnevnom životu preovladava krilatica da je kršćanin muslimanu brat u borbi protiv drugog muslimana. Kako smo krenuli, nećemo daleko stići.

PROČITAJTE I...

Bošnjaci muslimani kao da još uvijek ne shvataju da se u džennet ne može ući s partijskim knjižicama i da neko s naše desne i lijeve strane zapisuje naša djela. Dezinformacija je očito uzela danak. Atomiziramo se, dezintegriramo se. Međutim, barem što se Bošnjaka vjernika tiče, imperativ Knjige nas upućuje da se nada ne smije gubiti, da je ravnodušnost pokuđena osobina.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!