Koç: Naš cilj bio je da ovom simbolu pomognemo da dosegne vječnost

Veoma smo sretni što će ova djela koja nose tragove historije, vjerni originalu, ali u novom ruhu, ponovo služiti našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini. Želim ovdje čestitati svim našim institucijama koje su zaslužne za ove lijepe osjećaje. Također bih posebno želio izraziti svoju zahvalnost lokalnim vlastima Bosne i Hercegovine za njihovu predanost i blisku saradnju, kako u očuvanju ovih djela od iznimnog značaja za kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom prenošenju na buduće generacije

 

Piše: Nj. E. Haldun Koç, ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina jedna je posebna zemlja s kojom imamo duboke historijske, kulturne i međuljudske veze i odnose. U Bosni i Hercegovini se nalaze svjedoci prošlosti, djela naše zajedničke kulturne baštine; udahnuti im novi život i time ovu baštinu sačuvati u suštini je jedna ljudska dužnost. Foča je, geostrateški gledano, jedna velika raskrsnica. Ponovo izgraditi historijsku Aladža džamiju na način vjeran originalu, u potpunosti uz podršku naše zemlje, ne samo da je odraz ispunjenja naše historijske odgovornosti već nas čini i veoma ponosnim i uzbuđenim.

Izlazak tolerancije u prvi plan u jednoj multikulturalnoj i multietničkoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina nešto je što sačinjava temelj zajedništva i jedinstva u društvu. Očuvanje historijskih objekata i bogomolja najljepši je primjer ove tolerancije.

Uzbuđenje koje zavlada kada svjedočite oživljavanju historijskog naslijeđa, ponovnom rađanju jednog djela, bilo je veoma vidljivo tokom realizacije projekta Aladža džamije, koji smo mi pomno pratili. U jednom kratkom vremenu, baš kao mlada sadnica kada izraste u drvo, vjerna svom originalu, Aladža se uzdigla, vratila nas u prošlost i došla na svoje mjesto, čime je ispunila prazninu koju ništa drugo ne bi moglo ispuniti. Ovo uzbuđenje i ovaj ponos pripadaju svima onima koji vjeruju u historijsku odgovornost.

Na Balkanu, baš kao i u mnogim zemljama s kojima dijelimo zajedničku prošlost, naše relevantne institucije na čelu s TIKA-om i Generalnom vakufskom direkcijom, u saradnji s lokalnim vlastima, trude se da sve simbole naše zajedničke baštine očuvaju i, po potrebi, udahnu im novi život. Ovakvi projekti jačaju naše društvene i kulturne veze i uzajamno približavaju buduća pokoljenja.

Poznato je da je TIKA od svog osnuća do danas investirala ukupno 82 miliona američkih dolara u Bosnu i Hercegovinu. Jedan dio utrošen je u rekonstrukciju dijela zajedničke historijske baštine. S druge strane, investicije Generalne vakufske direkcije približile su se iznosu od 40 miliona dolara. Kada tome dodamo realizaciju sličnih projekata u zemljama regije, možete biti uvjereni da ukupne investicije dosežu veoma značajne iznose.

Ukupni troškovi rekonstrukcije džamije Aladža u Foči, koja je započeta potpisivanjem protokola između naše Generalne vakufske direkcije i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 10. marta 2014. godine, iznose oko 12,5 miliona turskih lira. Uzimajući u obzir različite kursne vrijednosti valute tokom realizacije ovog projekta, možemo reći da vrijednost ovog doprinosa iznosi oko 3 miliona eura.

Vjerujem da će cijelo čovječanstvo biti ponosno na ponovo uzdizanje obnovljene džamije Aladže u Foči, koja ima historiju dugu skoro pet stotina godina. I ja sam veoma sretan što sam, kako lično, tako i institucionalno, učestvovao u ovom procesu i bio dio ovog posla.

Džamija Aladža u Foči jedan je od drevnih simbola višestoljetne zajedničke kulture naroda Bosne i Hercegovine i Turske. Naš cilj bio je da ovom simbolu pomognemo da dosegne vječnost. Zaista smo ponosni što smo postigli ovaj cilj.

Veoma smo sretni što će ova djela koja nose tragove historije, vjerni originalu, ali u novom ruhu, ponovo služiti našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini. Želim ovdje čestitati svim našim institucijama koje su zaslužne za ove lijepe osjećaje. Svi oni koji su svojim učešćem omogućili realizaciju ovog projekta sada su dio historije ovog mjesta i ja im čestitam na tome. Želim im nastavak uspješnog rada.

Također bih posebno želio izraziti svoju zahvalnost lokalnim vlastima Bosne i Hercegovine za njihovu predanost i blisku saradnju, kako u očuvanju ovih djela od iznimnog značaja za kulturno bogatstvo Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom prenošenju na buduće generacije.

Želio bih još jednom ponoviti da smo predani oživljavanju i uzdizanju duha simboliziranog besmrtnim djelima koja prenose bratstvo dvaju naroda od prošlosti ka budućnosti.

Nadam se da će ova prekrasna monumentalna građevina, kao i ostala historijska djela, vječno živjeti kao pečat mira, bratstva i tolerancije, te svjedočiti da će narodi Bosne i Hercegovine i Turske i u budućnosti, baš kao i u prošlosti, hodati zajedno prema budućnosti ispunjenoj prijateljstvom, bratstvom i solidarnošću.

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!