Kodeks Univerziteta na udaru: Šta muči Nenada Velu

Prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu, koji je u javnu raspravu uputio Senat Univerziteta, izazvao je oštre kritike s već dobro poznatih adresa.

Ne manjka malicioznih tumačenja samog povoda zbog kojeg je Kodeks napravljen, kao ni onoga što se njime želi postići, a negativnih komentara nisu pošteđene ni osobe koje podržavaju donošenje Kodeksa. Sve se pokušava staviti u kontekst navodnog udara na nečija “prava”.

No, prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.

Upravo su takvi najviše kriknuli, a ovdje izdvajamo reakciju Nenada Veličkovića, profesora srpske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koja ponajbolje otkriva prave pobude neosnovanih kritika.

Služeći se već izlizanim postmodernim moralnim relativizmom, Veličković problematizira kodeks tvrdeći da su ga donijele osobe koje bi da nameću “vlastite vjerske, konzervativne i patrijarhalne aršine”, a sve radi toga da “skroje prihvatljivo ponašanje i odijevanje”. Veličković tvrdi da je riječ o nametanju partikularnog morala i etike, tačnije da se oni pokušavaju promovirati u općeprihvaćene civilizacijske norme, što je po njegovom mišljenju floskula, jer takav moral, etika i norme ne postoje. No, da Veličković zapravo tako ne misli, otkriva nam žaleći što Univerzitet u Sarajevu nije “prva linija odbrane naučnih principa i univerzalnih humanističkih vrijednosti pred klerikalnom restauracijom sekularnog društva”.

Kako je moguće da za Veličkovića istovremeno ne postoje bilo kakve općeprihvaćene civilizacijske norme, moral ili etika, a da postoje izvjesne univerzalne (tj. zajedničke svima, bez izuzetka) humanističke vrijednosti, pogotovo kada imamo stotine tumačenja termina humanizam (npr. marksistički humanizam)? Naravno, riječ je o tome što Veličković ne plače zbog narušavanja bilo čijih i bilo kakvih prava, jer ih nacrt spomenutog Kodeksa i ne ugrožava, nego žali što on, njegovi sponzori i ideologija koju zastupaju nisu u situaciji da donose pravila pa da nam nameću vlastite “univerzalne humanističke vrijednosti”.

PROČITAJTE I...

“Vlada je i zakonska rješenja i amandmane jednoglasno podržala. Volio bih biti u prilici da vidim koje su to zamjerke, odnosno dodatni prijedlozi parlamenta, kako bismo mogli zajednički doći do usaglašenog teksta ovih dugo iščekivanih zakonskih rješenja. Nadam se da će se to vrlo brzo desiti jer ovi zakoni trebaju stupiti na snagu početkom obračunskog perioda ili eventualno s krajem polugodišta. Realni rok početka primjene ovih zakona sada može biti samo 1. juli 2020. godine. Na ovim zakonima radimo dugo vremena i zakoni su prošli redovnu parlamentarnu proceduru, koja je uključivala i javnu raspravu”

Početkom 2019. godine Egipat, Uprava kiparskih Grka, Grčka, Jordan, Izrael i Palestina sklopili su sporazum u Kairu o formiranju “Istočnog mediteranskog plinskog foruma” s ciljem uspostave regionalnog tržišta prirodnog gasa i izgradnje saradnje usredotočene na energiju. Sve te zemlje tretiraju Tursku kao da ona nema 1.577 kilometara obale Sredozemnog mora. Isto tako tretiraju Lebanon, a na vrh svega toga, Uprava kiparskih Grka tretira turske Kiprane kao nepostojeće i nevrijedne dijeljenja prirodnih resursa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!